“U Božjoj prisutnosti” je naziv je trodnevnog seminara na kojemu su u Kršćanskom centru “Riječ Života” od 21. do 23. ožujka služile Barbara Yoder i Mary Audrey Raycroft, a upravo tako smo se i osjećali. Početak je bio eksplozivan i proročki nevjerojatan, slobodno je teklo. Slavljenje je bilo silno, također eksplozivno. Zatim je nastavilo jako tiho sa umakanjem u Božjoj prisutnosti …
i pjevanjem “kao košuta što za vodom žudi, žudim za tobom ja”. Ljudi su bili jako dotaknuti Božjom prisutnošću i bilo je svake večeri drugačije.
Bog je došao da nas spasi. Spasenje uključuje živ odnos s Bogom, svako iscjeljenje, oslobođenje od bilo kakve demonske opresije i uskrsnuće od mrtvih. Bog je zainteresiran za bilo koje područje naših života. Trebamo stvoriti atmosferu za prisutnost Božju i čudesa, okolinu u kojoj se Bog može kretati kako poželi. Bog će se tada spustiti na to mjesto, jer On posjeti određeno mjesto da bi proizveo određenu svrhu.
Mi živimo u vremenu u kojemu se Bog pokreće, On će ponekad i uvrijediti naš um, da bi se vidjelo što nam je u srcu. Odnos s Bogom je toliko dragocjen, nema ništa važnije, a može biti uništen, možemo ga izgubiti ako gledamo u probleme. Bog nas želi provesti kroz te “stvari” i ponovno oživjeti. Pokajte se, da može doći vrijeme obnove, osvježenja. Trebamo promijeniti svoje mišljenje o Bogu i shvatiti da je On DOBAR BOG.
Probuđenje može doći na razne načine. Dolazi zato što čezneš za Bogom toliko da ne možeš bez Njega, imamo glad za Bogom, očajnički Njega tražimo. Pastori, bračni par, davali su svoja jutra Bogu, četiri sata svakog jutra oko jednu i pol godinu slavili su i obožavali Boga, čitali zajedno Bibliju i razgovarali o njoj. Željeli su Boga u drugoj dimenziji nego što su imali. Probuđenje je došlo i onima koji bi umrli da ga nisu dobili, u vrijeme nakon Drugog svjetskog rata, kada je bio duh smrti nad Amerikom i crkva je počela na koljenima moliti. Znali su da neće moći dalje živjeti ako ih Bog ne dotakne. Kao rezultat molitve Bog je došao, a da nije bilo tog probuđenja crkva više ne bi oživjela. U oba slučaja radi se o očaju, formula za probuđenje je očajničko srce.
Barbara je ispričala da je kad je bila djevojčica voljela subotom ići s tatom na posao. Tata joj je tada uvijek dao novčić i rekao da može uzeti Coca-Colu ili neki slatkiš. Bila je malena i morala je stati na postolje da dođe do Coca-Cole ali ništa je u tome nije moglo zaustaviti. Razmišljala je o tome kako je tako s našim Nebeskim Tatom kad idemo s Njim na posao, On čini posao, radi kao i njen tata, a mi se zabavljamo. Takav je naš Otac, On dođe onima koji ga žele. Rekla je da njezina sestra nije išla s tatom na posao i nije ga tražila da ju povede sa sobom, a ona ga je svaki put tražila da je povede sa sobom. Njezina sestra ostale je kod kuće i nikada nije saznala kako je zabavno s tatom ići na posao, jer na poslu te uvijek čekao slatkiš.
Bog traži one koje može dotaknuti na nov način, Bog želi svoj narod zapaliti svojom vatrom, Bog nas želi oživjeti, učiniti naša srca da ponovno mare, jer mi možemo otvrdnuti svoja srca. Probuđenje zapali crkvu kroz glad za Bogom u našim srcima.
Mary je rekla da su oni u Torontu bili “normalna” crkva, a onda je Duh Sveti pao na njih u jednu hladnu zimsku noć. Otvorila je vrata i u prostoriji nije nikoga vidjela, svi su bili na podu, ispod stolica. Duh Sveti ju je odmah zbacio i pala je na pod. Nije mogla govoriti, osjećala se kao da joj je odrvenjelo lice od hladnoće. Ležala je i kad se mogla podići ljudi oko nje pod stolicama su se smijali. Duh Sveti je pao na njih i potresao sve što se moglo potresti. Duh Sveti je došao kao jedan snažan tsunami. Nakon toga ljudi iz cijelog svijeta dolazili su u tu crkvu u Torontu i Bog je snažno djelovao u njihovim životima. I sada 20 godina poslije Bog se i dalje pokreće.
Moramo se naučiti kako slušati Njega, a ne činiti “stvari” na svoj način, probuđenje donosi promjenu u načinu našega rada. Bog otkriva da je ON BOG, Bog dobiva tvoju pažnju. On potiče narod koji nosi Njegovu prisutnost.
Probuđenje će doći na različite načine. Tri riječi su važne – obožavanje Boga, ponizi se pred Bogom, duh poput djetetovog i glad i žeđ za Bogom. Bog odgovara gladnima i žednima. Najvažnija je Božja prisutnost. Bog razgovara s našim duhom, a ne umom i to mjesto na kojemu nas Bog mijenja.
U nedjelju sestra Yoder nije imala snage započeti svoju poruku od ganutosti Gospodinom. Toliko puta je, kaže ona, Bog umjesto njezine zamišljene propovijedi donosio ljudima smijeh, suze, presvjedočenje, da se ona pitala hoće li je itko zvati ponovo u goste. Ipak, Bog traži naše srce, odricanje …da bi nam dao sebe, nov život, narod u kojem služimo i za koji posredujemo.
Mnogi su se u nedjelju odazvali pozivu Božjem, te u pjesmi i molitvi slavili Njegovu prisutnost koja je milinom ispunjala prostor crkve i naša srca.
