Često čujem kršćane kako govore: ‘’Ne mogu moliti za ove vlasti, pa gledaj što opet rade!’’ Međutim, Bog misli i nalaže drugačije. Božja Riječ nam kaže: ‘’Potičem, dakle, prije svega, da se obavljaju prošnje, molitve, zastupanja i zahvaljivanja za sve ljude. Za kraljeve i sve koji su na vlasti, da možemo provoditi tih i miran život u svoj pobožnosti i poštenju. Jer je to dobro i prihvatljivo pred Bogom, našim spasiteljem.’’ (1. Timoteju 2:1-3)
Bog definitivno zna bolje od nas. On zna da sotona posebno napada one koji su na poziciji utjecaja, vladare koji imaju veliki utjecaj na zemlje i narode kako bi kroz njih plasirao svoje sotonske ideje i naloge. Možda se pitate kako to da politička stranka koja sebe naziva demokršćanskom bez ikakvih ustezanja dopušta zauzimanje i kontminiranje javnog prostora od strane gay i LGBT lobija raznim gay pride-ima i sličnim manifestacijama. Zašto se pod krinkom humanizma i liberalizma ratificiraju zakoni kao što je istambulska konvencija koja niječe Božji poredak glede spolova i dopušta da čovjek “sam izabere svoj spol” i tomu slične opačine? Evo, i zbog toga. Zato Božja Riječ nalaže da se molimo za one koji su na vlasti, jer je to radi našeg dobra. Radi naših života i našeg prosperiteta.
Kako moliti za ljude koji su na vlasti?
Tako da kao rezultat molitve dobijemo mogućnost života u miru i pobožnosti. U dobrom i zdravom okruženju. U sigurnosti od ratova, u sigurnosti od pošasti neimaštine i oskudice. U zemlji kršćanskih temelja. Jer odluke vladara utječu na ta područja. Korak dalje je svakako moliti da vladari imaju mudrost u vođenju državničkih poslova. Da su opskrbljeni duhom izvrsnosti od Boga kako bi prepoznali dobre strategije i dobre partnere za plodonosna ulaganja u zemlju, da imaju Božju i ljudsku naklonost u aktivnostima za dobrobit naroda ove zemlje. Moliti da ova zemlja postane atraktivna za mlade pa i sve ostale naraštaje, umjesto da to bude Irska ili neka druga strana zemlja. Nama je Bog dao Hrvatsku kao postojbinu kojoj je odredio međe (Djela apostolska 17:26-27) s nakanom da ljudi ove zemlje traže Boga. Zaista nije baš lako tražiti Boga u stranoj zemlji u kojoj se treba snaći i premostiti brojne prepreke. Moliti da oni koji su na vlasti traže savjet od ljudi koji poznaju Božju Riječ i imaju duhovni autoritet od Boga. Naravno, osluškivati glas Duha Svetoga kako bismo, kao što je rekao poznati biblijski učitelj Derek Prince: “Svojom molitvom postali alat u Božjim rukama koji On koristi kako hoće. Usklađujući se s njegovom nakanom, molit ćemo neodoljive molitve. Neće biti te sile, bilo ljudske ili đavolske, koja će moći spriječiti ostvarenje naših molitvi.” Uzbudljivo, zar ne?
Fascinantan dokaz učinkovite molitve je veliki povijesni događaj iz Drugog svjetskog rata koji je opisao Derek Prince: “Moja je jedinica bila poslana u Sjevernu Afriku, gdje sam služio kao bolničar. Tijekom tog razdoblja sudjelovao sam u najduljem povlačenju britanske vojske u povijesti – dulje od tisuću kilometara neprestanog povlačenja – od mjesta zvanog Alagalah u Libiji sve do Kaira. Vjerujte mi na riječ kad vam kažem da je to bilo strašno iscrpljujuće i demoralizirajuće iskustvo, posebno u pustinji. Sudbina Srednjeg istoka visjela je tada o niti. Da su se sile osovine uspjele probiti i osvojiti Kairo, zapovijedale bi Sueskim kanalom i presjekle žilu kucavicu britanskog carstva, a samim time i zemlju Izrael, te bi se sve naftne rezerve Srednjeg istoka našle u njihovim rukama. Mnogo je čimbenika koji su utjecali na povlačenje, ali jedan koji me se posebno dojmio jest da časnici nisu imali povjerenje sebi podređenih ljudi. Britanski časnici su bili sebični, neodgovorni i nedisciplinirani. Navest ću primjer: nikada nismo imali dovoljno vode. Svakom je vojniku bila dodijeljena samo jedna boca vode koja mu je trebala poslužiti za ispunjenje njegovih dnevnih potreba: pranje, brijanje, piće i kuhanje. S druge strane, časnici su se razbacivali vodom i svaku je večer pili uz viski, a nama je jedna boca trebala trajati dva dana. Bio sam tek nedavno obraćen i još nisam imao priliku posjetiti crkvu. Sve što sam imao bili su Biblija i Duh Sveti. Pomislio sam: ‘Trebao bih se pomoliti za ovu situaciju.’ Nisam znao što moliti. Stoga sam naivno rekao: ‘Gospodine, pokaži mi kako želiš da se pomolim.’ Gospodin mi je dao konkretan odgovor, a to je bila sljedeća molitva: ‘Gospode, daj nam takve vođe da bude tebi na slavu dati nam kroz njih pobjedu.’ Molio sam neprestano tu molitvu. Nisam znao što se događa, ali Bog je brzo počeo djelovati. Britanska vlada izabrala je novog zapovjednika za svoje snage na Srednjem istoku u Sjevernoj Africi. Na putu u Kairo smrtno je stradao pri padu zrakoplova i tako su u kritičnom trenutku rata britanske snage ostale bez zapovjednika. Winston Churchill, tadašnji britanski premijer postavio je nepoznatog časnika imenom Bernard Montgomery na mjesto prethodnog zapovjednika. Bio je predani kršćanin i bogobojazan čovjek, a također i sjajan zapovjednik i čovjek izvrsne discipline. Bacio se na posao reorganizirajući britanske snage. Vratio je disciplinu i moral, promijenio je stav i držanje časnika. Bitka kod El Alameina bila je prva velika pobjeda saveznika u tom ratu i okolnosti su promijenjene u njihovu korist. Služio sam u vojnom sanitetu u pustinji, malo iza britanskih snaga. Na zadnjim vratima kamioneta nalazio se prijenosni radio. Slušao sam voditelja vijesti kako opisuje pripreme u Montgomeryjevu sjedištu netom prije bitke kod El Alameina. Opisao je kako je Montgomery izašao, okupio svoje časnike i vojnike rekavši: ‘Zatražimo Gospoda, moćnog ratnika, da nam daruje pobjedu.'”
Dok se mi molimo Bog podiže čovjeka, vladara, koji će mu dati slavu.
Autorica: Katarina Šošić
