Strah od zlih duhovnih sila lebdi kao crni oblak nad Afričkim kršćanstvom. Crkvi u tim predjelima nije strano da se narod uglavnom bavi vračarstvom. Štoviše, u gradu Yoruba u jugozapadnoj Nigeriji postoji narodna uzrečica: „Bog se ne protivi domorodačkim lijekovima“ pa u kriznim vremenima mnogi ljudi odlaze vidjeti što kaže vrač. Taj problem je prastar u Africi, a postaje sve veći i gori. Zapadni kršćanski misionari su vjerovali da će s vremenom kršćanstvo iskorijeniti vračarstvo koje je već dugo vremena dio tradicionalne Afrike.
Opoky Onyinah, pentekostalni pastor kaže da su u ranijim stoljećima ljudi odlazili vračarama i vješticama radi duhovne zaštite. Na prijelazu u 20. stoljeće polako su se počeli okretati crkvi zbog pobjede u duhovnom svijetu. Od tada su klasični pentekostalizam i ortodoksno kršćanstvo odigrali najznačajniju ulogu u službi oslobođenja. Danas u modernoj Africi vračarstvo ponovo izbija na površinu a povezano je s lošim zdravstvenim sustavom i bolestima kao što su sida i druge smrtonosne bolesti (npr. životni vijek u Nigeriji je pao na 47 godina). Kada se nešto tragično desi, mnogi Afrikanci prvo pitaju:“Tko je to prouzročio?“ umjesto:“Što je to prouzročilo?“. Uglavnom gledaju na bolesti, patnju, bol i smrt kao natprirodne sile zla. Loša zdravstvena skrb i problem zla u svakodnevnom životu kreiraju osjećaj bespomoćnosti i paralizirajućeg straha.
Čak i učeni Afrikanci nemaju jaku podlogu kako se oduprijeti strahu od vračarstva. U tim zemljama ljudi svaku i najjednostavniju priliku koriste kako bi zaplašili jedni druge i time pokazali moć. Jedan od milijun primjera je i student u Africi koji je kupio pokvarene baterije. Kad ih je donio natrag i reklamirao u trgovini, prodavač je prihvatio i učinio zamjenu ali mu je i rekao:“Vidjet ćeš!“ (što je rečenica proklinjanja). Iako je bio obrazovan i kršćanin, student je živio pod strahom od bačenog prokletstva ali i svakodnevnice jer mu se to može desiti bilo kada, bilo gdje.
Ljudi traže obranu od vještica i zato se priključuju crkvama koje naglašavaju oslobođenje i zaštitu i koje zbog toga brzo rastu. Mnogi, od vrha vladinih službenika do najnižih slojeva u društvu priključuju se crkvama. Službe oslobođenja toliko su narasle i bivaju dominantnim u crkvi da su mnogi vjernici počeli čak propitkivati postupke crkve, svoju vjeru i prakse propovjednika jer se često ništa drugo ne uspije napraviti tijekom službe. Afrički znanstvenik Aylward Shorter kaže da je vjera u vračarstvo toliko prodorna da je prosječni afrikanac više obuzet.
Zbog toga na službama i dominiraju svjedočanstva i propovjedi o djelima demona i Božjoj snazi koja može osloboditi. Onyinah govori da prije službe mnogi ljudi primaju egzorcista u svojim domovima, a moraju ispuniti iscrpni upitnik i odgovoriti na pitanja koja će pokazati koja natprirodna sila je prouzrokovala problem. Tijekom službe se prodaju specijalne šibe koje mogu otjerati demone. Oni ponavljaju molitve i gestikuliraju „slomiti“ „zavezati“ „izgoniti demone“ i „gaziti po demonima“. Voditelj zaziva krv Kristovu u Isusovo ime a kako se molitva razvija ljudi počinju plakati, jecati, vikati, urlati, padati, bacati se po zemlji.
Budući je vračarstvo toliko kompleksno, nacionalne vođe crkava razmišljaju kako raditi zajedno da bi razvili strategije i osnažili propovjednike. Potrebno je poučavati lokalne pastore kako razvijati i ojačati vjernike ne samo porukama o zaštiti u duhovnom svijetu nego i o Božjem savezu ljubavi, milost, pravde. Također, vjernike bi trebalo poučavat učeništvu i opravdanju u Kristu a ne samo zakonima koje treba slijediti. Sva sreća pa imamo zaista snažnu poruku o Kristu koja može zaustaviti krug patnje i straha!
Autor: Sunday Agang
