U povijesti čovječanstva bio je vladar koji je zbog vlastite oholosti i uznositosti bio izgnan iz društva ljudi te je boravio s poljskim životinjama, a hranio se travom kao govedo. Bio je to babilonski kralj Nabukodonozor o kojemu piše prorok Daniel. Ovo kraljevo stanje je potrajalo sve do trenutka njegove spoznaje da je svemogući Bog apsolutni vladar i da “po svojoj volji postupa s vojskom nebeskom i sa žiteljima zemaljskim” (Daniel 4:14).
Nakon što se kralj Nabukodonozor ponizio pred Bogom i priznao njegovu slavu i vrhovnu vlast bio je vraćen u svoj kraljevski mandat.
Bilo bi dobro da to spoznaju svi oni koji su na vlasti po cijelom svijetu. Za nas bi to bilo posebno dobro i vrlo korisno kada bi tu činjenicu spoznali oni koji su na vlasti u našoj zemlji.
Nasljednik Nabukodonozora kralj Baltazar priredio je veliku gozbu za tisuću svojih velikaša i naredio da se donese zlatno i srebrno posuđe koje je njegov otac kralj Nabukodonozor oteo iz jeruzalemskog Svetišta, pa da iz njega pije kralj, njegovi velikaši, njegove žene i suložnice.
I dok su tako pili vino iz posuđa otetog iz Svetišta Božjeg i slavili svoje poganske bogove (čitaj demone) iznenada se pojave prsti čovječje ruke koji stadoše pisati nasuprot velikom svijećnjaku, po okrečenom zidu kraljevskog dvora i kralj je vidio dlan ruke koja piše.
Od ovog veličanstvenog i stravičnog prizora kralj se silno prestrašio: “Kralj problijedje, misli ga uznemiriše, zglobovi njegovih kukova popustiše i koljena mu stadoše udarati jedno u drugo.” (Biblija, Daniel 5:6), te je pozvao svoje čarobnjake, zvjezdare (pisce horoskopa) i gataoce da mu otkriju sadržaj pisma napisanog čudesnim načinom na zidu njegove palače.
Kako mu njegovi savjetnici (čarobnjaci, zvjezdari, gataoci) nisu mogli pomoći na scenu stupa kraljica, majka kraljeva, koja mu predlaže da pozove židovskog mladića Daniela u kome prebiva duh Boga Svetoga. Kraljica majka je to znala jer je Daniel savjetovao i kraljevog oca kralja Nabukodonozora i odgonetnuo njegov san.
I tako Daniel dolazi pred kralja Baltazara. Odbio je ponuđene darove, a kralju je beskompromisno priopćio istinu, direktno, točno onako kako je dobio otkrivenje od Boga Svemogućega.
Opisao je sve što se dogodilo njegovom ocu kralju, te kako je kralj Nabukodonozor spoznao da Svevišnji Bog ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i stavlja mu na čelo onoga koga on hoće.
“No ti, Baltazare, sine njegov”, nastavio je Daniel, “nisi ponizio srce svoje, iako si znao sve ovo: ti si se podigao protiv Gospoda Nebeskoga, dao si da ti donesu suđe iz njegova Doma i pili ste vino iz njega ti, tvoji velikaši, tvoje žene i tvoje suložnice, hvaleći bogove od zlata i srebra, od mjedi i željeza, od drva i kamena, koji ne vide, ne čuju niti razumiju, a nisi dao slavu Bogu koji u svojoj ruci drži dah tvoj i sve tvoje putove.” (Daniel 5:22-23)
Daniel je nastavio tumačiti kralju pismo:
“A evo što je napisano: Mene, Mene, Tekel, Parsin. A te riječe znače: Mene: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i učinio mu kraj; Tekel: bio si vagnut na tezulji i nađen si prelagan; Parsin: razdjelio je tvoje kraljevstvo i predao ga Medijcima i Perzijancima.
Iste te noći kaldejski kralj Baltazar bi ubijen” (Daniel 5:25-28, 30)
I danas prsti ruke Božje pišu po zidu Božjeg sudskog prijestolja. Svakog od nas Bog je izmjerio i svatko od nas izvagan je na tezulji Božje pravde.
Svaka osoba na poziciji vlasti izmjerena je. Zbog vremena milosti u kojem danas živimo sud je odgođen ali nikako nije poništen. Svima onima koji donose bezbožne zakone kojima se negira sveta Božja Riječ i ne daje slava Bogu, “ruka piše po zidu”.
Političarima koji donose zakone kojima se priznaju neprirodne istospolne zajednice kao bračne, zakone o dozvoli ubojstva nerođene djece (abortusa), zakone o negiranju spola koji je za svako ljudsko biće od Boga određen, zakone kojima se promoviraju homoseksualizam i druge nastranosti, oni koje zlo nazivaju dobrim, a dobro zlim, koji umnažaju poreze i parafiskalna davanja tako da narod mora iseliti iz vlastite domovine pod pritiskom prevelikih nameta umjesto da živi i radi u svojoj lijepoj domovini, onima koji odbijaju donijeti pravedne presude kriminalcima, ogrezlima u korupciji i primateljima mita… koji svi zajedno stvaraju atmosferu beznađa u prelijepoj domovini koju nam je Bog dao – “ruka piše po zidu”.
I svima će sud biti izrečen od Onoga koji je Sudac cijelomu svijetu.
Autorica: Katarina Šošić
