Bog je neizmjerljiv i Njegovi su nam planovi često skriveni, ali svima koji traže Božje kraljevstvo i mole za Njegovu volju On želi otkriti svoje čudesne putove. Prisjećam se događaja jednog nedjeljnog popodneva, kada sam umjesto uobičajenog odlaska na ručak otišla prošetati maksimirskim parkom. Obično bih nakon sudjelovanja u nedjeljnom bogoslužju po navici krenula prema kući, no tog sam dana po prvi put izmijenila rutinu i otišla u šetnju Maksimirom. Popela sam se na Vidikovac u nadi da ću naći neko lijepo mjesto za kavu, no to je zbog gužve bilo nemoguće. U masi ljudi zamijetila sam jednog saborskog zastupnika i dobila poticaj da mu priđem, ali sam se zbog nelagode zaustavila. Sjela sam na klupicu blizu glavne bine i razgovarala s majkom koja mi je u šetnji pravila društvo, a u sebi sam se pomolila: ‘‘Bože, ako se taj čovjek spusti ovom stazom, bit ću ti poslušna i započet ću komunikaciju.“ Prošlo je nekoliko minuta, a on je opet prolazio pokraj nas stazom koja je bila u blizini. Razgovarao je telefonom, a ja sam u sebi pomislila: ‘‘Bože, ne mogu ga ometati u toku njegovog telefonskog razgovora, ali ako završi razgovor i prekine telefonirati, to će mi biti znak da krenem i ja ću mu pristupiti.“ Upravo kada je došao blizu nas, prekinuo je razgovor. Tada sam mu prišla, kratko smo razmijenili kontakte i dogovorili daljnju komunikaciju. Nakon tog susreta krenula je suradnja i dogovorili smo jednu stručnu radionicu koju smo morali organizirati u kratkom roku. Molila sam da ta radionica bude uspješna. Spomenuti je zastupnik imao priliku čuti brojne važne informacije iz krugova znanosti, poljoprivrednika, novinara i savjetnika, što je jako važno za budućnost naše zemlje i odluke koje će donositi. Nakon održane radionice svi su bili oduševljeni. Otvorene su brojne teme i bilo je ohrabrujuće za sve sudionike da krenemo u pozitivne promjene. Trening poput ovog pripremao me za sljedeću važnu situaciju. Pozvana sam održati prezentaciju na jednom znanstvenom kongresu u Opatiji, a u isto vrijeme stigao mi je poziv od strane EU organizacije da i tamo budem gošća govornica. Imala sam poticaj da pođem u Bruxelles, no mislila sam da bi bilo dobro da odradim i jedno i drugo. Odlučila sam uložiti više snage i vremena i kako to obično biva s Bogom, kad On nešto želi i potiče, onda osigura raspored i resurse da se sve to može ostvariti. Jedna je sjednica održana prvoga dana, a okrugli stol se održavao drugog dana. Na putu prema Bruxellesu činilo mi se kako me Bog vuče s jedne strane na drugu i da to nema smisla, jer sam prema svom mišljenju mogla sudjelovati u raspravi i putem interneta. U mislima sam se borila s takvim tokom stvari i dok sam tako izlijevala svoje tužaljke Bogu i kukala nad sobom, primijetila sam da iza mene sjedi jedan saborski zastupnik i da putujemo zajedno u avionu. U prvi mah to mi nije privuklo pažnju, ali opet sam osjetila onaj dojam da mu trebam prići. Kako nije bio sam, nećkala sam se i to sam odlagala. Prilikom izlaska iz aviona dugo smo čekali te sam skupila hrabrost i prišla mu. Dogovorili smo sastanak i tjedan dana poslije našli smo se na kavi. Dok smo razgovarali otvoreno sam mu govorila o proroštvima koje sam čula za našu zemlju; od duhovnog probuđenja do ekonomskog proboja, ali i potrebi odbacivanja idolopoklonstva i fokusiranja na biblijske istine bez religioznih dodataka. Dogovorili smo još jedan sastanak sljedećeg dana. Prijateljica i ja molile smo svim srcem da Bog otvori vrata za svoje djelovanje. Drugi dan ponovno sam došla na sastanak i umjesto prezentacije i razgovora s dvojicom saborskih zastupnika, imala sam priliku razmijeniti stavove i informacije s cijelom grupom zastupnika. Bog nas uvijek želi voditi i nudi nam svoja rješenja, ali kako bi mogao djelovati moramo umrijeti sebi i biti poslušni. Iako zbog prirode svoga posla godinama komuniciram s brojnim političarima, spomenute situacije podsjetile su me kako uvijek treba reagirati na poticaj koji dolazi od Boga. Životne okolnosti vrlo se brzo mijenjaju i potrebno je slušati što Bog govori i kamo nas upućuje. Godinama sam, na Božji poticaj, upozoravala kako može doći do rata i pitala jesmo li spremni za takva vremena, te što bi bilo dobro preventivno poduzeti. Često puta nisam imala hrabrosti komunicirati drugima sve što mi je bilo u srcu, jer sam mislila kako je nemoguće da se neke stvari dogode. Kada su se stvari počele događati, bilo mi je žao što sam propustila priliku barem upozoriti i zato sam postala pažljivija kada bih prepoznala poticaj Duha Svetog.
Vjerujem kako nas Gospodin upozorava, povezuje i umrežava na neobičan način, jer nas želi pripremiti i dati nam rješenja za izlaz iz krize kao što ih je dao Josipu u vremenu gladi i ekonomske krize. Koliko ćemo rješenja dobiti ovisi o nama, o tome koliko ćemo biti poslušni Njemu i Njegovoj riječi. Također, vjerujem da Bog poziva sve, a osobito one koji donose odluke i deklariraju se kao vjernici, da ostave svaku svađu, zavist, srdžbu, suparništvo, blud, ogovaranje (2. Korinćanima 12:20) i okrenu se još snažnijoj molitvi, miru i čistoći u svakom području kako bi se mogla otvoriti vrata za blagoslov i Božja rješenja usred krize.
Autorica: Tajana Radić
Fotografija: Jake Melara, Unsplash
