Prije razdoblja pandemije, mislili smo da se još mnoštvo stvari treba popraviti, zar ne? Kao kršćani, molili smo za stvari, vjerovali Bogu za proboje i blagoslove… a onda je objavljeno da se sve zatvara. Odlazak u crkvu, druženja s prijateljima, šetnje, putovanja, sve nam je to postalo ograničeno ili neizvedivo. Isprva sam mislila da je to nešto što će potrajati nekoliko tjedana ili mjeseci, a ne nešto što će iz temelja promijeniti način na koji živimo. Potom se dogodio potres u ožujku pa potres u prosincu 2020. godine.
Cijelo to vrijeme postepeno sam shvaćala kako moje ideje “kopne”, a planovi se mijenjaju ili nestaju. Odjednom sam shvaćala koliko su Njegovi putevi i misli daleko iznad mojih misli i bila sam zahvalna što sam u Gospodinovoj ruci sigurna. Svaki dan iznova Bog me je učio zahvalnosti. Zahvalnosti što sam u Njemu sigurna, zahvalnosti što sam zdrava i što su moji bližnji zdravi, zahvalnosti što možemo komunicirati jedni s drugima koristeći tehnologiju, zahvalnosti što imamo krov nad glavom, zahvalnosti što možemo raditi, i tako redom. Ukratko, Bog me je učio zahvalnosti što danas u životu imam mnoge stvari za koje sam nekoć molila.
Prije toga dozvolila sam da obveze zatrpavaju moj dnevni raspored, često misleći da moram još ovo ili ono. Kada je sve utihnulo, bio je to glasan podsjetnik da je Bog najvažniji u mom životu i da sve što imam jest od Njega. Podsjetnik na to da je Njegova milost svako jutro nova, da Njegova ljubav nikad ne prestaje. Za to ponekad zaboravimo biti zahvalni, zar ne? Vrijeme krize razdoblje je koje nas najoštrije podsjeća da budemo zahvalni.
Pritom je kušnja reći: “Bože, ja imam ideju!”, jer su moje ideje nedostatne za bilo kakve izazove, s obzirom na to da ja ne znam što budućnost nosi. No, Bog je već tamo. Đavao želi da se fokusiramo na svoje živote i bavimo rješavanjem svojih problema, kako ne bismo gledali u Gospodina i svoju vrijednost crpili iz onoga tko smo mi u Kristu. Ne odnosi se to samo na područja u kojima se suočavamo s negativnim okolnostima. Pozitivne okolnosti mogu nam ponekad biti još veći mamac da odlutamo od Boga. Bog nam svima daje darove i proslavlja se kroz njih, ali to ne znači da smo uvijek najbolji u svemu. Naprotiv, ponekad su naše reakcije u negativnim okolnostima još veći pokazatelj Kristove ljubavi u nama. Bez obzira na to kakve rezultate postižemo, u njima se krije i jedan test: “Hoćemo li tražiti svoju vrijednost u onome što imamo/radimo ili u onome tko smo mi u Kristu?” Odaberemo li drugu opciju, tek tada smo više nego pobjednici, zbog Njegove pobjede. Zahvalnost u svim okolnostima promijenit će naš kut gledanja; vidjet ćemo “prilike” tamo gdje su nekoć postojale “primjedbe”. Prije svega priliku da iskreno preispitamo sami sebe i uvidimo koliko čvrsto stojimo u Gospodinu. Potom iskoristimo priliku da drugima pokažemo Svjetlo i Put spasenja, kojeg danas traže više nego ikada, jer imaju nemir u srcima.
“Ako Gospod ne gradi kuću, uzalud se trude oni koji grade; ako Gospod ne čuva grad, uzalud stražar bdije” (Psalam 127:1). Iako ponekad živimo kao da ne očekujemo da će nam se ikada išta loše dogoditi, dok prolazimo kroz tamu, postaje nedvojbeno jasno da je Gospodin Isus taj koji nam je u svakoj krizi najbliži. Jedino s Njim sve ima smisla, čak i kada su okolnosti vrlo negativne. Upravo u takvim okolnostima, Božja Riječ nas uči: “Mnoge su tjeskobe pravednikove, ali ga Gospod od svih izbavlja” (Psalam 34:20). Pitanje je samo hoćemo li štititi sami sebe ili ćemo dopustiti da nas On zaštiti u svim okolnostima.
Poput apostola Petra, svi ponekad spustimo pogled sa Gospodina, a kada se zagledamo u okolnosti, počnemo tonuti. U vremenu kada se čini da cijeli svijet tone, mi kršćani trebamo biti zahvalni za spoznaju da potpuno ovisimo o Njemu. Vratiti se u prvu ljubav i iznad svega biti zahvalni što smo upoznali Njega. Podsjećati se da nam je Njegova milost dovoljna, u svim okolnostima, jer imamo stabilnost u Kristu. Stabilnost koju ljudi danas očajnički traže, svjesni koliko je ljudski život krhak. Pokažimo Svjetlo ljudima koji još nisu upoznali Gospodina i u poniznosti im priznajmo: “Ja imam mir, jer znam da je moj Bog sa mnom, a On je uvijek bio vjeran!”. Zahvalni za to možemo samo još odvažnije pokazivati ljudima da ne moraju sami ići kroz oluje, jer Gospodin Isus želi da hodaju s Njim.
Autorica: Ivona Šeparović
