Živimo u vremenima ispunjenja proročanstva proroka Daniela koji je prorekao da će se u posljednja vremena znanje (ali i bezakonje) silno umnožiti. Dostupnost informacija i različitih spoznaja putem interneta, dio je naše realnosti, bez koje nam je teško i zamisliti svakodnevno funkcioniranje. Međutim, osim što je izvor znanja, internet je i poprište brojnih rasprava među kojima mnoge baš i ne održavaju ozračje ljubavi i tolerancije.
Čini se da u posljednjih nekoliko godina u Hrvatskom javnom dijalogu niti jedna iole kontroverznija tema (primjerice Agrokor, loša demografska slika Hrvatske ili Istanbulska konvencija) ne prolazi bez okrutnog i uvredljivog izražavanja o neistomišljenicima. Pa čak i kada se ne radi o toliko kontroverznim raspravama, već o svakodnevnom (ne)funkcioniranju hrvatskih institucija, poput rada pravosudnih i drugih državnih tijela. Javnost izražava svoje ogorčenje i osjećaj izigranosti zbog brojnih pogrešnih poteza onih koji su ovaj narod trebali blagosloviti, a učinili su suprotno te otvorili vrata za siromaštvo i prokletstvo koje kao da se nadvilo nad naciju. U takvom kontekstu, iznošenje ogorčenih i uvredljivih komentara nekome se može učiniti legitimnim. Razočaranje s nositeljima vlasti u zemlji projicira se na sva druga područja pa se rasprave odvijaju na razinama političkih stranaka, udruga civilnog društva, vjerskih zajednica, pojedinaca, a teme se uglavnom dotiču političkih, ideoloških, i vjerskih stavova.
Javnost je snažno polarizirana i podijeljena oko brojnih pitanja, što ne mora nužno biti loše kada se takvi sukobi mišljenja ne bi odvijali uz obilje ružnih riječi, često puta skrivenih iza nepoznatih autora i identiteta. Koja god kontroverznija tema da se aktualizira, bilo da se radi o medijskoj objavi ili objavi na društvenim mrežama, započinju debate i vrijeđanja i javno pozivanje na mržnju političkih, vjerskih i ideoloških oponenata, pojedinaca, zaposlenika u državnim službama i agencijama, predstavnika vlasti, predstavnika civilnog društva, vjerskih službenika, umjetnika, migranata… Riječi kao što su “ubojice”, “banda lopovska”, “uhljebi”, “lažovi” i slično pomno su odabrana i blaga verzija onoga što se može pročitati u virtualnom debatnom prostoru. U takvim raspravama sudionici se često zaklinju u svoju (kršćansku) vjeru, osobito kada je rasprava ideološke prirode, vjerojatno smatrajući da zbog stava vlastite ogorčenosti imaju legitimitet, proklinjati i vrijeđati one s čijim postupcima i mišljenjem nisu suglasni. Mnogi od njih nikada nisu niti zavirili u Bibliju, a još manje je čitali s razumijevanjem. Jer da uistinu jesu, možda bi pročitali stihove koji govore o tome da istim jezikom blagoslivljamo Boga, a istovremeno proklinjemo ljude koji su stvoreni na Božju sliku. “To ne smije, braćo moja tako biti. Zar izvor na isti otvor toči slatko i gorko?”, opominje autor ove novozavjetne poslanice (Jakov 3:9,10).
Isto tako, Biblija uči sljedeće: “A ludih se raspra, i rodoslovlja, i svađa, i sukoba zakonskih kloni: beskorisna su i isprazna” (Titova 3:9). Čini se da je ova riječ još u vrijeme kada je napisana vjerno oslikala ljudsku raspravljačku narav, a zapravo je začuđujuće da čovjek u svojem umovanju nije odmaknuo daleko od generacije apostola Pavla. Ne raspravlja li se i danas, u možda malo drugačijem kontekstu o “rodoslovljima”, kao da je od primarne važnosti biti poistovjećen s nekim političkim uvjerenjem ili povijesnim nasljeđem. Vjerujem da ove riječi nisu zapisane bez razloga, već sa željom da ukažu vjerniku da se treba poistovjetiti s Kristom umjesto sa zemaljskim “klanovima” i nametnutim ljudskim vrijednostima.
Ovaj tekst nije namijenjen izazivanju osjećaja osude, a još manje poticaj na raspirivanje mržnje, već je podsjetnik na ono što kaže Božja riječ. U zemlji koja je barem deklarativno kršćanska, Biblija bi trebala imati autoritet i biti poziv na to da radije slušamo jedni druge u ljubavi i razumijevanju, umjesto nesnošljivosti i ogorčenog raspravljanja.
One koje ne dotakne Božja ljubav, možda će dotaknuti strah Božji kada razmisle o sljedećim Isusovim riječima: “Ali kažem vam: za svaku beskorisnu riječ koju ljudi izgovore polagat će račun u dan suda. Jer po svojim riječima bit ćeš opravdan i po svojim riječima bit ćeš osuđen” (Matej 12:36,37).
Kao pravnica, mogla bih ovome dodati da nam je ponekad bolje koristiti pravo na šutnju.
Autorica: Ines Bojić
