Do prije par godina nisam ni razmišljao o Bogu, te nisam bio okružen ljudima koji bi me možda mogli upoznati sa Njime. Roditelji nisu išli nikako u crkvu pa tako nisam ni ja.
Sve do jednog trenutka kada sam, sam osjetio potrebu i želju da ga upoznam. U to vrijeme malo sam se bolje upoznao sa svojom prijateljicom. Prijateljicom koja mi je pomogla da shvatim neke stvari i sve vezano uz Boga.
I otišao sam u KC Riječ Života Osijek jer me ona pozvala da dođem ako želim. Naravno ja sam došao i ne znam ni ja kakav je to bio osjećaj na prvoj službi. Bio sam ispunjen, sretan ‘naježio’ sam se milijun puta. Također, kada sam se vraćao kući, znao sam da je to ono što mi je falilo svih ovih godina. Netko kome se možeš obratiti kada ti je najteže, i naravno zahvaliti kada ti je najljepše, netko tko je uvijek s tobom tu, čak i kada se tome najmanje nadaš.
Prvu promjenu koju sam primjetio kod sebe je bila ta da se moje prijašnje psovanje smanjilo na minimum, i da sada mi se rijetko kada to dogodi. Drugo je što sam počeo upoznavati što više novih i dobrih prijatelja. Treća stvar je to da sam postao sretniji i uvijek dobre volje, sitnice koje su me prije živcirale sada ni ne razmišljam o njima. Znam da je ovo početak vječnog prijateljstva te želim da se to prijateljstvo sa Njim još više produbi.
