Rođen sam u tradicionalnoj rimokatoličkoj obitelji. Kao dijete obavio sam sve sakramente, bio sam i ministrant. Redovito sam išao na misu, a svake večeri prije spavanja sam se molio Bogu. U vrijeme odabira srednje škole zanimala me astronomija i to je na neki način presudilo da se u Zagrebu upišem u Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju (NKG) jer je ona jedina škola u Hrvatskoj koja ima vlastitu zvjezdarnicu.
U gimnaziji mi je od velike pomoći bio Tomislav, tada maturant NKG-a koji je živio u istom učeničkom domu kao i ja. U to vrijeme razvio sam ljubav prema čitanju knjiga. Čitao sam sve i svašta, a usporedo s time glad za Bogom mi je bila sve intenzivnija. To mi je bilo poprilično čudno. Nakon što sam upisao fakultet, tokom prve godine studiranja otkrio sam Bibliju. Sve sam je više čitao, ali istovremeno sam počeo dosta piti. Svaki vikend bi sa prijateljima pio. Znao sam se pijan iz grada pješke vraćati u dom i putem satima “razgovarati sa Bogom”. Jedne večeri dok sam trijezan u svojoj sobi izlijevao srce pred Bogom, na mene je sišla snažna Božja prisutnost i kao da mi je Bog rekao: «Luka dat ću ti što god me zamoliš!» Ja sam Ga zamolio da mi da dar jezika. Odjednom, Duh Sveti me je silno ispunio; počeo sam govoriti na jeziku na kojem nikad prije nisam govorio. Bog me do tada nije nikada tako snažno dotaknuo. Nikada mi prije nije bio toliko stvaran. Za moj um je to bio šok, tim više što sam se osjećao nedostojan u mnogočemu.
Jednog svećenika sam upitao da mi nešto kaže o daru jezika, a on mi je rekao da se ne brinem za to jer je to najmanji od duhovnih darova. Tako sam prestao koristiti taj dar, možda samo ponekad da provjerim da li ga još imam.
Došlo je vrijeme da sam se zbog financija trebao preseliti iz stana u studentski dom. Tako sam se Božjom intervencijom, s Tomislavom, ovaj put našao u studentskom domu “Laščina”. Bio sam sretan što mi je on postao cimer jer sam vjerovao da je on revni rimokatolik koji je čak neko vrijeme išao u sjemenište s dubokim uvjerenjem da je pozvan od Boga da postane svećenik. Iznenadilo me je kada sam saznao da Tomislav ide u neki kršćanski centar “Riječ Života”. Objasnio mi ukratko razlike, ali mi nije puno propovijedao. Spomenuo mi je da oni vjeruju u darove Duha Svetoga i pustio mi da kratko čujem propovijed od njihovog pastora Šićka. Premda je pastor imao nekako čudan naglasak, sve što je govorio bilo je u skladu s Biblijom. Čim bi cimer otišao iz sobe ja bih navalio na njegove knjige i kazete koje su govorile o toj njegovoj čudnoj vjeri. Knjige su bile super. Govorile su o Živom Bogu. O Isusu koji i danas po svom Duhu čini ono što je činio za vrijeme svog života na zemlji.
Veličanstveno! Dok ga nije bilo ja bih gutao njegove knjige i slušao propovijedi sa kazeta. Među svim tim knjigama naišao sam na jednu knjižicu po imenu «Zašto jezici?» i naravno, pročitao sam je. Autor knjige je na tako jednostavan način, na temelju Biblije objasnio koja je svrha drugih jezika.
Ohrabren knjigom odlučio sam obnoviti taj dar i nakon oko sat vremena molitve, Duh Sveti je ponovo sišao na mene i silno me ispunio… Odjednom sam dobio čitave rečenice… Kako je Duh Sveti sišao na mene toliko sam bio presvijedočen o Božjoj ljubavi da sam u tom trenutku znao da znam, da znam, da sam dijete Božje, da je Bog moj Otac.
Moj život je bio zauvijek promijenjen. Doživio sam oslobođenje od masturbacije i od mnogih gluposti koje su me sputavale. Više nisam mogao govoriti proste riječi, niti ogovarati. Jezik bi mi se jednostavno zaustavio.
Nakon tog doživljaja nisam imao problema sa odazivom na cimerov poziv da posjetim crkvu Riječ Života. Na prvoj službi propovijedala je žena. Propovijed je bila ko naručena za mene. Na toj jednoj propovjedi dobio sam više konkretnog i primjenjivog znanja nego u mnogim godinama prije. Zanimljiva mi je bila i činjenica da sam na toj jednoj službi više slavio Boga nego ikada do tada. Govorim o iskrenom slavljenju u kojem se čitavim bićem predajem Bogu. I prije sam pjevao Bogu ali nikad na ovakav način. Moj odnos s Bogom podignut je na novu razinu. Biblija mi se otvorila. Toliko toga mi je odjednom postalo jasno. Upoznao sam Svetoga Duha na novi način. Slava Isusu!
Slijedeće razdoblje mi je bilo najvjerojatnije najteže razdoblje u životu. Kao da mi je tlo nestalo pod nogama. Svoju vjeru sam počeo temeljiti isključivo na Bibliji i vjerovati isključivo Bogu, a prestao se oslanjati ne tradiciju, na milijardu istovjernika, na “predivnog čovjeka u bijelom”. Dakle, morao sam se priviknuti stajati na novom tlu – na Bibliji. To je bio postupan proces. Danas nakon svega toga mogu posvjedočiti da je Biblija puno bolje tlo. Stajanje na Bibliji lišilo me tolike konfuzije. Biblija je čista i kada se stoji isključivo na njoj, cijeli život postane toliko čišći. Biblijsko naspram tradicionalnom kršćanstvu mogu usporediti na slijedeći način. Vjernik u tradicionalnoj crkvi jest kao riba u zatvorenoj boci ili u akvariju. Dakle ona može plivati i imati nekakve doživljaje ali ograničena je staklom. Vani postoji cijeli ocean. Voda nek predstavlja Duha Svetoga. Ne samo da je vjernik ograničen staklom već i djelovanje Duha Svetoga. Pusti ribu u more i ona će biti slobodna da pliva morskim strujama u svojoj prirodnoj okolini. To se dogodilo sa mnom.
Hvala i slava mom veličanstvenom i vjernom Gospodaru Isusu Kristu za tu MILOST!
Autor: Luka Ježina
