“Sebična i pretjerana želja za posjedovanjem više od onoga što je potrebno ili zasluženo, osobito za novcem, bogatstvom, hranom ili drugim imetkom.”
“Želja za sve većim posjedovanjem, najčešće uz bezobzirnost prema drugim ljudima.”
“Želja za materijalnim bogatstvom ili dobitkom uz zanemarivanje duhovne stvarnosti.”
“Ti kažeš: Bogat sam. Obogatio sam se i ništa mi ne treba. Ali ne razumiješ da si upravo ti jadan, bijedan, siromašan, slijep i gol. Savjetujem ti da od mene kupiš zlato pročišćeno u vatri. Tako ćeš zaista biti bogat. Kupi i bijelu odjeću i obuci je da se ne vidi tvoja sramotna golotinja! Kupi i pomast za oči da progledaš!” (Otkrivenje 3:17-18)
Puno se govori o zagađenju Zemlje i potrebi da se hitno smanje štetni utjecaji koji izazivaju klimatske promjene. Svakim danom je zaista sve očiglednije da se događa nešto što ugrožava život na globalnoj razini, i sa svih strana se čuju poruke da je krajnje vrijeme za djelovanje. Iako svi ljudi nisu izravni krivci za ovaj problem, cijeli svijet osjeća nastalu krizu. Stanje u koje je doveden ovaj svijet može nam poslužiti kao primjer da bismo opisali ljudsku pohlepu i uvidjeli njezine posljedice. Pohlepa je oduvijek bila veliki izazov ljudima i često neodoljiva zamka koja je uvukla u katastrofu mnoge pojedinačne živote, obitelji, pa čak i cijele narode, a danas se vidi i njezin globalni utjecaj.
Problem klimatskih promjena postavljen je kao prioritet za rješavanje u mnogim razvijenim državama i izgleda kako se svi bezrezervno zauzimaju za zdravlje ‘’majčice Zemlje’’. Stvara se romantična slika lmskog superjunaka koji se strastveno bori da zaštiti svoju planetu, no u drugom planu ostaje istina da je spomenuto loše stanje nastalo baš utjecajem čovjeka. U narušavanju prirodne ravnoteže posebno se ističe bogati dio svijeta koji bezobzirno grabi u resurse Zemlje, jer mu je u bogatstvu smisao i sigurnost. Mnogi licemjerni moćnici i bogati industrijalci okupljaju se redovito na konferencijama o klimatskim promjenama, a u srcu su pohlepni i na umu imaju samo vlastiti dobitak, pod svaku cijenu.
Biblija govori da je Bog materijalno blagoslovio mnoge ljude što dokazuje da bogatstvo ili napredak nisu problem u Božjim očima, dapače, bogatstvom dobronamjernih pojedinca može se unaprijediti život i obogatiti cijelo društvo. Problem uvijek nastaje zbog sebičnosti i neutažive želje u srcu čovjeka da iscrpi sve što može i da uzme što više. Čovjek traži iskustvo života i zato ga privlači svaki izvor zadovoljstva. Ono što možemo čulno iskusiti najčešće se koristi za ispunjavanje praznine u srcu. Zbog naslijeđene odbačenosti, iznutra smo prazni, a ta se praznina ne može ispuniti materijalnim dobrima, kao ni zičkim, ni duševnim zadovoljstvima. Dok čovjek sebično skuplja sve više i više za sebe, pohlepa ga odvodi daleko od sreće i odvaja ga od pravih vrijednosti.
Svi žele pobjeći od svoje odgovornosti za problem pa se za nastalo stanje optužuju fosilna goriva jer su, navodno, glavni razlog zagađenja. Nešto što nam je korisno za život, postalo je uzrok opasnosti. Pa, kako se to dogodilo, i tko je onda kriv?!
Bog je stvorio Zemlju i sve na njoj da bude za uživanje i na blagodat ljudima, a čovjeku je dao odgovornost da bude dobar upravitelj svega što mu je predano. Na Zemlji se nalaze raznolika dobra koja nam služe za život, ali tisućljetna neobuzdana pohlepa ljudskog srca napravila je problem i razmjeri štete su sve očitiji. Iako je čovjek najinteligentnije biće na zemlji, nikad niti jedno drugo stvorenje nije samo sebi učinilo toliko štete. Pohlepa ne mora uvijek biti očigledno agresivna, no neodoljiva želja za dominacijom i posjedovanjem izrodila je mnoge ratove i bezbrojne žrtve. Prirodni odnosi u životinjskom svijetu nemilosrdni su i ne poznaju humanost, no ono što je učinio čovjek ne može se s ničim usporediti.
Bog je čovjeka od samog početka upozorio na fatalne posljedice pohlepe, ali ljudi nisu željeli poslušati. Kada se čovjek preda pohlepi ona ga vremenom dovede do nezasitnosti i moralnog pada zbog manjka kontrole u ponašanju ili zbog potpune ovisnosti. Pohlepan čovjek nalazi svoj život isključivo u onom što posjeduje ili u položaju koji ima, a zaboravlja na duhovnu stranu života i svoju odgovornost pred Bogom. I danas je tako, mnogi idu svojim putem misleći da sve imaju pod svojom kontrolom. Zbog pohlepe je čovjek iznevjerio Savez sa Stvoriteljem. Adam i Eva tjerani pohlepom uzeli su više od onoga što im je dopušteno, prekršili su Božju zapovijed i izgubili su pravo na život u Božjoj blizini. Unatoč raskoši koju je Bog stvorio i predao čovjeku na uživanje, pohlepa ga je odvela u prekršaj zbog kojeg trpi cijelo čovječanstvo. Grijeh je otvorio vrata smrti i čovjek je duhovno umro. Nekima je teško prihvatiti da svi u tome nosimo svoj dio odgovornosti, jer dijelimo jednu narav – mi smo samo ljudi. Postoji duhovna dimenzija ljudskog života i bez uvida u duhovnu stvarnost čovječanstva ne može se doći do korijena naših problema. Ljudska mudrost je ograničena, pa i iskrena nastojanja uvijek zagrebu u problem samo površinski ne donoseći trajno rješenje. Mnogi dobronamjerni aktivisti zauzimaju se za bolje stanje u svijetu, ali Biblija nas uči da se duboko u srcu čovjeka nalazi grijeh koji oblikuje našu narav i zato ne možemo pomoći sami sebi. Bog voli ljude i želi nam pomoći da izađemo iz začaranog kruga svojih požuda koje nas iscrpljuju i vode u smrt. Isus je zato i došao kao Spasitelj, da nas izbavi iz vlasti grijeha i da otvori vrata koja su nam bila zatvorena. Potrebno je priznati svoj grijeh i otvoriti srce za Božju ljubav. Samo Isus te može uvesti u istinsko izobilje života.
“Ovaj svijet sa svojim požudama prolazi, a tko izvršava Božju volju živi zauvijek.” (1. Ivanova 2:17)
Autor: Robert Starčić
