Odjednom sam stajao na visokoj planini s pogledom na široku dolinu. Preda mnom je bila vojska koja je stupala na široki prednji dio. Bilo je 12 divizija na izvidnici, koje su se isticale ispred velike gomile vojnika koje su ih slijedile. Ove divizije su bile podijeljene na nešto kao pukovnije, bataljune, skupine i čete. Divizije su se razlikovale po zastavama, a pukovnije su se razlikovale po različitim bojama uniformi.

Bataljuni, skupine i čete su se razlikovali po predmetima koje su nosili na sebi, poput lenti, epoleta. Svi su nosili srebrni ispolirani štit, zlatni oklop, i oružje koje je bilo i srebrno i zlatno. Zastave su bile ogromne, dugačke 9 do 12 metara. Dok su vojnici marširali, njihova bojna oprema i oružje su bljeskali na suncu poput munje. Pokretanje zastave i hod njihovih stopala zvučalo je kao grmljavina. Mislim da svijet nikada prije nije vidio nešto poput ovoga.

Onda sam bio dovoljno blizu da vidim njihova lica – muško i žensko, stari i mladi svih rasa. Bila je snažna odlučnost na njihovim licima, no nisu se činili napetima. Rat je bio u zraku, ali u redovima sam mogao osjetiti takav duboki mir da sam znao da se niti jedan nije bojao bitke prema kojoj su marširali. Duhovna atmosfera koju sam osjećao među njima je bila impresivna poput njihove pojave.

Pogledao sam u njihove uniforme. Boje su bile blistave. Svaki vojnik je također nosio znak raspoznavanja čina i medalje. Generali i drugi oficiri visoka čina marširali su u redu sa drugima. Iako je bilo očito da oni s višim činom su bili na čelu, nitko nije bio posebno osjetljiv na njihov čin. Od najviše rangiranog oficira do najnižeg, svi su se činili poput bliskih prijatelja. Bila je to vojska s besprijekornom disciplinom, ali istovremeno je bila poput jedne velike obitelji.

Proučavao sam ih, činili su se nesebičnima – ne zato što im je nedostajao identitet, nego zato što su bili sigurni tko oni jesu i što rade. Oni nisu bili usredotočeni sami na sebe i nisu tražili priznanje. Nisam mogao pronaći ambiciju ili ponos nigdje među redovima. Zadivljujuće je bilo vidjeli mnoštvo u kojem je svatko bio jedinstven, a istovremeno su marširali u iznimnoj harmoniji savršenim korakom. Bio sam siguran da nikad prije na Zemlji nije postojala vojska poput ove.

Tada sam se našao iza prednjih divizija gledajući na mnogo veću skupinu koja se je sastojala od stotina divizija. Svaka je bila različite veličine, od najmanje od dvije tisuće vojnika do najveće od stotine tisuća vojnika. Iako ova skupina nije bila oštra i raznobojna kao ona prva, ovo je također bila impresivna vojska, jednostavno zbog svoje veličine. Ova grupa je također imala zastave, ali ni približno velike i impresivne kao one iz prve grupe. Svi su imali uniforme i činove, ali sam bio iznenađen da mnogi od njih nisu imali kompletnu opremu i mnogi nisu imali oružje. Oprema i oružje koje su nosili nisu bili niti približno ispolirani i blistavi kao od onih iz prve grupe.

Kada sam pogledao bliže u ove redove, mogao sa uočiti da su svi bili odlučni i imali svrhu, ali nisu ni približno imali fokus kao u prvoj grupi. Oni su bili puno svjesniji svoga vlastitog čina i čina onih oko sebe. Osjetio sam da je to bilo ometanje koje im smanjuje fokus. Također sam osjetio ambiciju i ljubomoru u redovima, koja je neupitno bila dodatna smetnja. Čak i takva, osjeto sam da ova druga grupa još uvijek ima viši stupanj predanja i svrhe, nego bilo koja vojska na Zemlji. Ovo je također bila vrlo moćna sila.

Iza ove druge skupine, bila je i treća koja je marširala toliko daleko iza prve dvije vojske da nisam bio siguran mogu li oni uopće vidjeti te dvije grupe ispred sebe. Ova skupina je bila daleko veća od prve dvije zajedno, naizgled sastavljena od milijuna i milijuna. Dok sam gledao iz daleka, vidio sam da se ova vojska kretala u različitim smjerovima kao veliko jato ptica, zamahujući prvo na jednu stranu, pa na drugu, nikad se ne krećući dugo u ispravnom smjeru. Zbog ovog neujednačenog kretanja, ova grupa je sve više zaostajala za prvim dvijema skupinama.

Kada sam prišao bliže, uočio sam da ovi vojnici nose otrcane, sumorno sive uniforme, koje nisu bile niti izglačane, niti čiste. Gotovo svatko je bio krvav i ranjen. Nekoliko ih je pokušavalo marširati, ali većina je samo pješačila u općem smjeru u kojem su se svi drugi kretali. Stalno su izbijale svađe koje su slamale redove i uzrokovale da mnogi budu povrijeđeni. Neki od vojnika su pokušavali ostati blizu izlizanih zastava razbacanih po njihovim redovima. Ali čak i oni blizu zastava nisu imali čisti identitet, jer su konstantno išli od jedne zastave do druge.

U ovoj trećoj vojsci, na moje izneneđenje, bila su samo dva čina – generali i vojnici. Samo ih je nekoliko imalo dio opreme, nisam vidio oružje osim lutkarskog oružja koje su nosili generali. Generali su mahali ovim lažnim oružjem kao da ih ono čini posebnim časnicima, ali čak oni u redovima su mogli uočiti da oružje nije pravo. To je bilo tužno, jer je bilo očito da oni u redovima očajno žele naći nekoga tko je pravi, koga bi mogli slijediti.

Tamo nije bilo nikakve ambicije osim među generalima. To nije bilo zbog nesebičnosti kao u prvoj vojsci, nego zbog toga što je tamo bilo rijetko da je nekom stalo do nekoga. Razmišljao sam da bi ambicija prisutna u drugoj grupi bila puno bolja nego zbunjenost koja je prevladavala u ovoj trećoj skupini. Generali su bili više usmjereni da pričaju o sebi i da se bore jedan sa drugim, što su male grupice oko zastava konstantno i činile. Tada sam mogao vidjeti da su borbe među redovima uzrok velikih zamaha, čudnih lutajućih promjena smjerova koje bi ova grupa napravila s vremena na vrijeme.

Pogledao sam u milijune ove zadnje grupe i osjećao da njihova brojnost čak nije donosila snagu vojsci, nego da ju je slabila. U pravoj borbi, oni bi bili više gubitak nego prednost. Samo opskrba s hranom i zaštitom bi koštala više sredstava nego vrijednosti koji bi oni mogli dodati sposobnosti vojsci u borbi. Mislio sam da bi vojnici iz prve i druge grupe vrijedili puno više nego mnogi generali iz treće. Nisam mogao razumjeti zašto prve grupe uopće dopuštaju ovoj grupi da visi za njima. Očito je da oni nisu pravi vojnici.

 

Mudrost Sipore

Odjednom sam bio na planini odakle sam mogao vidjeti cijelu vojsku. Dok sam gledao, primjetio sam da je ravnica bila suha i prašnjava prije vojske, ali odmah nakon što je prošlo prvih 12 divizija, zemlja je postala tamno zelena, s drvećem koje daje hlad i donosi plodove, a kroz zemlju su tekli čisti potoci. Ova vojska je obnavljala zemlju. Razmišljao sam o tome kako je to potpuno drugačije od toga kako bi zemlja izgledala kada bi jedna od svjetskih vojska prošla kroz nju. Oni bi pljačkali i harali gdje god bi prošli, dok zemlja ne bi bila skroz ogoljela.

Gledao sam dok je druga skupina vojnika prolazila po istom tlu. Oni su ostavili mostove i mnoge zgrade, ali zemlja nije ostala u dobrom stanju kao što je bila prije nego što su oni prošli. Trava više nije bila tako zelena, a potoci su bili pomalo blatnjavi i većina plodova je bila ubrana. A onda sam vidio što se dogodilo kada je treća grupa prošla po istom tlu. Trava je ili nestala ili je bila toliko izgažena da se nije mogla vidjeti. Nekoliko drveća što je ostalo je bilo ogoljeno. Potoci su bili zagađeni. Mostovi su bili slomljeni i neupotrebljivi. Zgrade su ostale u rasulu. Činilo se da je ova grupa poništila sve dobro što su prve dvije napravile. Dok sam ih gledao, ljutnja je izbijala iz mene.

Osjetio sam kako Mudrost stoji pored mene. On nije rekao ništa duže vrijeme, ali sam mogao osjetiti da je također ljut.

„Sebičnost uništava“, napokon je rekao. „Ja sam došao da dam Život i to Život u izobilju. Čak i kada moja vojska sazrije, biti će mnogih koji se pozivaju na Moje ime i slijede one koji slijede mene, ali oni me ne poznaju, niti hodaju mojim putovima. To uništava plod onih koji slijede mene. Zbog toga, svijet ne zna da li da smatraju moj narod blagoslovom ili prokletstvom.“

Dok je Mudrost govorila, osjetio sam da ogromna toplina dolazi iz Njega, pojačavajući se toliko dok nije postalo tako bolno da mi je bilo teško se koncentrirati na ono što je govorio. Znao sam da je to bio osjećaj koji je On osjećao i da je to važan dio poruke koju mi je prenosio. Bol je bila kombinacija suosjećanja za Zemlju i ljutnja na sebičnost ove vojske. Oba osjećaja su bila tako snažna da sam osjećao kao da su bili užigosani u mene.

Kako je ljutnja Gospodnja nastavljala rasti, osjećao sam da je mogao uništiti cijelu vojsku. Tada sam se sjetio kako je Gospodin presreo Mojsija kada je bio na putu u Egipat u poslušnosti prema Njemu. Gospodin je krenuo usmrtiti Mojsija sve dok njegova žena, Sipora, nije obrezala njegova sina. Ja nikada ovo nisam razumio, sve do sada. Obrezanje govori o uklanjanju tjelesne, grešne prirode, događaj s Mojsijem je bio kao proročki nagovještaj za grijeh Elija, svećenika, koji je donio prokletstvo nad sobom i poraz Izraelu zato što nije uspio disciplinirati svoje sinove.

„Gospodine, podigni one s mudrošću Sipore!“ zavapio sam.

Izgaranje se nastavilo i velika odlučnost je došla u mene da odem do vođa ove velike vojske i ispričam im priču o Sipori, da svatko u Gospodnjoj vojsci mora biti obrezan u svome srcu. Tjelesna narav mora biti odstranjena. Znao sam da ako nastave dalje marširati, a to ne učine, cijela vojska je u opasnosti da bude uništena od samog Gospodina, baš kao što je skoro ubio Mojsija na putu prema Egiptu.

Odjednom sam stajao u Sudnici ispred Sudačkog prijestolja. Gospodin se je i dalje pojavljivao kao Mudrost, ali Ga nikad nisam vidio tako gnjevnog, niti da Njegove riječi dolaze s toliko težine. „Ti si već puno puta vidio ovu vojsku u svome srcu, vođe koje sada otpuštam će voditi ovu vojsku. Ja te šaljem mnogima od ovih vođa. Što ćeš im reći?“

„Gospodine, ovo je ogromna vojska, ali ja i dalje žalim zbog stanja treće grupe. Ja ne razumijem zašto im je uopće dozvoljeno da se pretvaraju da su dio Tvoje vojske. Želio bih da kažem da prije nego nastave dalje, prva i druga vojska bi se trebali okrenuti i odvesti ovu treću grupu. Oni su, zaista, malo više nego ogromna rulja (svjetina).“

„Ono što si vidio danas, je još uvijek budućnost. Službe koje će se otpustiti će skupiti ovu vojsku i opremiti ih da budu sve što si vidio. U sadašnjem vremenu, gotovo moja cijela vojska je u stanju ove treće skupine. Kako ja mogu dopustiti da budu tako preveslani?“

Bio sam zaprepašten time, iako sam znao da nikad nisam vidio nikoga od Gospodinovih ljudi koji su bili u tako dobrom stanju čak i kao oni iz druge skupine ove vojske.

„Gospodine, znam da sam osjetio tvoju ljutnju na ovu skupinu. Ako je gotovo cijela tvoja vojska u tome stanju, ja sam zahvalan da Ti nisi uništio sve nas. Kada sam gledao u treću grupu, osjetio sam da njihovo bijedno stanje uzrokovano manjkom treninga, opreme i vizije, kao i neuspjehom da prigrle križ koji obrezuje njihovo srce. Vjerujem da moram ići do njih s porukom o Sipori, ali oni također trebaju obučene narednike i oficire koji će ih trenirati.“

Mudrost je nastavio: „Sjeti se one prve vojske koju si vidio ispred planine. Oni, također, su bili nepripremljeni za bitku, i kada je bitka započela, nepripremljeni su pobjegli. Ali su se mnogi vratili sa svojim opremom na sebi i njihove iluzije su se zamijenile s istinom. Prve dvije grupe ove vojske su također promijenjene bitkama koje su ih probudile i pokazale im njihovo stvarno stanje. Oni su tada zavapili meni i ja sam im poslao pastire po svome srcu. Svi moji pastiri su kao kralj David. Oni nisu najamnici koji traže svoje mjesto i poziciju, oni će položiti svoje živote za moj narod. Oni su neustrašivi u ratovanju protiv mojih neprijatelja i čisti u svojem obožavanju Mene. Ja ću poslati ove pastire. Ti se moraš vratiti sa porukom Sipore. Jako brzo dolazi vrijeme kada više neću podnositi one koji traže da se ubrajaju u Moj narod, a ne obrezuju svoje srce. Ti ih moraš upozoriti na Moj gnjev.

„Ja te također šaljem natrag da hodaš s prorocima koje šaljem naprijed, poput Samuela, da izliju ulje na moje prave pastire. Mnogi od njih se sada smatraju najmanjima od strane njihove braće, ali ti ćeš ih naći kako služe kao vjerni pastiri svojih malih stada, kao vjerni radnici što god sam im dao da rade. To su moji vjerni koji su pozvani da budu kraljevi. Ovima ću povjeriti sav svoj autoritet. Oni će pripremiti moj narod za veliku završnu bitku.“

Tada sam se zapitao u srcu, ako smo mi svi u stanju u stanju one treće grupe, što će biti učinjeno s generalima koji uopće nisu bili pravi generali?

„Ti si u pravu, oni nisu pravi generali,“ Gospodin je odgovorio. „Ja ih nisam pozvao, oni su sebe sami pozvali. Čak i tako, neki od njih će se promijeniti i ja ću ih učiniti generalima. Neki će postati korisni časnici. Ali, većina će pobjeći na prvi znak bitke, i nećeš ih opet vidjeti.“

„Zapamti ovo: neko vrijeme je svako iz prve dvije grupe bio dio one zadnje grupe. Kada odeš s porukom Sipore objavljujući da ja više neću tolerirati tjelesnost (bludnost) Moga naroda, oni koje sam uistinu pozvao, koji su mi predani i poslušni, neće pobjeći od moga obrezanja, nego će se podići protiv bludničenja/tjelesnosti u kampu tako da neću morati donijeti osudu na njih. Moji pastiri su odgovorni za stanje mojih ovaca. Moji generali su odgovorni za stanje mojih vojnika. Oni koje sam pozvao će preuzeti odgovornost, jer Me vole, oni vole Moj narod i oni vole pravednost.“

 

Kapetan nad vojskama

Tada više nisam bio ispred Sudačkog prijestolja, nego na planini, opet promatrajući vojku. Mudrost je stajao pored mene. On je bio odlučan, ali više nisam osjećao bol i ljutnju od prije.

„Dopustio sam ti da vidiš malo u budućnost“, Mudrost je započeo. „Ja te šaljem onima koji su pozvani da pripreme moju vojsku i vode je. To su oni koji su vodili bitku na planini. To su oni koji su sreli vojsku optužitelja i ostali vjerni. To su oni koji su čuvali Moj narod i štitili ih pod rizikom svoga vlastitog života. Oni su pozvani da budu vođe Moje vojske koja će se boriti u velikoj završnoj bitki i do kraja će stajati bez straha protiv svih sila tame.

Kao što vidiš, ova vojska maršira, ali će biti razdoblja kada kampira. Kampiranje je važno kao i marširanje. To je vrijeme za planiranje, treniranje i izoštravanje vještina i oružja. To je također vrijeme da oni iz prve grupe idu među drugu grupu i da vođe iz druge grupe da idu među treću grupu, da pronalaze one koji mogu biti pozvani na sljedeću razinu. Učini ovo dok još možeš, jer je vrijeme blizu kada će Otkrivenje 11:1,2 biti ispunjeno, i oni koji se žele zvati mojim imenom, a ne hodaju mojim putovima, će biti pregaženi. Prije zadnje velike bitke, Moja vojska će biti sveta, kao što JA JESAM svet. Ja ću ukloniti one koji nisu obrezana srca i vođe koji ne podržavaju moju pravednost. Kada se posljednja bitka bude vodila, neće postojati treća grupa koju vidiš ovdje.“

Do sada, kada je moja vojska kampirala, većina vremena je bila potraćena. Jednako kao što samo ja vodim naprijed svoje ljude s jasnim ciljem, tako i kada pozovem vojsku da kampira, za to postoji svrha. Snaga vojske koja maršira će biti određena prema kvaliteti kampiranja. Kada je razdoblje za zaustavljanje i kampiranje, to je da bi se Moj narod naučio Mojim putovima. Vojska je vojska, bila ona u borbi ili u miru. Ti moraš naučiti kako kampirati, kako marširati i kako se boriti. Nećeš činiti niti jednu od ovih stvari dobro, ako ih sve ne činiš dobro.“

„Moja vojska mora biti spremna na sve to u sezoni i van sezone. Ti ćeš možda misliti da je vrijeme za marširanje, ali ja ću te preusmjeriti u kamp zato što ja vidim stvari koje ti nikad ne vidiš, čak i s mjesta ove vizije. Ako Mene slijediš, ti ćeš uvijek činiti pravu stvar u pravo vrijeme, čak i kada se tebi to ne čini pravo. Zapamti, ja sam Kapetan nad vojskama.„

„Odlučnost vojske će biti određena plemenitošću misije, kako dobro su pripremljeni za svoju misiju, i kako dobro su vođeni. Ova vojska će marširati s najplemenitijom misijom koja je ikada bila dodijeljena čovjeku. Međutim, samo nekolicina u Mojem narodu je opremljena za svoju misiju, a oni koji sada vode moj narod slijede svoje vlastite želje. Ja ću sada podići vođe koji će trenirati i opremiti Moje ljude. Ovi će uvijek slijediti Mene, jer sam ja Kapetan nad vojskama.“

„Mnoge vojske iskuse oboje, pobjedu i poraz. Moja vojska je marširala mnoga stoljeća. Ona je također imala mnoge pobjede i poraze. Moja vojska je imala mnoge poraze zato što su napadali neprijatelja kada ja nisam izdao zapovijed. Drugi su bili poraženi, jer su napali neprijatelja s neistreniranim ljudima. Većina voditelja je učinila ovo jer su tražili svoju vlastitu slavu. Kao što je Pavao napisao to isto za svoje vrijeme, „Oni svi traže svoju vlastitu korist.“

„Drugi voditelji su imale moje interese u srcu i iskreno tražili pobjedu nad zlom zbog Moga imena, ali nisu dobro istrenirali svoje ljude; nisu hodali sa Mnom kao sa svojom Mudrošću. To će se sada promijeniti. Ja ću biti Kapetan nad vojskama. Nemoj biti obeshrabren zbog načina kako Moji ljudi sada izgledaju, nego se sjeti što će oni postati. Ja ću sada podići vođe koji će samo marširati kada Ja izdam naredbu. Kada Moja vojska slijedi mene, ona će dobiti svaku bitku. Kada budu kampirali, oni će poznavati moju prisutnost, oni će narasti snažno u Mojim putovima.“

„Doći ćeš u vrijeme u budućnosti kada ćeš vidjeti Moju vojsku točno kakva je sada. U to vrijeme, ti ćeš osjetiti Moj gorući gnjev. Znaj da više neću tolerirati one koji ostanu u stanju treće grupe. Tada ću zaustaviti marširanje cijele vojske dok se oni u toj grupi ne discipliniraju da postanu vojnici ili dezerteri. Ja ću disciplinirati one u drugoj grupi da istjeraju van njihove zle ambicije i da žive za Mene i Moju istinu. Tada će moja vojska marširati naprijed, ne da uništava, nego da donosi život. Ja ću počivati među njima da zgazim Moje neprijatelje pod nogama vojske. Ja dolazim da budem Kapetan nad vojskama.“

 

Autor: Rick Joyner; iz knjige “Poziv”