Prije par tjedana, umro je Evel Knievel, najpopularniji kaskader svijeta, preteča svih današnjih „izazivača sudbine,“ neprikosnoveni rekorder po broju slomljenih kostiju u opasnim ekshibicijama. U mladosti je čak motociklom namjeravao preskočiti Grand Canyon, jedan od najvećih i najdubljih kanjona na svijetu. Od sigurne, i prilično glupe smrti, tada ga je spriječila američka vlada, koja mu je više puta odbijala izdati dozvolu za skok.
Punim imenom Robert Craig Knievel, Jr., bio je prvo od dvoje djece siromašne doseljeničke obitelji. Po rođenju Robertova brata, roditelji su se razveli, te napustili djecu koju su potom jedno vrijeme odgajali djed i baka. Robert se ispisao iz srednje škole kako bi radio u rudniku ugljena, i većina je njegova ranog života protekla u borbi protiv siromaštva. Oduvijek je pokušavao zaraditi na „netradicionalan“ i brz način, npr. jašući konje, sudjelujući u skijaškim skokovima, organizirao je čak krivolove bogatašima.
Nije zadržavao ni jedan od svojih čudnih poslova dugo vremena. Jedno kratko vrijeme je bio uspješan prodavač osiguranja, ali kada ga nisu promovirali u partnera osiguravajućeg društva, uvrijedio se i dao otkaz. Vremenom se ideja da zarađuje vozeći motocikl ustalila i razvila u neobičnu fascinaciju opasnim kaskaderskim izazovima. Evel je tako počeo motociklom preskakivati automobile, cirkuske životinje, tegljače, autobuse, obarajući svjetske kaskaderske rekorde, kao što je preskočenih 50 automobila, pa i rekorde televizijske gledanosti. Njegov motocikl izrađivali su inženjeri NASA-e, te je bio pokretan istim gorivom kao i rakete svemirskih letjelica. Međutim, Evel je puno poznatiji po nešto drugačijim rekordima. Naime, još uvijek drži Guinessov rekord za najviše različitih slomljenih kostiju – 35, sa ukupno 433 frakture. Čovjek je doslovno slomio sve što je mogao u sebi i to više puta. Čak 14 puta je bio podvrgnut rekonstrukcijskim operacijama, te je mnogo njegovih kostiju zamijenjeno metalnim umecima.
Svoj prvi veliki skok (preko fontane hotela u Las Vegasu) koji mu je otvorio vrata „slave“ zaključio je spektakularnim padom koji ga je koštao 30 dana nesvijesti u komi. Tijekom svoje kaskaderske karijere, proveo je nevjerojatnih 36 mjeseci oporavljajući se u bolnici. Njegova izdržljivost i upornost u samoozljeđivanju u Americi su postale „legendarnima.“
Nakon što mu je Američka vlada zabranila Grand Canyon, on je ipak uspio pronaći jedan drugi kanjon (Snake river canyon) na privatnom zemljištu, te ga je po neuspjelom skoku spasio padobran od smrtonosnog pada u rijeku, a od utapanja u njoj sam Bog.
Evel je pred kraj svoga života izdržao operaciju jetre, dva srčana udara, posljednju godinu je proveo često priključen na kisik zbog plućnih problema, a zbog ekstremnih bolova leđa, gotovo konstantno je bio na morfiju.
Čovjek koji je veličao ljudski ponos i snagu tijela (istovremeno vrednujući to tijelo jako malo), te se odavao svakojakim porocima prkoseći Bogu, za zaradu i slavu, počeo se tjelesno urušavati. Tu je isto vrijedno reći da ga je svijet „obožavao.“ Evel je bio heroj većini američke djece 1970-ih, pa i kasnije, a mnogi su ga nazivali „američkom ikonom“ i zavidjeli mu na „duhu slobode“.
Koliko god je tužno živio, jer Evel je sve svoje stečeno bogatstvo trošio na alkohol i žene, ipak ga je Duh Slobode dotaknuo. Na samom kraju priče dogodilo se ono najljepše. 1. travnja 2007., Evel se pojavio na kršćanskoj TV emisiji i rekao da je „počeo vjerovati u Isusa.“ Možda su neki mislili da je šala s obzirom na datum, ali Evel je uskoro primio krštenje i bio uzrokom i svjedokom posljednjeg svog rekorda na Zemlji – najmasovnijeg odaziva na prihvaćanje Isusa u crkvi pastora Roberta H. Schullera.
Evel je priznao da je bio svjestan da su se cijele crkve molile za njegov život. Njegova prva žena od koje se razveo kad je prema njegovim riječima postala „nepodnošljivo religiozna“ i njihova kćer su misionari u dvama crkvama. Po obraćenju je govorio „Ne znam zašto sam se tako žestoko borio protiv Boga. Samo znam da sam se borio.“Iako sam znao za Evela, čak vidio par njegovih rekordnih skokova, i rekordnih padova, tek po njegovoj smrti sam saznao za obraćenje, i jako me je obradovalo. Po obraćenju teško nam je vjerovati da će oni okorjeli u ponosu doći do Sina Božjeg, pa obeshrabreni njihovim „ludorijama“ u svijetu ulazimo u ljutnju, pa čak i osudu. Stoji pisano: „Tražite Jahvu dok se može naći, zovite ga dok je blizu. Nek bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodu koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju.“ (Izaija 55:6)
Autor: I. B.
