DETALJI NOVOSTI

25.08.2016.

Bog uvijek odgovara na molitve – samo trebamo biti određeni i jasni

Supruga i ja smo radili u odjelu prodaje i marketinga jedne tiskare. Prvi sam započeo ja, a zatim se nakon pet godina i supruga priključila. Mogu reći da je na tom poslu bilo dosta teško. Premda smo iskusili i Božji blagoslov, takvo radno mjesto iziskivalo je mnogo vremena, snage i energije i danas vidim to kao vrijeme treninga u kojem nas je sam Bog obučavao i oblikovao.

U tom sam poduzeću bio prvi koji je radio u prodaji, a poslije se oformio tim od osmero ljudi koji su radili taj posao. Inače sam elektrotehničar po struci, no cijelu mladost sam mijenjao poslove i nigdje se nisam dugo zadržavao. Nakon što sam izgubio posljednji posao, počeo sam moliti Boga da mi da posao koji bih trebao raditi do kraja života i tako sam došao do posla u tiskari. Tada smo imali troje djece i financije nam nisu bile baš “bajne” – kada bi na papir stavili pluseve i minuse (ulaz i izlaz), onda bi to izgledalo ovako: ulaz ili plus bio je pet i pol tisuća kuna i još nedostaje sedam tisuća kuna. Tada bi počeli zahvaljivati Bogu: “Hvala Ti što se brineš!”

 

Želja za učenjem

Kada smo došli do određene financijske razine, počeo sam moliti: “Bože, trebam više para!” Nakon toga osjetio sam da se u meni stvara želja da počnem učiti, jer sam razumio da se znanje bolje plaća. Ukazala mi se prilika da obavim dodatni posao uređenja i oblikovanja knjige za jednu osobu koja je pisala svoj doktorat. Ja sam joj uredio tu knjigu i za to dobio “plaću” – knjigu “Prodaja i marketing”. Moja žena se na to jako ljutila jer je ona očekivala stvarnu zaradu, a ne nekakvu knjigu koja ne vrijedi trećinu odrađenog posla. No, vjerujem da je kroz to Bog razvijao u meni želju za učenjem. Odazvao sam se tom poticaju i navečer bih odvajao vrijeme i čitao knjigu. Supruga me kudila i govorila: “Kakav je to način? Što će ti ta knjiga? Uzmi Bibliju i čitaj!” Ipak, znao sam da je Bog uključen u to i zato sam nastavio proučavati. Nakon razdoblja od mjesec, mjesec i pol dana unaprijeđen sam na svom poslu u voditelja marketinga i prodaje iako nisam imao potrebnu stručnu spremu za to. Plaća mi je narasla i dobio sam još neke povlastice. Neki procesi na poslu su se pokrenuli i dobio sam još prilike za napredovanje. Bog uvijek odgovara na molitve – samo trebamo biti vrlo određeni i jasni. To sam pročitao u knjizi jednog velikog Božjeg sluge koji je naglasio da nije imao nijednu neodgovorenu molitvu – možda je neka bila zahtjev za nešto glupo, pa zato nije uslišana, ali ako je bila smislena, dobila je svoj odgovor.

Još je jedan trenutak bio je značajan u tom vremenu: budući sam zbog poslovne suradnje bio prilično blizak s vlasnikom poduzeća, pozvao me na poslovni put u Njemačku da prisustvujem jednom sajmu i dogovoru s poslovnim partnerima iz inozemstva. Jedna od prednosti je bila ta što sam dobro poznavao jezike, a druga ta što sam već dugo bio u poduzeću. Prije putovanja molio sam Boga: “Bože, daj mi nešto na ovom putu što će unaprijediti mene i što će unaprijediti samu firmu.”

 

Poslovni uspjeh

Na sajmu sam saznao da je naše njemačko partnersko poduzeće napravilo prodajni potez koji im je podigao prodaju za deset do petnaest posto u godini dana. Bilo je to jedno prilično veliko poduzeće i takav postotak govori o velikoj dobiti. Oni su se time hvalili. Od predstavnika iz cijelog svijeta koji su sudjelovali na toj konferenciji, nitko nije reagirao na taj poslovni uspjeh. Jedino sam ja bio privučen time. Rečenica o tom prodajnom potezu toliko mi je “zasvijetlila”, da sam tražio sastanak od nekog iz njihove prodaje da mi to malo objasne i daju neke upute. Dodijelili su mi jednu kolegicu, inače Hrvaticu, i na dogovorenom sastanku ona mi je u tančine objasnila što su oni radili, na koji način itd. Kad smo se vratili u Hrvatsku i primijenili načela koja smo tamo čuli, prilagodili smo ih našim prilikama. Pogađate – to je pridonijelo porastu prometa u poduzeću za trideset i pet posto u godini dana – radilo se o nekoliko milijuna kuna! To je bio još jedan dokaz da Bog odgovara na sve moguće molitve.

 

Poslovne (ne)prilike

Bog nas je uvijek blagoslivljao, premda je znalo biti teško: kada su nastajali novi troškovi koji bi nas vodili u minus, Bog bi s druge strane otvarao nove prilike za zaradu i novac bi uvijek dolazio. U to smo vrijeme dobivali plaću u proviziji – što više posla bismo napravili, više novaca bismo dobili. Kako je božićno vrijeme žarište sezone našeg posla, supruga i ja smo žarko molili da se ostvare novi ugovori i dođu novi klijenti. Ugovaranje tih novih poslova je vrlo brzo počelo stizati i bili su prilično veliki, no primijetili smo da bi se ubrzo nakon sklapanja stvari počele komplicirati. Ono što se činila velika zarada, odjednom je postala osrednja. Shvatili smo da je đavo lopov koji nam želi ukrasti blagoslov (Ivan 10:10) i po prvi put smo s tim razumijevanjem počeli moliti: s autoritetom prema đavlu i molitvom za zaštitu krvi Kristove. U toj sezoni mi smo “rasturili”! Ali stvarno rasturili! Taj zadnji mjesec zaradili smo gotovo četiri puta više naših zajedničkih plaća! Čak se i direktor iznenadio (nije mu bilo baš pretjerano drago). Pozvao me je u svoj ured, na stolu su mu bile provjerene obračunske liste poslova koje sam sklopio, izbrojao mi je na ruke dio zarade – iznos od naše dvije mjesečne plaće i rekao (progutavši knedlu): “Bravo, samo tako nastavi!”

 

Čudesna Božja Riječ

Ipak, nedugo nakon toga, direktor nam je promijenio plaću odnosno iznose provizija što je uzrokovalo da s one visoke razine koju smo dosegli ponovno padnemo na onu na kojoj smo bili. Pitao sam se u molitvi: “Bože, što se to događa?” Kad god bi mi narasli, opet bi se vraćali na staro?! Bog me je podsjetio na iskustvo koje je u Bibliji imao Jakov s Labanom (Postanak 31:7) i rekao mi da će me blagosloviti kao Jakova. Tako je stvarno i bilo: koliko god da nam je direktor smanjivao i mijenjao plaću, mi smo stalno napredovali. Čak je pred kraj našeg zaposlenja u tom poduzeću moja supruga ugovorila najveći posao koje je ta firma ikad napravila. Taj je posao bio ključan za vrlo izazovno razdoblje u kojem se poduzeće nalazilo i pomogao je da financijski na neki način preživi taj period.

Ono što je nama značilo dok smo prolazili sve te okolnosti, jest razumijevanje da Bog šalje svoju riječ onima koji Mu vjeruju. Riječ koju sam primio o Jakovu i Labanu, bila je upravo ona riječ koja se odnosila na to vrijeme. I prije i nakon toga Bog je slao svoju riječ kako bi me ohrabrio i kako bi ta riječ bila svjetlo na mom putu.

 

Bog se pokreće

Nakon tih događaja, poduzeće je promijenilo mjesto poslovanja i nova lokacija firme bila je udaljena oko dvadeset kilometara od našeg doma. Također smo imali razna dežurstva i događalo se da se tri tjedna mjesečno moja supruga i ja ne bi viđali po cijele dane, a radili smo u istoj firmi! Kada bi izbrojali naše zajedničke izostanke, bili bi izvan kuće od 6:30 sati ujutro do 21:30 sati navečer. Razmišljao sam kako riješiti tu situaciju jer nam je bilo jako teško i naporno: četvero djece – dvoje u vrtiću, jedna u osnovnoj školi, jedna u srednjoj školi. U žarištu tih neprilika, na jednom crkvenom sastanku, zatražio sam voditeljicu da se pomoli za nas. Dok je molila, došla je riječ: “Bog će se pokrenuti na način na koji mi to ne očekujemo.” Nakon te molitve otišao sam do direktora i zamolio ga da nešto promijeni po pitanju ovih dežurstava jer da dalje na takav način supruga, ja i naša obitelj ne možemo izdržati. Rekao sam mu da sam do sada pokazao da ću učiniti sve što je potrebno, ali on je ostao tvrd kao kamen. Odgovorio mi je neka djeca idu sa mnom i što će njima aktivnosti. Do tada su naša djeca bila prva koja dolaze i zadnja koja odlaze iz vrtića – a to je nešto što ostavlja jako loš dojam o nama kao roditeljima. Za vrtićku djecu to je izrazito teško i gotovo da se takav običaj smatra sramotom. Često smo znali voditi djecu s nama na posao i završavati potrebne obaveze. Dakle, naišao sam na “zatvorena vrata”. Prvi dan sljedećeg tjedna, organiziran je sastanak poduzeća i svih je četrdesetak zaposlenika bilo prisutno i sjedilo oko velikog stola. U atmosferi se mogla osjetiti velika napetost. Iskre su frcale po zraku. Direktor je izvadio nešto kao veliku povelju i počeo diktirati: “Ne smije se raditi ovo! Ako se napravi ono, dogodit će se ovo! Stavka ona, članak taj i taj, kućni red…” Sva su se lica počela mrštiti. Bio je ponedjeljak. A moja supruga i ja smo, ne znam zašto, u subotu navečer do kasno u noć proučavali Zakon o radu jer smo tražili nešto – ne sjećam se točno što. I taj ponedjeljak ujutro, moja supruga je znala ako ona da otkaz – gubi sva prava, ali ako direktor njoj da otkaz – ona ima sva prava, uključujući i otpremninu i niz drugih povlastica.

 

Otkaz kao blagoslov

U početku su bili muk i tišina, dok jedna kolegica nije postavila pitanje i tada su krenuli buka i graja. Svi su počeli negodovati i raspravljati, među njima je bila i moja supruga. Direktor je postajao sve uznemireniji. Moja supruga je bila prilično oštra i odjednom je glavna prepirka nastala između nje i direktora. Naposljetku, on ju je upitao: “Zar ti želiš otići? Želiš li dati otkaz?” Ona mu je na to odgovorila: “Ne, ti meni želiš dati otkaz!” (Jer smo dva dana prije toga čitali Zakon o radu). Na kraju te žustre rasprave, direktor je odlučio njoj dati otkaz i svi ostali su zanijemili. Nakon što je on to učinio, ustao sam i rekao: “Ako ona ide, idem i ja! Dajem otkaz!” Direktor me u čudu pogledao i upitao: “Pa, kamo ćeš? Kako ćete živjeti?” Odgovorio sam: “Sve će biti u redu.” I tako smo mi otišli s tog sastanka i iz firme. Ono što je uslijedilo nakon što se direktor smirio i malo razmislio, budući sam bio najbolji prodavač i nisam bio osoba koju bi vlasnik rado odbacio, napravili smo dogovor da supruga odlazi iz firme i dobiva otpremninu i sve ostalo što joj po Zakonu pripada, a mene je zamolio da ostanem i odradim sezonu koja je trajala još dva mjeseca. To se ispostavilo kao dobar dogovor jer u tom razdoblju ni za njega i poduzeće, niti za mene ne bi bilo dobro da sam otišao. Bog mi je dao još jednu uputu kroz riječ: “Otići ćeš s Labanovim plijenom.” Tako je i bilo: moja supruga je dobila otpremninu, ja sam dobio otpremninu za deset godina rada što nije malo. Ta dva mjeseca što sam ostao raditi, odlazio sam s posla najkasnije u 16 sati. (U to vrijeme ostali zaposlenici ostajali bi raditi ponekad i do kasno navečer.) Toliko sam napravio prometa u tom razdoblju, da me ni oni najbolji nisu uspjeli stići u siječnju i veljači. Inače, to vrijeme sezone je toliko iscrpljujuće i naporno da su mnogi od nas bili na rubu da dožive infarkt. Ja sam završio s tim poslom sredinom prosinca i ostatak mjeseca odmarao. Imao sam osjećaj kao da sam na Havajima.

 

Vlastiti posao

Nakon što smo dobili, odnosno, dali otkaz, supruga i ja počeli smo razmišljati što ćemo dalje. Imati vlastiti posao i biti negdje zaposlen se itekako razlikuje – veći su izazovi, veći napadi i borbe, veći rizici. Kada izgubiš posao, tražiš i nalaziš novi. Kada si ti vlasnik poduzeća, odgovornosti, tereti i posljedice su puno veći. U tih mjesec dana dolazile su mi svakojake ideje i sve sam ih zapisivao u jednu bilježnicu. Svašta smo mogli raditi, a o započinjanju vlastitog posla razmišljao sam i prije. Od svih tih ideja, jedna se ipak istaknula – radilo se, naime, o započinjanju kurirske dostave. Auto sam već imao, bilo je potrebno napraviti još nekoliko dodatnih sadržaja i mogao sam početi – nije bilo nekih dodatnih ulaganja. Čak mi je i direktor poduzeća u kojem sam do tad bio zaposlen besplatno izradio web stranicu, memorandume i omotnice za pisma.

Započeli smo posao, pronašli klijente i suočili se s novim izazovima. Na početku svakog posla postoji vrijeme ulaganja kako bi se uopće došlo do neke zarade, a poslije moglo i više zarađivati. Prve tri do četiri godine bile su ulaganje. Sada nam se naš ulog postepeno vraća. Naša želja je proširiti se još više, započeti nova ulaganja, ostvariti veća zapošljavanja, izrađivati programe za dostave. S Bogom možemo sve!

 

Jače u molitvu

Kada se susrećemo sa životnim izazovima, pa i ovim poslovnim naša je reakcija: “Idemo jače u molitvu!” Primijetio sam da kada zajedno kao bračni par stojimo u molitvi za nešto i kada stojimo kontinuirano (ne jednom, dvaput, povremeno) – tada dolazi proboj. Proboji su se uvijek događali kada smo odlučili odvojiti za molitvu svaki dan pola sata dnevno, ujutro prije posla. Dok smo bili u previranjima, pritiscima i pred velikim odlukama, ujutro bi se dizali na molitvu i slušali žive propovijedi. Posebno nas je nosila jedna poruka, a govorila je o nadi, zato smo i svoj obrt nazvali “Nada”. Stalno smo slušali Božju riječ kroz propovijedi: kod kuće, na poslu, u autu. Božja riječ nas je hrabrila i poticala da svoje očekivanje uvijek imamo usmjereno prema Bogu. Pjesme slavljenja su se također stalno “vrtile” i to bi doslovno mijenjalo atmosferu. Takvu promjenu bi osobito osjetili kada smo imali pritiske na poslu: djeca su se doma svađala. Tada bi još snažnije prionuli uz Gospodina i sve bi se počelo rješavati.

U trenutku najvećih financijskih nevolja htio sam samog sebe ohrabriti i tako čuo sam za jednog poslovnog čovjeka – jednog od najuspješnijih poslovnih savjetnika u svijetu. Do te je pozicije došao kao potpuno neuk čovjek, čini mi se da je imao samo osnovnu školu. Ali je pročitao oko dvije tisuće biografija uspješnih poslovnih ljudi. On je te knjige nosio svugdje sa sobom, pa čak i u toalet. Žena mu je prigovarala zbog toga. No on je danas vlasnik jedine banke zlata u svijetu. Njegova me priča zainteresirala i privukla, tako da sam i ja pročitao nekoliko biografija uspješnih poslovnih ljudi, k tome još i kršćana. To me zaista ohrabrilo. Vidio sam ljude koji su prošli teške okolnosti, neki su i bankrotirali, neki su bili u nimalo ugodnim velikim nevoljama.

 

Poslušnost Božjoj riječi

Lako je pričati o nevolji kada si izvan nje. Nevolja nije ugodno mjesto. No, i tu im je Bog govorio – jedni su Ga poslušali, drugi nisu – sve njih su pratile određene posljedice. Poslušnost Božjoj riječi i onome što im je Bog osobno govorio im je donijelo uspjeh. Njihove životne priče su mi puno značile.

Bog odgovara na svaku molitvu. Ako tražimo Boga, On će nam progovoriti. Vjerojatno to neće biti iz gorućeg grma kao što je govorio Mojsiju. Kad god tražimo odgovor od Boga, zamolimo Ga da nam govori na način na koji možemo razumjeti – Gospodin će se uvijek spustiti na našu razinu. Meni je uvijek progovarao na način na koji sam ga mogao i razumjeti.

Bog je vjeran i vidim da nas u svakoj situaciji izvodi. Odlučili smo posvetiti Bogu sva područja pa i obitelj, posao i svoje služenje u crkvenoj zajednici – i sve se može stići. Onda kada sve ide lako, kad sve ide dobro, rekao bih da smo tada najviše kušani da se udaljimo od Boga. No, kada naša srca nisu sebično okrenuta prema sebi i svojim potrebama, nego kada se okrećemo Bogu, ustrajni da Njemu služimo i činimo ono što je Njegova volja, On to uvijek nagrađuje.

 

Autor: Goran; iz knjige “Svjedočanstva o Božjoj dobroti
Online Pharmacy, buy cialis daily online, Free shipping, synthroid buying online, Discount 10%

PODIJELI ČLANAK