Zovem se Mirjana. Zbog vjere u Isusa doživjela sam ozdravljenje od teške bolesti, iscijeljena sam od psorijaze koja me mučila 40 godina. Prve znakove bolesti primijetila sam kao sedmogodišnja djevojčica. Na obrvama i prednjem djelu čela pojavili su se simptomi, i na pregledu kod školske liječnice dijagnosticirana mi je psorijaza. Rečeno mi je da je to neizlječiva bolest. U pubertetu, kad sam imala oko 13 godina, psorijaza se proširila i po mojim leđima. Liječnica je to zvala „Afrika“ jer je po obličju nalikovalo zemljopisnoj karti tog kontinenta: bila je to jako crvena krasta koja je pucala, pekla me i krvarila. Liječili su me kortikosteroidima. Na leđima bi kraste prolazile i opet se pojavljivale, ali na koljenima se nisu povlačile. Namazala bih ta mjesta kremom Belosalic i stavila zavoje, preko toga bih omatala najlon, to bih držala preko noći, ujutro bi se to trebalo oprati i sve ponavljati najmanje tjedan dana da bi terapija uopće došla do kože. Borba je bila strašna. Moji otac i majka su bili radišni ljudi, ali bez novaca. Spominjem to jer je liječnica preporučila da me pošalju na more – navodno sunce i morska voda pomažu u liječenju psorijaze. No, nažalost, za tako nešto nije bilo novca. I tako je prolazila godina za godinom. Sjećam se vremena kad sam upisala srednju školu. Bila sam tužna, uvijek u dugim rukavima i uvijek u hlačama. Osjećala sam se manje vrijednom. U prvom razredu srednje škole, nekim čudom, moj razrednik bio je pravi kršćanin koji vjeruje u moć iskrene molitve. Jednom prilikom pozvao je mog oca na razgovor i upitao ga može li se pomoliti za moje ozdravljenje. Budući da je otac bio član Saveza komunista, on je to s velikim prezirom odbio.
Kada sam imala 19 godina, moja je majka saznala za tada poznatu travaricu iz Sarajeva koja navodno liječi sve bolesti travama i nekakvom svojom molitvom. Posjetili smo tu ženu, a nakon povratka, započelo je kuhanje i pijenje čajeva, kupanje u travama koje nam je dala. Unatoč tome, za otprilike pola godine moje se stanje jako pogoršalo. Tjeme na glavi je postalo ljuska debela tri milimetra koja je stezala kožu od lica prema vrhu glave. Lice, crveno do obrva, izgledalo je kao unakaženo. Tada su me ošišali do gola da bi mi uopće mogli skinuti nastalu ljusku ponovnom terapijom kortikosteroidima. Pomalo, koža se počela obnavljati i kosa je počela rasti. Nastavili smo borbu konzumiranjem čajeva i raznih pripravaka, ali zapravo nikakvih značajnijih pomaka nije bilo.
Moja je majka opet pronašla jednu ženu koja liječi nekim svojim metodama. Zajedno smo je posjetile, a ona je pred nama u veliki kotao vode dodavala nešto kao olovo. Majka koja je teško zarađivala da bi opskrbila obitelj, tu je vodu skupo platila. Opet ništa, a godine su samo prolazile.
Otprilike početkom 2001. godine uključila sam televizor i naišla na emisiju Riječ Života. Sjećam se da je tema bila prokletstvo
Tako se ispunilo što je Bog rekao po proroku Izaiji: “On je uzeo naše slabosti i odnio naše bolesti.” (Matej 8:17)
koje dolazi zbog gatanja. Primijetila sam kontakt telefon na dnu ekrana i nazvala sam taj broj. Javio se prijazan muški glas, i nakon što smo malo popričali, taj mladi gospodin pitao me želim li svoj život predati Isusu, tako da On postane moj Spasitelj. Rekao mi je da će me uputiti kako moliti i ja sam odgovorila da želim, pa smo se zajedno pomolili. Svoj život sam tada predala u ruke Isusu. Nakon toga sam se povezala sa ljudima iz crkve Riječ Života i započela svoj put s Kristom, žarko i zaneseno. Ali bolest se ponovno razbuktala: dijagnosticiran mi je psorijatični reumatizam koji je bio strašno bolan, moji su se zglobovi znali upaliti i bilo mi je jako teško. U liječenju nije bilo pomaka i sve više sam bila obeshrabrena. Dolazile su mi sumnje u Božju ljubav i u sebi sam mislila: ‘‘Da me Bog stvarno voli, ne bi dopustio da se ovako mučim.’’ U svom srcu nisam odustala od Isusa, ali sam prestala dolaziti na crkvene sastanke. Ipak, i za to vrijeme, drugima sam svjedočila o Bogu.
Jednom mi je jedna prijateljica, kojoj sam govorila o Isusu, predložila da zajedno odemo na bogoslužje i molitvu kako bismo tražile rješenje za naše potrebe. Kada smo došle, braća i sestre iz zajednice su me radosno dočekali kao i prvi puta. Imala sam osjećaj kao da sam došla doma. Nakon toga redovito sam dolazila na crkvene sastanke i bogoslužja. Jednom sam se ohrabrila i prišla pastoru s pitanjem: ‘‘Recite mi, molim Vas, zašto mene Isus ne želi iscijeliti od psorijaze?“ Nije puno govorio, samo mi je preporučio da ostanem u vjeri. 2016. godine sam prisustvovala jednom bogoslužju na kojem sam jako osjetila prisustvo Duha Svetog. Kada sam čula poziv za molitvu, istupila sam sigurna, sto posto uvjerena da je to moj Bog, moj Isus, jer sam osjetila ogromnu snagu koja je strujala mojim tijelom. Slava Isusu, tako se i pokazalo. Naime, u sljedećih šest mjeseci nestala je „Afrika“ s mojih leđa, nestalo je crvenilo s čela, nisam više trebala koristiti masti s kortikosterodima – kraste su nestajale s običnom kremom! Bilo je to za mene nešto predivno, nešto prekrasno!
No onda, opet, prije dvije godine kao da je sva ona psorijaza koja je prije bila na meni buknula u lijevu ruku. Bila sam prestravljena od toga što se događalo. Na koljenima sam plakala i jecala Isusu pitajući Ga zašto mi se to događa. Zbog puno posla i obaveza, neko vrijeme nisam mogla prisustvovati našim kućnim okupljanjima i molitvama. No, jedan dan, po mene je došla voditeljica te grupe vjernika kojoj sam pripadala i na sastanku su svi zajedno molili za mene. Posjetila nas je i jedna pomoćna pastorica crkve, pomazali su me uljem i Bogu uputili molitvu za moje ozdravljenje. Za tri dana moj Isus je iscijelio moju lijevu ruku!
Zahvaljujem Bogu – Njemu sva slava pripada! Hvala braći i sestrama što su me podržavali i podizali molitvom! Hvala pastorima crkve Riječ Života koji su me uvijek hrabrili i uvijek mi govorili da me nitko ne voli kao Isus!
Pripremila: Paola Starčić
