Upravo u vrijeme proslave Kristovog uskrsnuća, svijet je uzbuđen fragmentom papirusa na kojem se spominje Isusova žena. U rujnu 2012. profesor na učilištu Harvard Divinity School, Karen L. King objavio je na Međunarodnom Koptskom kongresu u Rimu da postoji fragment papirus u kojem se citira Isusa “Isus ime je rekao, “Moja žena, ona će moći biti moj učenik.”
Kemičari, biolozi i drugi znanstvenici na Harvardu, Columbia i M.I.T. analizirali su fragment i objavili da je autentičan. Utvrdili su da se radi o drevno dijelu papirusa iz četvrtog do osmog stoljeća, a ne krivotvorina.
Čim je King predstavio papirus svijetu, on je podigao prašinu. Različite skupine odbacile su papirus kao lažnu, traljavu krivotvorinu nesigurnog podrijetla sve dok zanstvenici nisu ustvrdili “čini se da je istinski star”. Da li to znači da je Isus zaista imao ženu? Nimalo!
Poznavatelji Novog zavjeta tvrde da izraz treba prevesti “Kristova zaručnica” – kao u Crkvi. Taj je natpis napisan najmanje 2-3 stoljeća nakon Isusa, što znači da je vrlo velika vjerojatnost da to nisu Isusove vlastite riječi.
Papirus, od dragosti zvan Evanđelje Isusove žene, daje dokaz kako su Kršćani nekoliko stoljeća poslije Isusa raspravaljali o pitanjima učeništva, celibata i braka. Bez obzira na starost i autentičnost, u nekim crkvama je potaknuo raspravu kakve uloge u vodstvu bi žene trebale imati u crkvi. Da li bi se trebalo dozvoliti ženama da budu svečenice i pastorice.
Najvažnije pitanje koje dijelovi drevnih zapisa poput ovoga podiže jest stara tvrda da Isus nije umro, nego da se oženio te nastavio živjeti. To je stvarno pitanje: Da li je išuo umro i uskrsnuo od mrtvih? Četiri knjige koje datiraju u prvom stoljeću tvrde da jest. Sva četiri evanđelja; po Mateju, Marku, Luki i Ivanu tvrde da je Isus umro i uskrsnuo. Pavlov suradnik Luka kaže, “Sa sigurnošću znam ovo (Luka 1:3-4) i Isusov učenik Ivan kaže, ” Svjedok sam” (Ivan 21:24).
Činjenica da se Evanđelja nalaze u Bibliji ne čini ih manje povijesnim zapisima. Crkveni otac Irinej Lionski zapisao je oko 180. g.nakon Krista slijedeće:
Matej je izdao pisano evaneđelje među Hebrejima na njihovom vlastitom dijalektu, dok su Petar i Pavao propovijedali u Rimu te postavili temelje Crkve. Nakon njihovog odlaska, Marko, učenik i Petrov prevoditelj, nam je također predao zapisano ono što je propovijedao Petar. Također, Luka suradnik Pavlov, zabilježio je u knjizi Evanđelje koje je on propovijedao. Naposljetku Ivan, učenik Gospodinov, koji se bio naslonio na njegova prsa, sam je izdao Evanđelje za vrijeme njegovog boravka u Efezu u Aziji. — Protiv hereza 3:1:1
Maleni fragment o Isusovoj ženi zapisan stoljećima kasnije ne može uzdrmati svjedočanstva zabilježena od očevidaca i istraživača koja su zapisana unutar nekoliko desetljeća od samog događaja.
Dokazi uskrnuća
Uskrsnuće Kristovo je najmoćniji događaj u povijesti. Utjecao je na najmanje dvije tisuće godina povijesti i na politička događanja. Izvršio je utjecaj kako na seljake tako i na kraljeve te čitave nacije. Kršćanstvo se proširilo po čitavom svijetu, u svakom stoljeću, u svaku zemlju te na golem broj etničkih skupina i jezika. Milijarde ljudi je doživilo život, iscjeljenje, oproštenje i slobodu ponuđenu od Boga zbog toga što je Isus pobjedio smrt i uskrnuo iz groba.
Apostol Pavao je pisao u 1 Korinćanima 15:12–22 da bez uskrnuća, kršćanska vjera je uzaludna. “Ako Krist nije uskrnuo”, Pavao je napisao Korinćanima, “vaša vjera je uzaludna; jer ostali ste u svojim grijesima. I oni koji su zaspali u Gospodinu su propali. Ako se samo u ovom životu uzdamo u Krista, bjedniji smo od sviju ljudi.”
Postoji mnogo skeptika koji odbacuju uskrnuće Isusa Krista kako kakvu bajku. Međutim, dokaz Isusova uskrnuća je izuzetno snažan, čak do mjere obraćenja onih koji su ga pokušali opovrći.
Prazan grob
Iako su dobro istrenirani rimski vojnici čuvali grob Isusa Krista, on je bio prazan tri dana nakon Isusove smrti kao što je Isus za vrijeme svog života bio uzastopce prorekao (Matej 12:40, Marko 8:31). Stražari su pobjegli (prijestup za smrtnu kaznu). Masivni kamen je bio otkotrljan, a tijelo je nestalo – i nikad nije bilo pronađeno od neprijatelja Kršćana. Laneno posmrtno odijelu u koje su Židovi pokapali svoj mrtve stajalo u je grobu, netaknuto. Od židovskog povjesničara Josipa pa sve do kompilacija židovskih zapisa iz 5 stoljeća zvanih “Toledoth Jeshu”, čak i židovski izvori i tradicije priznaju da je grob bio prazan. Tijelo nikad nije pronađeno.
Živi svjedoci
Čitavo mnoštvo svjedoka je vidjelo Isusa Krista živa nakon njegove smrti. Učenici koji su potovali na putu prema Emausu i mnoge žene, svi su svjedočili da je Isus živ. Toma je sumnjao dok nije stavio svoje prste u Isusove rane (Ivan 20:26–27). Kasnije je prenio evanđelje sve do Indije. Apostol Pavao pisao je o 500 ljudi kojima se Isus ukazao u isto vrijeme, većina od njih još živa te dostupna za ispitivanje u vrijeme kada je Pavao pisao prismo (1 Korinćanima 15:6). Isus Krist je viđen živ mnogo puta od stotina različitih ljudi unutar 40 dana od njegove smrti (Ivan 20–21, Djela apstolska 1:3).
Učenici
Kristovi učenici koji bili strašljivi te koji pobjegli kada je Isus bio uhićen, su bili u potpunosti promijenjeni nakon uskrnuća te su postali neustrašivi svjedoci. Petar, koji je zanijekao Krista kada ga je prepoznala obična sluškinja, postao je moćni odvažni vođa onih koji su Krista vidjeli živog, te je propovijedao tisućama okupljenim u Jeruzalemu na blagdan Pedesetnice. Osoba može umrjeti za laž ukoliko ne zna da je to laž. Ali ljudi ne daju svoje živote te se suočavaju sa žestokim progonstvom kako bi širili laž koju su izmislili. Činjenica da su svojevoljno trpili udaranje i progonstva i smrt je snažan dokaz da su doista svjedočili uskrusnuću o kojem nisu htjeli prestati svjedočiti. Njihova poruka se brzo proširila po čitavo Bliskom istoku i Europi, pa čak i po Aziji bez ikakvog vojnog osvajanja te političke podrške – te unatoč snažnom protivljenju.
Savao iz Tarza
Predani religiozni farizej, koji je progonio Crkva te bacao Isusove sljedbenike u zatvor, Pavao nakon susreta Isusa Krista u potpunosti se promijenio. Sam je postao predani sljedbenik Isusa Krista te prenio evanđelje po Turskoj, Grčkoj suočen sa kamenovanjem, bičevanjem, zatvoreništvom te na koncu pogubljenjem.
“Da se Novi zavijet smatra kolekcijom sekularnih zapisa, njegova autentičnost bi generalno bila smatrana neupitnom.”
— F. F. Bruce, Manchester University
“Smatram se povjesničarom. Moj pristup klasicima je povijestan. I kažem vam da je dokaz za život, smrt i uskrnuće Krista bolje provjerena nego većina činjenica antičke povijesti…”
— E. M. Blaiklock, Professor of Classics, Auckland University
Njegova čuda danas
Vjerojatno najveći dokaz Kristovog uskrsnuća jest njegovo djelovanje u svakodnevnici života ljudi danas. U Isusovo ime, ljudi još uvijek bivaju iscjeljeni emocijalno, fizičko i duhovno i to istom silom koja je Isusa Krista uskrsnula od mrtvih. Grešnici bivaju oslobođeni od tereta, boli i sramote grijeha – ponekad trenutno, ponekad nakon dugih godina stalnog djelovanja Duha Svetoga u njihovim životima. Srca se otapaju a životu okreću za 180 stupnjeva. Najveći dokaz danas jest vjerni sljedbenik Krista koji može reći, “On me spasio, nisam osoba koja sam nekad bila” baš kako su apostoli svjedočili prije 2000 godina.
