Sa prijateljem sam se dogovorio otići na badminton. Proveli smo tamo odlično vrijeme, a na povratku svratili smo do dućana. Kada sam izašao iz dućana novčanik mi je ostao u rukama, a pri izlasku iz automobila novčanik sam pospremio u torbu, barem sam tako mislio. Sljedećeg dana novčanika više nije bilo. Pretpostavljao sam da sam ga zametnu doma ili da mi je negdje na putu ispao kada se vraćao doma. Toga dana nazvao sam banku da mi stopiraju karticu. Ja sam još uvijek bio uvjeren da se nalazi negdje u kući i da ću ga pronaći. Nazvao sam prijatelja s kojim sam se vraćao doma da provjeri je li kod njega doma, ali potraga baš i nije urodila plodom. Postajao sve nervozniji i kroz glavu su mi prolazile misli koliko košta izrada novih dokumenata, koliko vremena ću na to utrošiti. Dolazili su mi pritisci i sa drugih strana.
Prijavio sam nestanak, a nakon što su policijski službenici uzeli moju izjavu i dali mi potvrdu s kojom su me uputili prema narodnim novinama, otišao sam i to riješiti. Kada sam stigao u narodne novine i predao papir od policije, prodavač u narodnim novinama mi je rekao da taj papir ne odgovara i da mi policija mora dati drugi papir. Ponovo sam se vratio do policije i ispričao što su mi rekli, ali policijski službenik nije prihvatio ideju prodavača i rekao da se ponovo vratim tamo i kažem da je sve uredu sa papirom koji su mi dali. To sam i uradio, ali prodavač nije htio popustiti. Sjeo sam na svoj bicikl ljut od sve te strke.
Na putu do doma molio sam u drugim jezicima. Taj dan sam trebao ići u crkvu, ali imao sam strašan nemir. Dok sam sjedio na autobusnoj stanici, jasno sam zvukovno čuo Božji glas: “Ne brini, sve će biti u redu.” Kada sam se vozio prema crkvi, zazvonio mi je mobitel i javio se prijatelj s kojim sam tu večer bio kada sam izgubio novčanik, jer navodno ga je neki prolaznik pored njegove kuće pronašao i donio! Uh, kakvo olakšanje. Bog je bio u toj situaciji nije dopustio da objavim nestanak dokumenata! Bog je velik ako mu je stalo do tako malih stvari u našim životima koliko mu je više stalo do nas samih.
