DETALJI NOVOSTI

15.01.2016.

Protokoli slavljenja

Kako je na Nebu

“Kako je na Nebu tako neka bude i na zemlji” (Matej 6:10) – ovo je srž molitve Oče naš. Dakle, mi trebamo imati nebesku perspektivu ili uzorak po kojem ćemo na zemlji uraditi isto. Kada je Mojsije napravio šator sastanka, on je imao uzorak (nebeski) po kojem je radio. Apostol Ivan vidio je Kovčeg saveza u nebu, što nam samo potvrđuje ovu tezu (Otkrivenje 11:19).

Kako bismo znali kako slaviti na zemlji, očito nam je potrebna nebeska perspektiva. Pismo (Biblija) nije stvar samovoljnog tumačenja, jer nam Pismo nije došlo iz ljudske volje, već na temelju Božje volje (Druga Petrova 1:20-21). Budući da tumačenje Pisma ne smije biti na bazi samovoljnog tumačenja, mi trebamo nekog da nam to protumači (Djela apostolska 8:31). Upravo je ovo učenje za upute i korekcije.

Volio bih naglasiti da iako smo različitih tradicija, ukoliko uistinu želimo Bogu služiti, moramo mu se naučiti podrediti, svi zajedno, kao crkva. Među nama ne smije biti samovolje i proizvoljnosti u odnosu na Boga, bogoštovlje i Njegovu riječ. Kako bi kao crkva bili Bogu ugodni, moramo se poravnati sa Božjom Riječi.

Protokoli slavljenja su nam dani da ih prakticiramo u zajedničkim službama i u osobnoj pobožnosti. Mnogi ljudi kažu da imaju slobodu slaviti Boga na svoj način. Ne bih se složio s time, jer prava sloboda dolazi kada se potpuno odreknemo sebe, predamo se Bogu i počnemo ga slaviti na Njegov način.

 

Božje prebivalište (svetište)

Psalam 22:4 – Bog prebiva u Svetištu, naše slavljenje i obožavanje pretvara mjesto na kojem se nalazimo (crkveni prostor) u svetište. Zašto? Jer Božja prisutnost od običnog mjesta čini svetište. Sveti Bog posvećuje to mjesto. Naše slavljenje, koje mu je ugodno, je ustvari poziv da dođe. Budući da je Bog osoba, i u momentu zajedničkog slavljenja gleda nas kao jedno tijelo, On na temelju našeg jedinstva odlučuje hoće li doći ili ne. Mnogi među nama ne razumiju tu činjenicu i lišavaju nas sve zajedno većeg blagoslova. Kao što postoji osobna ekspresija (izričaj), tako postoji i zajednička koju Bog želi vidjeti na našim sastancima. Pogledajmo ove stihove koji govore upravo o tome: Drugu Ljetopisa 5:11-14; Djela apostolska 4:24-31; Otkrivenje 4:9-11; 5:8-14; 11:16-18; 15:3-4; 19:1-8.

 

U duhu i istini

Ivan 4:23-24 – mnogi ljudi uzimaju ove stihove kao izgovor da izbjegnu određeni propis u štovanju. No, Isus je rekao u duhu, i istini. Ili, možda je bolje reći uz poticaj Duha na temelju Istine. Kada govorimo o štovanju u duhu, ne govorimo o nevidljivom (unutarnjem) štovanju, već po propisu koji Duh daje. Duh Sveti je autor Biblije, ako mislimo da nam govori suprotno Pismu, mi ne štujemo Boga u duhu i istini. Pogledajte stihove koje smo naveli, nigdje ne vidimo da ljudi šute i sjede i kažu da slave Boga. Na tim ljudima vidimo da je vanjski izričaj ustvari stvar nutrine-srca!

Matej 15:1-13 – Isus je ovdje potvrdio svoju izjavu o štovanju u duhu i istini. Kada radimo po svome, naše je bogoštovlje bez vrijednosti. I još nadodaje da će se takve prakse iščupati. Kada Isus želi korigirati, On korigira pastira, kako bi pastir korigirao stado (Otkrivenje 2, 3). Dakle, razumijte da Isus želi korigirati crkvu i to čini kroz pastira.

 

Protokoli

Psalam 47 – Pljeskanje, klicanje, trublje

Psalam 100 – Klicanje, radosno klicanje, zahvalnost, pjesma

Psalam 149 – Nova pjesma, zbor (zajednička pjesma), klicanje, ples u kolu, bubnjevi i citre

Psalam 150 – Rog, harfa i citra, ples i bubnjevi, glazbala zvonka (činele), glazbala gromka (glasna)

Psalam 63:5 – Podizanje ruku

Prva Korinćanima 14:15 – Pjevanje u duhu (u jezicima)

Kao što smo mogli zaključiti, ne postoji rimokatoličko, pravoslavno, baptističko ili karizmatsko slavljenje. U Božjim očima postoji samo ono slavljenje koje je Duh Sveti propisao kroz svoju Riječ. Uskladimo se s Pismom kako bismo uživali u Njegovoj prisutnosti, kontinuirano. Slavljenje je bilo praksa Izraela, rane crkve, crkvenih otaca, pa bi tim slijedom morala biti i naša obaveza.

 

Autor: Petar Fabijanić

PODIJELI ČLANAK