Povodom 35-godišnjice odluke Vrhovnoga suda poznatom pod nazivom Roe vs. Wade (odluka suda kojom se 1973 legalizirao pobacaj u Americi). Procjenjuje se da je u Americi abortirano 50 milijuna beba, od 1973. kada je Vrhovni sud donio ovu odluku. To je razlog zašto naše poslanje nije samo da spriječimo abortus, nego i pomognemo i utješimo one koji su ga već proživjeli.
Za 44-godišnjeg Max Bakera, bol nakon abortusa nije samo stvar žene.
“Sram i krivnja, pretpostavljam, je način kako sam se s tim suočavao,” izjavio je Baker za CBN News. “Ne pričaj o tome. Mi ne pričamo o tome. Mi to ne spominjemo, ali sram je uvijek tu.”
Baker i njegova žena Judy su bili u braku 16 godina. Prije nego što su se vjenčali, Judy je saznala da je trudna. Odlučili su da još ne žele dijete i da će prekinuti trudnoću. Judy tvrdi da nikada neće zaboraviti trenutak kada su se odlučili za pobačaj. “Kada sam legla na onaj stol, znala sam da činim pogrešno,” objašnjava. “Znala sam da sam donijela pogrešnu odluku. Osjećala sam neopisivu bol nakon postupka. Bio je jako bolan. Kada te stave u sobu na naslonjač i ti sjediš tamo sama i razmatraš o tome što si učinila slijedećih sat i pol dok ti ne dopuste da odeš kući,” ona je nastavila.
Kada bi Judy željela pričati o pobačaju, njen bi muž samo želio da cijelu stvar ostave iza njih. “Nisam želio pričati o tome,”rekao je Baker. “Ako je izvan vida, izvan misli i ako to ne spominjemo, ne moramo se suočavati sa tim.”
Postabortivni sindrom
Pobačaj je često na glasu kao brzo, bezgrešno rješenje teške situacije. Ali, nakon 35 godina ‘pobačaja na zahtjev’, svjedočanstva milijuna ljudi govore da je pobačaj dugotrajno, bolno iskustvo. Čak ima i ime: postpobačajni sindrom. Simptomi su depresija, grižnja, seksualna nezainteresiranost, konzumacija droge i alkohola, čak i pokušaji samoubojstva.
Sheila Harper je osnivač SaveOne-a, službe za postpobačajno savjetovanje. SaveOne je samo jedan od mnogih trudničkih centara u SAD-u koji nudi postpobačajno savjetovanje. “Pro-pobačajna strana često govori, “Oh, ti religiozni ljudi samo gomilaju krivnju na one muškarce i žene koji su iskusili pobačaj,”ali to nije istina,” Harper je govorila “Krivnja dođe prirodno.”
Izravno svjedočanstvo
Harper je vidjela posljedice pobačaja uživo, savjetujući muškarca i ženu koji su došli po pomoć u SaveOne centar. Ona razumije krivnju koju osjećaju, jer je i ona također iskusila pobačaj 1985. “Sedam godina sam živjela u totalnom žaljenju i sramoti i duboko u depresiji,” rekla je. “Nikad nisam osjećala da bi se mogla vratiti k Bogu. Jer u mojim mislima, je bilo nemoguće da bi me Bog prihvatio natrag nakon što sam oduzela život svojem prvom djetetu.”
Harper tvrdi da je njezina depresija bila tako mračna da je posudila sobaričinu pušku s namjerom da si oduzme život. “Uzela sam pištolj iz njezina noćnoga ormarića” sjećala se. “Izvadila sam ga iz ladice, otišla i sjela na rub kauča. Naslonila sam se, okrenula pušku i stavila je sebi među oči. Plakala sam i pokušavala da shvatim, sve se činilo nadrealnim,” nastavila je. “Samo sam se trudila prihvatiti činjenicu da će sve uskoro završiti. Sva bol, odbacivanje, krivnja – trebalo je završiti.”
Harper zahvaljuje Bogu što nije uspjela izvršiti samoubojstvo. Nakon pohađanja Biblijske škole u lokalnoj crkvi, ona se okrenula Bogu za ozdravljenje i oprost.
SaveOne je nastao iz boli
Ona kaže da se koncept SaveOne-a izrodio iz njezine postpobačajne boli. “Naš centar je za svakoga tko je iskusio pobačaj”,rekla je.” I on je za sve, za vjernike i nevjernike.” SaveOne se udružuje sa pastorima, crkvama i drugima trudničkim centrima da pomogne onima koji pate od žaljenja i srama od pobačaja. Služba nudi besplatni 12-dnevni tečaj za pomoć klijentima da se suoče s pitanjima poput oproštenja i mira.
Natalie Glafka je SaveOne državna direktorica. Prije današnjeg položaja, ona je bila jedan od klijenata centra na tečaju. Glafka je imala tri pobačaja, prvi je bio kad je imala tek 16 godina. “Kada pogledam natrag, kad sam imala 16 godina, bila sam naučena da je pobačaj odgovor na moje probleme,”rekla je. “Ako si trudna i ne želiš to dijete, tada ga pobaci.”
Glafka tvrdi da joj nije padalo na pamet da je teško opijanje i upotreba droge povezano sa njezinim pobačajima. “Bila sam emocionalni brodolom,” rekla je. ” Ali bila sam tip osobe koja nikad nije razmišljala o mojim pobačajima. Nisam bila od onih koji su razmišljali o datumu. Nisam bila od onih koji su imali česte noćne more. Bila sam jaka, neovisna i uspješna, nastavila je.”Imala sam vlastitu kuću. Nitko mi nije mogao reći da išta što sam učinila u prošlosti nije bilo dobro za mene.” Nakon godina zataškavanja, Glafka je zatražila pomoć. Složila se je da pohađa SaveOne tečaj.
Pronalazak riješenja i slobode
Za Donnu Taylor krivnja od pobačaja je bila još veća. Taylor je bila kršćanka i i bila je naučena da je pobačaj ubojstvo. “To se je odigralo većinom zato što sam sjedila u crkvama gdje smo imali veliku posvećenost života nedjelji,” rekla je. “Imali su velike službe gdje bi žena mogla ustati i priznati njezine pobačaje i pričati o njezinom ozdravljenju. Ja bih sjedila tamo držeći se toga čvrsto. Patila sam,” objasnila je. “Otišla bi kući i kajala se nad tim što sam učinila, ali bez sposobnosti da nađem mjesto oslobođenju. Bila sam zatočena u tome.”
Danas Taylor zahvaljuje SaveOne-u za pomoć što je spašena. “Ja znam za moć Isusa Krista da kaže, ‘ti znaš što – to je ispod krvi’ – Ja sam umro da ti budeš slobodna, i ja znam to,”
U međuvremenu, Bakeri, koji su sada novorođeni kršćani, tvrde da je pobačaj skoro uništio njihov brak, ali Božji oprost je veći. Oprost koji dopušta njima da oproste sebi samima i jedno drugome. “Vjenčali smo se tri mjeseca nakon pobačaja,” Judy Baker kaže.”Mi smo se od te točke borili. Naš odnos se jako zakomplicirao. Gospodin je to sve izliječio.”
Mnoge države u SAD-u razmatraju da zabrane ‘pobačaj na zahtjev’. Savjetnici tvrde da i ukoliko se zakon promjeni, oni će biti tu da ponude nadu i ozdravljenje onima koji pate u tišini.
Autor: By Charlene Israel, CBN News
