Biblijska knjiga Djela apostolskih opisuje uzbudljivu povijest rane Crkve prvoga stoljeća. Usprkos progonstvima Crkva se širila, pripajali su joj se obraćeni vjernici, događala su se iscjeljenja i čudesa, Božji je dodir kroz Crkvu mijenjao živote ljudi. Nažalost, Crkva se kroz stoljeća ispolitizirala, ohladila u svojoj ljubavi prema Bogu, te su u nju ušla i razna ljudska učenja, protivna Božjoj Riječi – Bibliji. Kroz povijest je uvijek bilo pojedinaca i pokreta koji su se vraćali k izvornom, biblijskom kršćanstvu, od kojeg se Crkva vrlo udaljila. Bogoslužja su bila na latinskom jeziku, kojeg običan puk nije razumio, nije im bila propovijedana Božja Riječ, već strah od pakla i prodaja oprosta. Zloporaba crkvenih službi za stjecanje bogatstva, te nemoralnost nekih papa i dijela klera, bili su sramotni.
Martin Luther rođen je 1483. godine u Eislebenu u Njemačkoj. Zabrinut za vlastito duhovno spasenje, odlučio je postati svećenikom. Bio je redovnik augustinac i profesor teologije na sveučilištu u Wittenbergu. U svom nastojanju da pronađe mir s Bogom, često je molio, postio i trapio svoje tijelo. Pri svojoj posjeti Rimu, umjesto pronalaska rješenja kojemu se nadao, naišao je na svjetovnost klera. Pripremajući se za svoja predavanja na sveučilištu Luther je, proučavajući Poslanicu Rimljanima, primio Božje otkrivenje koje mu je promijenilo život. Donijelo mu je dugo traženu duhovnu slobodu.
“Uistinu, ja se ne stidim Evanđelja, jer je ono sila Božja za spasenje svakomu vjerniku, kako, u prvom redu, Židovu tako Grku. Jer u njemu se očituje pravednost Božja, iz vjere u vjeru, kao što stoji pisano: ‘Pravednik će živjeti od vjere'”(Rimljanima 1:16,17).
Luther je iz ovog, kao i brojnih drugih stihova, primio otkrivenje da je opravdanje pred Bogom Njegov dar koji primamo vjerom. Uzaludni su bili svi dotadašnji pokušaji da se religioznim djelima opravda pred Bogom, no nakon što je primio ovu spoznaju, po prvi puta je iskusio mir s Bogom. Doživio je Božji doticaj koji je promijenio njegov život i započeo poučavati otkrivenje Božje Riječi koje je primio od Boga.
Luther se žestoko suprotstavljao prodaji oprosta, koju je u to vrijeme vršio Tetzel, papin opunomoćenik, putujući Njemačkom i ubirući novac za potrebe klera. Znajući da se oprost ne može kupiti, već jedino primiti vjerom kao Božji dar, Luther je odlučio pokrenuti akademsku raspravu na način na koji se to tada činilo. Dana 31.10.1517. na vrata crkve u Wittenbergu Luther je izvjesio na javnu raspravu svojih 95 teza o oprostu, dogmama i uređenju crkve. Bio je to početak reformacije.
Njegov je proglas izazvao veliko zanimanje javnosti, te je bio vrlo brzo proširen diljem Njemačke. Ovim činom nije želio započeti novu crkvenu denominaciju, niti dovesti do rascjepa crkve. Njegovo je nastojanje bilo promovirati Božju istinu i pravednost u djelovanju crkve. Međutim, nakon dugotrajnih pritisaka na Luthera, papa ga je 1521. godine izopćio iz crkve.
Luther je preveo Bibliju na njemački jezik, čime je svom narodu učinio dostupnom Božju Riječ. Nije slučajno da je nedugo prije reformacije bio izumljen tiskarski stroj, što je omogućilo masovnije tiskanje Biblije. Božja se Riječ širila narodom zahvaljujući korištenju materinjeg jezika. Kroz Božju Riječ ljudi su primali Božji doticaj. Nastao je pokret reformacije. Učenja reformatora sažeta su u pet temeljnih doktrina:
1. Samo Pismo – vrhovni duhovni autoritet ima Sveto Pismo, koje je Božja Riječ, a ne predaja crkve. “Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti” (2. Timoteju 3:16).
2. Samo Krist – postoji samo jedan jedini Spasitelj, a to je Isus Krist. “Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti” (Djela apostolska 4:12).
3. Samo milost – spasenje je dar Božje milosti koji ne možemo zaslužiti dobrim djelima. “Da, milošću ste spašeni – po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djela , da se tko ne bi hvalisao” (Efežanima 2:8,9).
4. Samo vjera – dar spasenja prima se vjerom (Efežanima 2:8,9).
5. Samo Bogu slava – sva slava pripada samo Bogu, jedino Njega treba štovati i moliti mu se. Primivši Bože otkrivenje, apostol Ivan kaže: “Pošto sam čuo i vidio, padoh pred noge anđelu koji mi je ovo pokazao, da mu se poklonim. A on mi reče: ‘Pazi! Ne! Ja sam sluga kao i ti i tvoja braća proroci i oni koji vrše riječi ove knjige. Bogu se pokloni!'” (Otkrivenje 22:8,9).
Reformacija je prešla njemačke granice, te se proširila Europom kroz svoje pristaše te kroz prevođenje Biblije na jezike europskih naroda. Osim vjerske obnove utjecaj reformacije potiče i opismenjavanje naroda, te razvitak znanosti, umjetnosti i trgovine.
Reformacijom su bili zahvaćeni i hrvatski krajevi. Istranin Matija Vlačić Ilirik bio je blizak Lutherov suradnik i teolog. Biblija je prevedena i na hrvatski jezik i zatim je tiskana. Osim običnog puka, pristaše reformacije bili su i brojni hrvatski plemići, među kojima se ističe velikaška obitelj Zrinski. Reformacija u našim krajevima bila je uglavnom ugušena pokretom protureformacije.
Bog je kroz povijest pokretao razne duhovne obnove. Prije točno 500 godina započela je REFORMACIJA, pokret iz kojeg možemo puno naučiti i uvidjeti Božje djelovanje. Danas s istim žarom trebamo čeznuti za izvornim Božjim naukom i djelovanjem koje mijenja živote ljudi.
Autorica: Željka Rupčić
