Većina ljudi nastoji zaobići pogreške. Podučavani smo od najranije dobi da su pogreške neprihvatljive, nedopustive, beskorisne, štetne, čak i kobne za naš uspjeh i dobrobit.

Podučavani smo od najranije dobi da su samo savršeni rezultati prihvatljivi.

Filmski redatelji potroše sate na izrezivanje neuspjelih filmskih uradaka.

Glazbeni producenti koriste Autotune kako bi dobili savršenu visinu glasa.

Urednici ispravljaju sve pogreške autora prije nego se knjiga počne prodavati na policama.

Čak imamo automatsko ispravljanje na svojim “pametnim” telefonima!

Za većinu kršćana, svjedočanstva su svjedočanstva jedino kada smo nadvladali “test”. Rijetko pomislimo podijeliti trenutni proces snalaženja s pogreškama u javnosti.

Kršćanima obično nije dopušteno činiti pogreške, a kamoli podijeliti svoje pogreške.

A kada pogriješe i to podijele, često su kažnjeni i odbačeni od kršćanske zajednice, što stvara strah od ranjivosti koji zarobljava ljude u život u tajnosti i šutnji, što vodi prema životu u sramu.

U ovakvim je uvjetima normalno da kada pogriješimo pomislimo ove stvari:

“Nisam dovoljno pametan”

“Nisam dovoljno talentiran”

“Nemam dovoljno darova”

“Nisam dovoljno dobar”

“Nisam dovoljan”

Hoćemo li ikada biti dovoljni – dovoljno dobri, dovoljno daroviti, dovoljno talentirani, dovoljno pametni?

Perfekcionizam, koji je mišljenje da nećemo biti prihvaćeni dok ne budemo savršeni, vodi u djelovanje radi zadobivanja odobrenja.

Ako smo u potrazi za odobrenjem, tada pogreške nisu prihvatljive.

 

Pogrešno je misliti da su pogreške pogreška

Istina je da većina je uspješnih ljudi u životu puno puta pogriješila prije nego su uspjeli. Mogli bismo čak i reći da je promašaj ključ za uspjeh.

Pogreške označavaju put do postignuća.

Za njegovanje kreativnosti nužno je griješiti. Ako nismo voljni učiniti pogreške onda ćemo ograničiti razinu kreativnosti koja je potrebna za utjecaj na svijet oko nas.

Kreativnost je nužan poticaj za proboj na području: izuma, inovacija, dizajna, poslovnih strategija, vodstva edukacijskih kurikuluma, umjetničkih izražaja, savjetodavnih tehnika, iscijeljenja, proroštva i evangelizaciju.

Na primjer:

Henry Ford je podbacio u 5 tvrtki prije nego što je osnovao Ford Motor Company.

R.H. Macy je podbacio u 7 tvrtki prije nego što je osnovao the Macy’s department store.

Akio Morito je izumio neispravno kuhalo riže i bankrotirao prije nego što je započeo tvrtku Sony.

Bill Gates je odustao od studiranja na Harvardu i započeo tvrtku Traf-O-Data s Paulom Allenom, koja je propala. Njihov idući rizik bio je Microsoft.

Abraham Lincoln je otišao u rat kao kapetan, a vratio se kao vojnik najnižeg čina. Nakon toga, propao je kao poslovni čovjek, kao odvjetnik i bio je poražen u prvom pokušaju za opću skupštinu, prvoj nominaciji za Kongres i mjesto u Senatu 1854. i 1858., prije nego što je postao predsjednik Sjedinjenih Američkih Država.

Thomas Edison podbacio je preko 1000 puta pri pokušaju da izumi žarulju. Tijekom tog procesa, reporter je upitao Edisona, “Koliko ćeš puta podbaciti stvarajući žarulju?”, Thomas je odgovorio, “Sine, ja nisam podbacio! Ja sam samo otkrio još jedan način kako da ne izumim žarulju!”.

Babe Ruth je poznat zbog svojeg dugogodišnjeg rekorda otrčavanja (714), ali je isto držao rekord Major Lige za najviše strikeouta (1,330) sve dok ga Mickey Mantle nije razbio 29 godina kasnije.

Michael Jordan, komentirajući svoj veliki uspjeh u košarci, izjavio je, “Promašio sam preko 9000 koševa, izgubio oko 300 utakmica i 26 puta sam promašio koš koji bi nas na kraju utakmice doveo do pobjede. Tijekom svoje karijere, uvijek sam iznova podbacivao – zato sam uspio.

Netko je jednom rekao, “Nismo podbacili ako smo pali već samo ako nismo uspjeli ustati se.”

Apostol Pavao nam daje mudar savjet u Filipljanima 3:12-14:

“Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego – hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.”

Uspjeh u životu nije sadržan u tome kako smo počeli, nego kako smo završili. Štoviše, naše pogreške čine važan dio našeg životnog putovanja.

Pogreške su pokazatelji onoga što trebamo uskladiti i urediti kako bismo se pripremili, te guraju nas naprijed prema našoj sudbini.

U Rimljanima 8:28 jasno piše “Bog izvodi sve na dobro(…)”.

Čak i naše pogreške!

Sjetim se Abrahama, Mojsija, Samsona, Davida, Solomona i Petra. Svi oni su pogriješili, naučili iz svojih pogrešaka i ispunili svoju sudbinu. Bog je čak kroz vrijeme ispravio pogrešku Adama i Eve.

Pitam se kako bi završili Šaul, Juda i Ananija i Safira, da su se okrenuli prema Božjoj osnažujućoj milosti usred svojih pogreški?

Đavao nas osuđuje u našim pogreškama, dok nas Bog usavršava kroz naše pogreške.

 

Pogreške bi trebale biti obavezne

U našoj Školi nadnaravnog (Bethel School of Supernatural Ministry), tražimo od polaznika da podbace 3 puta prije nego što diplomiraju. Ako netko nije podbacio, očito je da taj nije riskirao.

Robert F. Kennedy jednom je rekao, “Samo oni koji se usuđuju počiniti velike pogreške mogu postići velike uspjehe”.

Za pogrešku je potreban rizik. Time što riskiramo nadmašujemo pogreške – padove.

Pavao je dao sličnu uputu voditeljima crkve u Korintu kada ih je savjetovao da pažljivo odvažu/procijenjuju/sude svaku proročku riječ, naslućujući da su pogreške očekivane (I Korinćanima 14:29).

Zanimljivo, Pavao im nije predložio da prestanu koristiti darove zbog moguće pogreške, koja je neizbježna. Naprotiv, nadao se da će svi prorokovati (I Korinćanima 14:1,31).

Trebamo biti voljni pogriješiti ako želimo ostvariti sudbinu koju Bog ima za nas kao one koji mijenjaju svijet i stvaraju povijest.

Velike vođe u Pismu i povijesti nisu se dali omesti zbog pogrešaka – oni su bili motivirani pogreškama. Odbili su dopustiti pogreškama da ih izbace iz njihovog identiteta i sudbine.

Ako nismo u stanju dopustiti sebi da budemo u krivu, ograničit ćemo se na status quo iz opreza.

 

Pogreške mjere našu ranjivost

Kada se osjećamo da nismo na nivou koji je potreban da budemo prihvaćeni, osjećamo se nedostojima, obezvrijeđenima i beznačajnima – Sram.

Sram nas zavodi u tajnovitost i tišinu, odvajajući nas od smislenih veza koje nas vode u život s kojim smo zadovoljni.

Sram nas zatim vodi u skrivanje da drugi ne vide našu pravu osobnost. Sram kaže “Ako netko vidi pravoga mene, sa svim mojim nedostacima i pogreškama, neće me prihvatiti”.

Pa se skrivamo.

To skrivanje, koje je započelo u Edenskom vrtu kada su Adam i Eva sagriješili, sprečava nas od ulaženja u ranjivost, što nas sprečava da iskusimo pravo zadovoljstvo.

Pravo zadovoljstvo dolazi kroz povezanost s Bogom i drugim ljudima, a to dolazi kroz ranjivost – moju voljnost da dopustim tebi da vidiš “pravog mene”.

Prema tome, ranjivost je potrebna za zadovoljstvo.

Ranjivost traži rizik – to dopušta nama i drugim ljudima da učinimo pogreške.

Religija izbjegava pogreške i skriva se od njih – odnos očekuje i prihvaća pogreške.

Tako sam zahvalan što Bog nije sakrio sve pogreške koje su učinili ljudi u Bibliji. To me podsjeća na to da su pogreške dio procesa učenja i da nas pripremaju za ispunjenje naše sudbine.

Pa, koliko ranjiv si spreman postati?

Želim te ohrabriti da pokušaš i napraviš 3 pogreške idući tjedan.

Ne govorim o tome da namjerno učiniš grijeh! Govorim o tome da učiniš nešto odvažno što će promicati dobrobit tebe ili drugih ljudi.

Na primjer:

Prorokuj nekome!

Dobij riječ znanja!

Položi ruke na bolesnu osobu!

Podijeli svjedočanstvo o Božjoj dobroti!

Naslikaj proročku sliku za nekoga!

Podijeli poslovnu ideju koja je izvan okvira!

Podijeli svoje osjećaje s nekom osobom!

Uzmi neke praktične rizike u kojima možeš napraviti pogrešku!

Tko zna, možda si ti idući Henry Ford, R.H. Macy, Akio Morito, Bill Gates, Abraham Lincoln, Thomas Edison, Babe Ruth, Michael Jordan, ili apostol Pavao.

 

Izvor: Kris Vallotton blog

Autor: Kris Vallotton