Odrasla sam u ateističkoj obitelji u kojoj se znanje cijenilo više nego li duhovne vrijednosti. Već u osnovnoj školi okrenula sam se alkoholu i drogama. Premda sam bila odlična učenica, osjećala sam se nesigurno i bezvrijedno. U srednjoj sam školi nakon marihuane i LSD-a, došla u doticaj s heroinom te postala ovisnica, a da to gotovo nitko nije znao.
Povjerila sam se samo jednoj prijateljici. Išla sam u Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn, odsjek slikarstva. Pokušavala sam pronaći svoje ispunjenje u umjetnosti, ali ga tamo nisam našla. Svaki puta kada bih uzela drogu osjećala sam se odvojeno i zaštićeno od stvarnosti koju sam doživljavala kao nešto prijeteće i nepodnošljivo. Kada sam prvi put dobila žuticu, završila sam u bolnici i moja tajna je bila otkrivena. Ubrzo sam opet bila na ulici, na heroinu i na mukama. Više nisam bila sposobna pohađati školu niti izvršavati školske obveze. Dane sam provodila drogirajući se. U više sam navrata odlazila na bolničko liječenje, i to uvijek na inzistiranje roditelja koji nisu znali kako mi mogu pomoći. Problem je bio u tome što ja nisam željela primiti pomoć. Željela sam pobjeći od stvarnosti, a heroin mi je u tome donekle ”pomogao”.
Nakon nekoliko neuspješnih liječenja dobila sam metadonsku terapiju i malo ”usporila tempo”. Fizički sam i psihički potpuno propala. Nisam znala ni koji je mjesec niti koji dan u tjednu. Nisam imala nikakve moralne vrijednosti i mnogo sam se puta našla na rubu smrti. Ostavila sam školu i živjela samo za drogu. Nisam imala nikoga tko bi me saslušao niti sam vjerovala da ću ikada imati pravog prijatelja. Nije mi bilo važno hoću li živjeti ili već sutra umrijeti jer nisam vidjela smisao ni svrhu ostajanja na životu.
Godine 1989. posjetila me moja susjeda koja je bila kršćanka nekih 6 mjeseci. Bila je vrlo strpljiva i uporna pa sam, nakon mnogih ohrabrujućih razgovora s njom, pristala otići na kršćanski službu.
Na toj sam službi čula poruku spasenja. Čula sam da je Isus Krist umro za moje grijehe i uskrsnuo za moje opravdanje. Čula sam poruku Evanđelja i doživjela doticaj Božje ljubavi. Ništa mi više nije trebalo. Predala sam Mu svoj život i u mom srcu se dogodilo čudo. Više nisam bila sama! Znala sam da će se sve promijeniti i prvi sam put u životu imala razloga da živim.
Okolina i obitelj isprva nisu vjerovali u realnost moga susreta sa Isusom, ali se ubrzo sve promijenilo. Odlučila sam još jednom otići na liječenje. ”Skidanje” s droge ovog puta je bilo drugačije. Ne mogu to objasniti, ali sam imala osjećaj kao da sam zamotana u neko pokrivalo koje je onemogućavalo boli da se potpuno očituje u mom tijelu. Samo bih tako to mogla opisati. Nakon desetak mjeseci odvikavanja bila sam ”čista”. Tada me nazvala profesorica iz srednje škole i rekla mi kako stalno sanja isti san u kojem joj netko govori kako mi treba pomoći da završim školu. Dogodilo se čudo: iz škole su me pozvali na razgovor i nakon nekoliko tjedana ja sam na čudesan način položila sve predmete koje sam dugovala, a bilo ih je mnogo. Ponosno sam maturirala s tadašnjom generacijom slikara.
Nakon toga upisala sam fakultet, diplomirala i postala profesorica engleskog i ruskog jezika. Bog me vodio korak po korak. Godine 1993. došla sam u KC ”Riječ Života”. To je bila prekretnica u mom životu. Tek sam tu dobila čvrste duhovne temelje. Završila sam Biblijsku školu i postala svjesna Božjeg poziva u svom životu. Počela sam živjeti na temelju Riječi Božje i služiti Isusu na nove načine.
Tu sam upoznala i svog supruga. Danas imam četvero prekrasne djece i dobre prijatelje. Ja služim kao učitelj Riječi Božje. Gospodin nam je zaista iskazao veliku milost. Upoznala sam Ga kao onoga koji pretvara bezizlazne situacije u pobjede i daje slobodu onima koji Mu vjeruju.
Autor: Tamara Vranić
