Jedan od stručnjaka čiju literaturu su mnogi roditelji držali, i još drže mjerodavnom jest dr. Benjamin Spock, poznati američki pedijatar i psihijatar. Za života (1903.-1998.) svojim je djelovanjem značajno obilježio razdoblje 50.-ih i 60.-ih godina prošloga stoljeća. Spock se obraćao poslijeratnoj generaciji roditelja koja je htjela poštedjeti djecu okrutnosti vlastita odrastanja, no koliko god se to činilo plemenitim, vrlo lako je preći u drugu krajnost.
Dr. Spock je zagovarao ideje o roditeljstvu koje su u to doba smatrane neuobičajenima. Suprotstavio se strogoj pedijatrijskoj tradiciji i savjetovao je roditelje da u odgoju koriste “zdrav razum”. Roditeljima se obraća riječima: “Znate mnogo više nego što mislite da znate.” Savjeti su bili vođeni njegovom vjerom u roditeljske emocije i instinkt, kao i vjerom u dijete. Njegova najprodavanija knjiga “Odgoj i njega djeteta” (1964.) bila je nezaobilazno štivo roditeljima toga razdoblja. Značajno je napomenuti da je knjiga doživjela sedam izdanja, prevedena je na 39 jezika i prodana u više od 50 milijuna primjeraka, po prodanosti odmah iza najprodavanije Biblije.
Moguće je da je takav uspjeh dr. Spock polučio upravo zato što je zagovarao tolerantniji pristup u disciplini i odgoju djece, od do tada uobičajenog. U ono vrijeme to je predstavljalo oštar zaokret od ranijih ideja o roditeljstvu koje su zagovarale strogoću sa rijetkim izrazima pažnje i nježnosti. Njegova je filozofija odgoja zasigurno obilježila mnoge generacije djece, ali polučila i oprečna mišljenja o njenoj uspješnosti.
Moglo bi se reći da je dotadašnji ekstrem u odgoju prešao u drugu krajnost pretjerane tolerantnosti i nezdrave brige da se ne povrijedi nježan dječji ego. No teško je odrediti koju mjeru odgovornosti za to snosi dr. Spock, a koliku sami roditelji. Možda je dr. Spock nekima poslužio kao izgovor za neželjene društvene pojave, a možda je zaista u određenoj mjeri i odgovoran za njih.
I sam je jednom prilikom, davne 1975. priznao: “Odgojili smo generaciju razmaženika. Roditelji nisu dovoljno čvrsti sa svojom djecom iz straha da će izgubiti njihovu ljubav ili im se zamjeriti. To je okrutni gubitak koji smo mi kao profesionalci nametnuli majkama i očevima. Naravno da smo to učinili u najboljim namjerama. Nismo shvatili, dok nije bilo prekasno, da je naš stav “mi znamo sve” potkopavao samopouzdanje roditelja.”
Često je bio optuživan i kao krivac za razvoj poslijeratne generacije buntovnika. Podržavao je buntovnički duh mladih, kao i svaku svoju ulogu kojom je tome pridonio. Rekao je “Možda je moja knjiga pomogla generaciji da ne bude zastrašivana odraslom dobi. Kad sam ja bio mlad, uvijek sam stjecao dojam da sam u krivu. Sada mladi ljudi misle da mogu biti u pravu i suprotstaviti se autoritetu.” Mladi danas doista jesu buntovni, prema roditeljima, svakome autoritetu, pa i Bogu. Takav je duh ovih posljednjih vremena i tako je predviđeno i u Bibliji.
Osim kao pedijatar bio je poznat po revnom društvenom angažmanu. Sudjelovao je u protestima protiv vijetnamskog rata i nuklearnog naoružanja, prilikom čega je bio mnogo puta hapšen i zatvaran. Također je bio i politički aktivan – 1972. godine kao predsjednički kandidat osvojio je više od 75 000 glasova zastupajući besplatnu zdravstvenu skrb, ali i legalizaciju marihuane i abortusa.
Dr. Spock je uvijek nastojao biti “ispred svog vremena”, što se vidi iz niza revizija njegove knjige. U zadnjem izdanju njegove knjige iz 1998., koja je izašla posthumno, podupire se usvajanje djece od strane homoseksualnih parova, vegetarijanska prehrana za djecu i sl. Njegova druga supruga ga je uvela u makrobiotičku prehranu, yogu i shiatsu masaže, no nakon duge borbe s rakom ipak je 1998. preminuo.
Mnogi doktori i savjetnici nasljeduju dr. Spocka i puno je knjiga napisano o odgoju djece. Pritom mnoge si od njih proturječe. Velika je borba za nadolazeću generaciju u duhovnome svijetu. New Age pokret primjerice kroz razne škole “slobodnog stila” prisutan je i u našem društvu. Bibliju s druge strane mnogi u svijetu smatraju zastarjelom, no čini mi se da bi štošta mogli iz nje naučiti. S jedne strane “tko voli, taj kori”, jer kao što je dr. Spock na koncu priznao pretjerana tolerantnost zapravo je neodgovornost i ne-odgoj. S druge strane Isus je volio djecu, pridavao im posebnu pažnju, pa i Pavle kaže: “ne ogorčujmo svoju djecu”(Efežanima 6:4). Čak štoviše, naša djeca su “naše svjedočanstvo” pred svijetom i pred Bogom.
Svako dijete je ponajprije odgovornost roditelja i svaku odluku o načinu njegova odgoja donosi sam roditelj, dok posljedice za njih ne snosi samo on već i dijete. Bitno je stoga ne povoditi se olako za svakim savjetom. Dobro je preispitati do čega nešto može dovesti, ono dobro zadržati, a loše odbaciti, te u svemu biti vođen iskrenom ljubavlju, Duhom Svetim, a to će u konačnici dati i roditelju i djetetu najviše radosti.
Autor: S.R., K.C.
