Zovem se Marko, i želio bih vam ispričati kako sam od gubitnika postao pobjednik.
Kao i svako drugo dijete imao sam normalno djetinjstvo, do negdje petog razreda osnovne škole, kada sam počeo piti alkohol, pušiti cigarete, jer to je bilo kao nešto normalno, svi moji tadašnji vršnjaci su to radili, pa sam i ja htio biti kao i drugi.
Za vrijeme ljetnih praznika, moj tadašnji prijatelj mi je ponudio prvi joint, rekao mi je da je probao, i da nije ništa opasno, da ćemo se samo smijati, to je bio početak mog puta u pakao ovisnosti. Nakon nekih par mjeseci , trava mi je postala uobičajena, te sam vikendom počeo uzimati extasy tablete. Ta droga djeluje na način da čovjeka koji ju uzima čini punim snage i energije. No, kada prestane djelovati čovjek se osjeća kao da ga je „pregazio vlak“, zato sam počeo ušmrkavati heroin, kako bih se „spustio“. Heroin mi se toliko svidio, da sam ga sve češće počeo uzimati, dok nije postalo svakodnevno, te sam nakon par mjeseci završio na igli.
Mislio sam da mogu kontrolirati svoj život. No, to je bila laž! Heroin je kontrolirao mene, kada sam se htio svega toga ostaviti, već sam bio navučen, kada god ne bih uzeo drogu, imao bih krizu, tako da bih se svaki puta ponovno vraćao na isto. Počeo sam fizički propadati, odustao sam od srednje škole, počeo sam lagati, krasti, sve samo da bih nabavio svoj šut heroina. Kako su svakim danom potrebe bile sve veće, a novaca nije bilo, krao bih što sam stigao, tako da sam na kraju napravio toliko zla drugima. Naravno da nisam prošao nekažnjeno, završio sam na sudu. Nakon nekoliko uvjetnih osuda sudac me je osudio na kaznu zatvora; misleći da će me možda to opametiti. Kada sam izašao iz zatvora nastavio sam po starom, na sve moguće načine sam se pokušao skinuti, ali nije uspijevalo, nekoliko godina sam bio na metadonskoj terapiji, to je poput legalnog drogiranja.
No, niti to mi nije pomoglo. Sve dok mi liječnica koja je bila zadužena za mene nije predložila rehabilitacijski centar. Rekla mi je: „Zar ne vidiš da si se uništio, svoju majku, i sve oko sebe?“ Te su me riječi pogodile! Znao sam da je u pravu, da moram nešto poduzeti. Inače ne preostaje mnogo od života. Tako da sam pristao otići. Dobio sam broj telefona od Reto centra, nazvao sam ih, i za nekoliko dana, već sam bio na putu za Španjolsku. Tamo je bila sasvim druga atmosfera od one koju sam ja do tada poznavao, dečki sa kojima sam živio, uvijek su bili radosni, puni ljubavi, uvijek sam imao kraj sebe nekoga za razgovor, nekoga da me sasluša. Pitao sam se: „Kako je to moguće?!“ Govorili su mi da je Isus Krist, promijenio njihove živote, te da može promijeniti i moj.
Ja to tada nisam vjerovao, mislio sam da ce mi samo neko vrijeme provedeno tamo pomoći da se promijenim. Ali kako je vrijeme prolazilo počeo sam shvaćati da nije samo droga moj problem, da je problem puno dublji. To me je razmišljanje dovelo do toga da sam počeo razumijevati da sam ne mogu dalje, pao sam na koljena, zavapio Bogu.
Molio sam Ga da On preuzme moj život, da me vodi dalje, jer ja više ne mogu sam. I mogu vam reći, da me Bog nije iznevjerio, nije zakasnio! Od tog trenutka Isus je počeo mijenjati moj život. Počeo sam imati drugačiji pogled na život, drugačije ciljeve, i misli, dobio sam NOVI ŽIVOT na dar! Sada sam ja imao isto ono što su mi drugi govorili kada sam ušao u centar, bila je to istina – Isus Krist mijenja sve!
Tako da sam odlučio ostati još u centru i pomagati drugima, dovesti ih do spoznaje, da je Isus put, istina i život. Ostao sam u centru skoro četiri godine, te sam se vratio nazad kući. Nakon povratka iz centra sam morao natrag u zatvor, odslužio sam godinu i tri mjeseca, te sada živim kao pobjednik, u Isusu Kristu, slobodan od ovisnosti! Bog mi je dao prekrasnu zaručnicu, odnosi u obitelji su fenomenalni, sve je novo nastalo, Bog je sve promijenio.
Dragi prijatelju, želim te potaknuti da ako se nalaziš u nekoj situaciji, i ne vidiš izlaz, vjeruj-Isus ti želi dati novi život, samo mu se predaj, i neće te nikada iznevjeriti, biti će uvijek uz tebe.
Autor: Marko Kukanić
