Darežljivost mi je promijenila život.
Tko dijeli obilato, sve više ima, a tko škrtari, sve je siromašniji. Podašna duša nalazi okrepu, i tko napaja druge, sam će se napojiti. – Mudre izreke 11:24-25
Nisam odrasla u imućnoj obitelji. Podigla me samohrana majka koja se trebala brinuti za svoje troje djece. Radila je dva posla, a svejedno nam je nedostajalo novca. Zbog ovoga, nisam odgajana da razmišljam kao darežljiva osoba već kao siromašna osoba. Česti su bili razgovori tipa: “možda više nikada nećemo imati ovoliko novca pa je bolje da nam potraje što je dulje moguće”. Nismo bili zli niti zločesti niti su naša srca bila pohlepna i sebična. Bili smo prestrašeni. Nitko nam nije rekao da će nas Bog blagosloviti ako budemo darežljiivi. Darežljivost je bila za bogate ljude, one koji su imali i viška za uštediti.
Mi nismo imali ništa što bismo mogli uštediti.
Takav je bio dom u kojem sam odrasla. Nemojte me krivo shvatiti, moja je obitelj prekrasna gomila ljudi dobra srca, no darežljivost je bila izvan našeg uobičajenog sustava funkcioniranja i razmišljanja.
Odrasla sam i udala se. Došlo je vrijeme da započnem vlastitu obitelj i skupa sa svojim suprugom odlučim po kojim ćemo vrijednostima živjeti. U to sam vrijeme već strastveno živjela za Isusa. Moj suprug i ja smo pohađali Bethelovu školu nadnaravnog služenja (Bethel School of Supernatural Ministry) te smo bili u okruženju darežljivih ljudi koji su na prvo mjesto stavili Kraljevstvo i koji su vjerovali u obilno davanje, bez obzira na okolnosti. Bilo mi je toliko teško shvatiti ih. Sjećam se da mi se srce zapalilo kada je jedan od pastora u školi rekao: “Jedna od temeljnih vrijednosti mojeg života jest darežljivost. Dajem više od desetine jer vjerujem u darežljivost bez obzira na okolnosti.”
Nešto se probudilo u meni kada sam to čula. Da dajem više od desetine?!? Već mi je bilo dovoljno teško imati vjere i poslušnosti da s radošću dajem Gospodinu. Ali, još više? Nisam baš bila sigurna u vezi toga…
Bog je počeo raditi na boli koju sam iskusila tijekom svojeg djetinjstva, koje je naoko izgledalo kao da “nikada nismo imali dovoljno”. Krenula sam na putovanje iscjeljenja i promjene. Morala sam napustiti strah od manjka. Bilo je vrijeme da prihvatim Njegovu istinu. Rekla sam Bogu: “Želim biti darežljiva, ali me strah da mi ne ponestane novca. Što ako ga nemam dovoljno?” On mi je rekao: “Imaš dovoljno. Imaš mene. Ja ću ti uvijek biti dovoljan. Nemoj se uzdržavati od davanja zbog straha.”
Znala sam da me zove da nešto odlučim. Znala sam da me traži da se posvetim životnom stilu davanja. Bio je to zastrašujuć trenutak – biti potpuno iskrena. Znala sam da ću, ako pristanem na to, morati donositi drugačije odluke vezane uz svoj život.
Poput mnogih tek vjenčanih parova, moj suprug i ja imali smo malo novca. Jedva smo imali za platiti račune i kupiti osnovne namirnice. Bilo je malo, ako je uopće i bilo, “viška”. Sama pomisao na darežljivost u tim se danima činila pomalo suludom. Mučili smo se – mi smo bili ti prema kojima su drugi trebali biti darežljivi!
Zanimljivo je kako Bog radi. Činilo se kao da smo upravo mi postali Njegova meta. Nedugo nakon što sam osjetila da me Bog traži da Mu vjerujem i postavim nove vrijednosti u svome životu, bez obzira na okolnosti, moj suprug i ja iskusili smo najradikalniji trenutak darežljivosti s kojim sam se ikada susrela, čak do danas.
Stan u kojm smo živjeli bi se jedva mogao nazvati stanom. Bio je smjesšten u lošem kvartu. Naš je kompleks zgrada, zapravo, bio jedan od mnogih u koje je naša škola služenja slala grupe da evangeliziraju i pomognu ljudima. Jednog su nas dana naši duhovni roditelji posjetili i nije im trebalo dugo da se zabrinu. Gljivice s vanjske strane zidova, prijeteće susjedstvo… to nije bilo sigurno mjesto za život. Pitali su nas koliko bi trebalo da se preselimo u neki bliži i ljepši kvart. Rekli smo im da je to izvan našeg budžeta; voljeli bismo se odseliti, ali to nam nije financijski izvedivo.
Nakon nekoliko sati nazvali su nas i rekli da nas žele preseliti te da će, kako bi to ostvarili, platiti razliku naše stanarine u trajanju od godine dana, dok ne budemo sposobni stati na svoje noge i priuštiti si to sami. Nikada neću zaboraviti taj telefonski poziv. Ostatak sam dana plakala, zapanjena time da nekomu tko čak nije ni dio moje obitelji može biti toliko stalo do mene; da bi ljudi toliko izašli iz svoje zone ugodnosti kako bi mi pomogli.
Od tada je sve jedno nevjerojatno putovanje. Gospodin me neprestano izaziva na području darežljivosti, stavljajući mi na srce da dajem kada je bolno, da dajem kada me strah, te da dajem kada nisam sigurna imam li “dovoljno”. Bog mi je pokazivao da će me On, ako u poslušnosti dajem, blagosloviti. Nisam više imala ispriku da se brinem oko toga imam li dovoljno ili ne. Bog mi je otkrio svoje obećanje i dobrotu na neporeciv način.
Kada sam za jednu od temeljnih vrijednosti postavila darežljivost, moj se život otvorio na načine za koje nikada nisam znala da postoje. U mojim se financijama dogodio proboj kao nikada prije. Dobivali smo anonimne darove onda kada nam je bilo potrebno, namirnice su se pojavljivale na našem kućnom pragu, poštom su nam stizali čekovi. Uskoro je sezonu spajanja kraja s krajem zamijenila sezona obilovanja. No, temelj je svega bilo davanje. Shvatila sam da što više dajem, Bog sve više vraća. Bilo je to poput prekrasne igre.
Polako je strah od neimaštine postao daleka uspomena. Prestala sam djelovati iz pozicije straha i počela donositi odluke temeljene na novom načinu razmišljanja. Davanje je postalo jednostavno i prirodno. Znala sam kako je Bog htio da živim te je iz toga tekla velika milost. Darežljivost nije više nešto što radim kada mi je zgodno ili jednostavno. To mi je postao način života. Dajem s radošću. Brinem li se ponekad oko financija? Naravno. Moram li još uvijek potrčati Isusu u zagrljaj kada sam nesigurna oko načina na koje opskrba dolazi u moj život? Da, no mijenja li to moj način života? Ne. Dajem jer i On daje i želim biti poput svog Oca.
Netko mi je praktično pokazao stih iz Izreka 11:24-25 i ja molim da i moj život bude nekome drugome praktični primjer. Ja vjerujem u darežljivost. Ona mi je promijenila život.
Izvor: Jesus Culture
Autor: Becky Johnson
Prevela: Ivona Bilušić
