Ne postoji savršena crkva, međutim Bog ne želi da budeš na mjestu koje je duhovno nezdravo. Po ovome možeš utvrditi da li svome pastoru trebaš reći doviđenja. Kada se Marko javio na telefon kasno jedne večeri s druge strane žice dopro je poznati glas. “Marko, možemo li razgovarati? Brinem se što naša crkva sve više postaje … pa, gotovo kultom.”

Marko se više od tri godine nije čuo sa svojim prijateljem Ivanom. Oboje su pohađali istu karizmatsku crkvu dok Markova karijera nije zatražila od njega da se preseli u drugi grad. Od tada više nisu bili u kontaktu. Ivan je sada u očaju želio dospjeti do nekoga van njegovog tijesno povezanog društvenog kruga. Bilo je jasno da je Ivanovo zapažanje bilo rezultat osobnog promatranja, a ne crkvenog ogovaranja. Sve do ovog trenutka Ivan se suzdržavao od toga da svoje misli s ikime podijeli. Zapravo se bojao razgovarati o toj temi.

Ivana je posebno zabrinjavala tajnovitost u vezi s crkvenim financijama. “Ako se itko usudi postaviti pitanje o tome kako se koristi novac, pastor ga optuži da je nepovjerljiv i neposlušan”, objasnio je Ivan. “U zadnje tri godine pastorove propovijedi su gotovo uvijek usredotočene na temu podređenja duhovnom autoritetu. ”

“Ako itko napusti crkvu, pastori ga nazovu buntovnim ili nam kažu da se uvrijedio.”

Marko se zabrinuo dok mu je Ivan iznosio daljnje pojedinosti. “Pastor nam je također rekao da je, pošto nas je Bog doveo u crkvu, on naš duhovni otac, te da nikad ne bismo smjeli otići iz crkve ako Bog to nije najprije rekao njemu. Čak nam je rekao i to da će nas sotona moći uništiti ako odemo bez njegovog dopuštenja.” Kad se njihov razgovor priveo kraju Marko je shvaćao da je njegov prijatelj uhvaćen u zamku vrlo nezdrave duhovne situacije. Potaknuo je svog prijatelja da zakaže sastanak s pastorom, te da podijeli svoje zabrinutosti s njime. “Ne možeš podvrgnuti sebe i svoju obitelj takvoj kontroli, Ivane”, savjetovao ga je Marko.

Tjedan dana kasnije Marko je ponovno razgovarao s Ivanom i otkrio koliko je jak bio pastorov utjecaj na tu crkvu. Ivan se ispričao pastoru što je razgovarao sa čovjekom izvan crkve o njezinim problemima i dao riječ da neće ponovno razgovarati sa Markom. Otada se Marko nije čuo s Ivanom.

 

Smrtonosna obilježja duha kontrole

Ovo je istinita priča koja se ponavlja češće no što to itko od nas želi priznati. Žalosna istina je da se mnoge crkve danas bore sa različitim stupnjevima nezdrave kontrole koja može, ako se ništa ne promijeni, dovesti i do duhovnog zlostavljanja. To zlostavljanje je rezultiralo nebrojenim tisućama ranjenih i beznadnih kršćana koje je povrijedila institucija koja im je trebala pomoći.

Nemojte me krivo shvatiti. Ja vjerujem u lokalnu crkvu. Lokalna crkva je sveta, ona je Božja tvorevina. Prema Hebrejima 1:24,25 svi vjernici trebali bi biti uključeni u neku lokalnu crkvu. Bog će neke stvari učiniti u tvom životu samo kada si u konstantnom zajedništvu s vjernicima zdrave lokalne crkve.

Božja namjera je uvijek bila da lokalne crkve budu zdrave, da daju život i da budu usredotočene na Krista. No, pošto je Bog za vodstvo Njegove Crkve odlučio upotrebljavati nesavršene ljude koji mogu sagriješiti, uvijek postoji mogućnost da lokalna crkva zastrani i postane duhovno nezdrava.

Kako prepoznati da li je neka crkva došla pod utjecaj duha kontrole? Evo pet jasnih znakova upozorenja:

1. Zloupotreba pozicije. Biblija definitivno uči o duhovnom autoritetu. No ako pastor propovijeda o tome svake nedjelje, neprestano podsjećajući vjernike da on upravlja crkvom, možeš biti siguran da je nevolja iza ugla.

U nezdravoj crkvi pastor počinje zauzimati Isusovo mjesto u životima vjernika. U Ivanovom slučaju, pastor mu je rekao da ne može napustiti crkvu s Božjim blagoslovima ako on ne odobri njegov odlazak. Pod time je mislio da ga Bog neće blagosloviti ako ne primi za to pastorovu dozvolu. Duhovni vođe s duhom kontrole koriste ovaj način razmišljanja da bi manipulirali ljudima.

Moramo razumjeti proces kroz koji crkva prolazi kako bi došla do ovakvog stadija prevare. Ako pastori ocjenjuju svoj uspjeh samo kroz broj polaznika crkve, mogu se razočarati ako ljudi napuste crkvu. Ako su nesigurni, mogu stvoriti učenje kako bi zaustavili ljude. Mogu propovijedati o bezgraničnoj vjernosti, koristeći se biblijskim pričama o Davidu i Jonatanu ili Iliji i Elizeju. Koristeći takve primjere vođa zadobiva “biblijske” temelje da kontrolira čak i osobne živote članova crkve. Vođa s duhom kontrole može također pokušati stvoriti osjećaj obaveze u članovima crkve, podsjećajući ih na sve što je za njih učinio.

Ovakvo propovijedanje u članovima crkve stvara želju da ugode pastoru umjesto ispravne želje da ugode Bogu (Djela 5:29). Isus je osudio ugađanje ljudima rekavši farizejima:

“Ja sam došao u ime Oca svoga, a ipak me vi ne primate … Kako možete vjerovati vi koji primate slavu jedan od drugoga, a ne tražite slave koja dolazi od jedinog Boga?” (Ivan 5 :43,44).

Kada tražimo slavu od ljudi, time slabimo naš odnos s Njime. Postupno će ljudi preuzeti Božje mjesto u našim životima. Stvara se nezdrava duševna veza u kojoj je naš osjećaj pouzdanja i sigurnosti određen našim odnosom s ljudima iz vodstva. Ovakva kontrola uništava ljude duhovno!

U zdravoj crkvi istinska pastorska briga i vodstvo neće prijeći u kontrolu i manipulaciju. Istinski pastir koristi svoj utjecaj da privuče članove crkve u bliskiji odnos s Isusom, koji je jedini “glava Crkve” (Ef. 5:23). Istinski pastir shvaća da ljudi u njegovoj crkvi ne pripadaju njemu, već da su Božje stado.

2. Atmosfera tajnovitosti. Kad se član crkve podčini sistemu kontrole, vođa daje određene ograničene informacije svakome pojedincu, te pažljivo motri odnose među članovima crkve. Kao rezultat toga svaki se vjernik može ophoditi prema drugim vjernicima samo na osnovu informacija koje dobiva od vođe.

Na taj način ako pastor ili crkveno vodstvo odluči da je neki vjernik postao “prijetnjom”, oni imaju strategiju kako zadržati kontrolu. Crkva tako može raskinuti pojedine odnose i sakriti taj proces iza zavjese tajnovitosti.

U nezdravoj crkvi i područje financija može biti obavijeno tajnovitošću. Pastori mogu tražiti novac, no ne pružati nikakvu sigurnost da se s novcem upravlja pošteno i odgovorno.

Neki pastori propovijedaju: “Nije važno što mi činimo s vašim novcem. Vaša je odgovornost samo da date.” Međutim, Biblija nam naređuje da budemo dobri upravitelji. Sastavni je dio dobrog upravljanja odgovornost s financijama.

3. Stav ekskluzivnosti. Ova smrtonosna karakteristika proizvodi samosvjesni mentalitet crkve ili manje grupe koji odbacuje druge crkve i denominacije. Takva crkva ili grupa vjeruje da nitko drugi ne propovijeda evanđelje osim njih. Ili ga barem nitko ne propovijeda tako efektivno kao oni!

Stav ekskluzivnosti želi spriječiti vjernike da posjete druge crkve ili prime savjet od ikoga tko nije član njihove crkve. Ako itko posjeti drugu crkvu, na njega se gleda kao na otpadnika.

Taj duh kaže: “Sve što ti je potrebno možeš naći unutar okvira naše grupe. Sve što trebaš znati možeš primiti samo kroz pastora i njegova učenja.”

Posljedica toga je da ljudi ne poštuju druge denominacije. Zdrava crkva poštuje druge dijelove Kristovog tijela. Crkva usredotočena na Isusa shvaća da niti jedna crkva niti denominacija, bez obzira koliko velika bila, ne može sama zadobiti grad za Krista. Vođe kojima su oči na Isusu i koji su odjeveni u poniznost, prepoznaju da je malena crkva isto toliko značajna kao i velika, da su baptisti isto toliko važni kao i karizmatici i da pripadnici svih naroda imaju svoje mjesto za Gospodnjim stolom.

4. Naglasak na radu. U većini crkava postoje mnoge prilike za služenje. Međutim, u crkvi s duhom kontrole, službe unutar crkve više nisu prilike za služenje. One postaju neophodne da bi netko dokazao svoje predanje toj organizaciji. Bez obzira da li se radi o redovnom pohađanju crkvenih sastanaka ili radu u nekoj službi u crkvi, djela postaju ključ.

Pohađanje crkve je vrlo važno za naš duhovni rast. No ako pohađamo crkvu da bismo zadobili naklonost ili povjerenje pastora, tada smo promašili pravi cilj.

Poslanica Galaćanima 2:16 kaže da “čovjeka ne opravdava vršenje Zakona, nego samo vjera u Isusa Krista”. Mi ne možemo zaslužiti nebo niti Božju ljubav. Poruka Božje milosti ne poništava potrebu za služenjem, ona samo osvjetljava razlog zbog kojeg služimo.

5.Strah kao motivacija. Kad pastor kaže članovima crkve da će oni koji napuste crkvu ili budu neposlušni njegovom autoritetu iskusiti Božji gnjev, možete biti sigurni da taj čovjek ima duha kontrole. On nastoji upotrijebiti strah kao tjelesan način kojim će zadržati ljude u svojoj crkvi. On obično kaže ovako: “Ako odeš iz naše crkve, Božji blagoslov više neće biti nad tvojim životom i bit ćeš izvan Božje volje.” Drugi pak kaže: “Ako odeš iz naše crkve, bit ćeš u buntovnost i i sotona će moći uništiti tvoj život.”

Ovdje je strah postao motivacijom, a ne ljubav. Možeš biti siguran da ovaj način razmišljanja nije od Boga. Isus nikada nije motivirao ljude strahom. U crkvi koja kontrolira svoje članove pojavljuje se strah kao oblik manipulacije. Ono što ne postigne kroz ljubav i želju za služenjem, takva crkva pokušava postići kroz manipulaciju. Ovo je u direktnoj suprotnosti s 1. Ivanovom 4:18, gdje piše: “U ljubavi nema straha; naprotiv, savršena ljubav isključuje strah.”

Kako trebaš reagirati ako primijetiš da tvoja crkva ima jednu ili više ovakvih nezdravih karakteristika? Ovdje su neki savjeti:

– Razgovaraj sa svojim pastorom o svojoj zabrinutosti, držeći na umu to da ako je on uistinu vođen duhom kontrole, možeš naići na manipulaciju u toku razgovora. Ostani radije u poniznom stavu nego da se naljutiš ili povučeš.

– Vođa crkve s duhom kontrole uputit će te da ne razgovaraš s ikim drugim o stvarima koje te zabrinjavaju. Međutim, Biblija kaže da je “spasenje u mnogim savjetnicima” (Izreke 11: 14). Zatraži savjet od zrelog i objektivnog vođe iz druge crkve, ili od nekog drugog zrelog kršćana. Moguće je da je ono što si primijetio istinski problem stoga moli za ispravno razumijevanje.

– Ako si nakon savjetovanja s pastorom postao uvjeren da se crkva nalazi u stisci duha kontrole, onda si slobodan da ju napustiš. Ti nisi odgovoran za nikoga drugog tko je ostao u toj crkvi, stoga ga ne pokušavaj spasiti. Moli za te ljude da razumiju cijelu situaciju.

– Isprva možeš osjećati kao da više nikada nećeš moći pokloniti svoje povjerenje nekom pastoru, no odupri se tim mislima i pronađi zdravu crkvu u kojoj teče Božji život, u kojoj se Biblija propovijeda bez kompromisa i gdje se očituje ljubav.

– Bog ima zdravu crkvu za tebe. Dobri pastir te može dovesti na zelene poljane (Psalam 23:2) na kojima možeš rasti u svom odnosu s Njim. On će također pomazati tvoju glavu uljem (5. stih) iscjeljujući sve tvoje rane koje si zadobio u nezdravoj okolini.

 

Autor: Mike Fehlauer