“Kao što kiši i sniježi sa neba bez prestanka, dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni, da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja izlazi iz mojih usta ne vraća meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i ostvaruje ono zbog čega sam je poslao.” (Izaija 55:10,11)
Božja riječ u nama neprestano raste.
Gledajući ove stihove proroka Izaije, mogli bi proces rasta Božje riječi, podijeliti u 5 razina. Zemlja se treba: Natopiti, oploditi, ozeleniti, roditi sjemenom, roditi kruhom.
Gospodin kaže: “TAKO… dakle, na taj isti način, SE MOJA RIJEČ NE VRAĆA MENI BEZ PLODA”. Odnosno, postoji zakon po kojem Božja riječ raste u nama dok ne ostvari onaj pravi razlog zbog kojeg je Bog tu riječ i stavio u naše srce.
Ali, baš kao i u prirodi, i na duhovnom polju se odvija određen proces.
U stvari, ništa se ne događa odmah i preko noći. Gospodin Isus je rekao da je sjeme (Božja Riječ) posijano u naše srce (Matej 13:19). Riječ za srce, u grčkom izvorniku je KARDIA, a označava središte našeg tjelesnog i duhovnog bića. Dakle, cijelo naše biće – duh, duša i tijelo – trebaju, prije svega, bitiNATOPLJENI Božjim Duhom, natopljeni Njegovom prisutnošću; kroz molitvu, razmišljanje o Božjoj riječi, kroz intiman odnos s Isusom.
Druga važna stvar: Da bi mogla primiti sjeme i OZELENITI, zemlja našega srca mora se obrađivati, okopavati i gnojiti.
Jedini način da postanemo plodonosni (fertilna zemlja), je da dozvolimo da Bog, koristeći svoje alate, izore tvrdu ledinu našeg karaktera. Jer na tvrdoj i kamenitoj zemlji ne može izrasti ništa korisno.
Kada smo dovoljno zreli, možemo davati ukusne i sočne plodove. Ali, zemlja iz koje crpimo snagu, iz koje se hrani naš duh, mora se pognojiti (Luka 13:8). Okruženje u kojem živiš, gdje se razvijaš, ponekad će ti se činiti ne previše otmjenim, dostojnim, i smrdjet će ti često na ono najgore. Ali, samo na takvoj vrsti tla, ti možeš dati ono najbolje.
Tada nastupa faza u kojoj još uvijek nema ploda, ali je naše polje urodilo ZELENILOM – svježinom. Sada ti se to ne čini kao neka čvrsta, sigurna VJERA U BOGA. Ipak, to budi nadu da će Bog, kad je već dao da nikne zelenilo, dati da na našoj zemlji uzrastu i korisni plodovi. Ta nada nas potiče da nastavimo sijati i da očekujemo “OBILAN I HRANJIV KRUH” (Izaija 30:23).
Konačan rezultat rasta Božje riječi u nama, jednim dijelom je, obilje kruha – blagoslova za nas i viška s kojim ćemo moći nahraniti mnoge druge.
Sij Božju riječ, očekuj, nadaj se i vjeruj; i rezultat neće izostati – Obilje sjemena – potvrda Božjeg obećanja da će “…ON UMNOŽITI NAŠE SJEME I POVEĆATI PLODOVE NAŠE PRAVEDNOSTI” (2. Korinćanima 9:10).
Autor: Darko Glešić
