“Znajući njihovu opakost, Isus reče: ‘Zašto me iskušavate licemjeri?'” (Matej 22:18)
Također, u jednoj situaciji, ti isti licemjeri (religiozni ljudi tog vremena), upitali su Isusa: “Tko ti je dao tu vlast?…” Ovo, u stvari i nije bilo pitanje, već njihova konstatacija.
Oni, naravno, nikako nisu mogli iskušati Isusa (isprovocirati ga da kaže ili učini zlo). Korijen njihovih riječi bili su opakost, zavist i ljubomora. Identificirali su se sa svojom društvenom pozicijom i svojim utjecajem na mase. Jedino što ih je istinski brinulo u cijeloj toj priči s tim “stolarom” bilo je to što sada te mase više ne slijede njih već počinju slijediti njega. Gubili su tlo pod nogama, gubili su svoj utjecaj.
Njima je Isus rekao: “Vi ste slijepe vođe slijepaca”. Dakle, “samo na one koji tumaraju u mraku vi imate utjecaj”. Na prvi pogled, čini se da im se Isus pregrubo obraćao. Nazvao ih je licemjerima, okrečenim grobovima – izvana sve super, a iznutra korupcija, trulež i raspadanje. Nastavljajući diskusije s njim, sami su jasno potvrdili da je Isus govorio istinu o njima. Naime, pitali su ga: “Tko je tebi dao tu vlast…” Ili: “Otkud tebi pravo da govoriš u Božje ime? Koji te je dekan teološkog fakulteta opunomoćio i postavio na mjesto učitelja? Koja te je vjersko – politička stranka izabrala? Saduceji? Farizeji?”
Ali, kada im je Isus postavio protupitanje: “Ivanovo krštenje, je li bilo s Neba ili od ljudi?”, počeli su mudrovati među sobom: “Ako kažemo s Neba, potvrđujemo da je ovaj u pravu. A ako kažemo od ljudi, tresu nam se stolice; propade nam naša teologija”. Pa su javno smuljali – objavili su LAŽ: “Ne znamo”. Na što im je Isus rekao: “Ni ja vama neću reći čijom vlašću to činim.”
Vremena u kojima živimo su posljednja vremena. Ona za koja nam je naš Gospodin govorio da će se u njima pojaviti mnogi lažni proroci, lažni učitelji. Oni koji tvrde da poznaju Boga, ali Ga svojim djelima niječu. Njihovo znanje je samo okrečena fasada dok je u njihovoj nutrini praznina; nema prave spoznaje Božje riječi, nema priznanja Božje sile, nema priznanja Njegove vlasti.
Braćo, sestre, potreba je da tražimo mudrost odozgo kako bi se u našim ustima našla prava riječ u pravo vrijeme. Kako bismo odbili napade pakosnih ljudi i srušili njihove utvrde predrasuda i laži. I opašimo se istinom, kako bi se, nakon svih tih napada održali vjernima autoritetu našega Boga, pokazali se prokušanima i zadobili nešto puno, puno vrjednije od utjecaja – “Krunu – život, koji je Bog obećao onima koji Ga ljube” (Jakovljeva 1:12).
Autor: Darko Glešić
