Dana, 27. svibnja 2006. u Varaždinu je održana evangelizacijska služba, a budući da Bog potvrđuje svoju Riječ znacima i čudesima koja je prate, služba je nazvana “Dan čudesa”. Uputili smo se tamo iz Zagreba sa cijelom svitom omladinskog tima za slavljenje (glazbenici i zbor), brdom tehničke opreme za multimedijalni centar, sa tehničarima bez kojih taj pothvat ne bi bio moguć. Kasnije su stigli i redari.
Propovjedao je Daniel Fištrek. Govorio je o onome što je Isus učinio za nas, koliko Bog voli ljude… Daniel je odgovarao na pitanja koja ljudi najčešće postavljaju (želi li me Bog iscjeliti, što ja za to trebam učiniti, je li Bog dovoljno moćan da to učini…. ). Podizao je vjeru u ljudima govoreći im o tome kako je Isus ozdravljao sve (a ne samo neke) koje đavao bijaše tlačio, te ako bi Ga pitali želi li On ozdraviti, On bi rekao: “Hoću”!
Nakon toga počelo je očitovanje Božje sile. Ohrabreni ljudi su izlazili tražeći molitvu, a Bog je odgovarao. Vraćao je i poboljšavao vid i sluh, izjednačavao duljinu nogu… Najlijepše mi je bilo vidjeti dvadesetogodišnju curu koja je imala tumor na dojci velik 5 cm koji je nakon molitve potpuno nestao. Mnogo ljudi je primilo molitvu spasenja (Daniel kaže oko 18).
Sretna sam što sam mogla biti dio toga i vidjeti promijenjene živote i ljude dotaknute Božjom ljubavlju, milošću i silom.
Bio je to pravi dan čudesa.
