‘‘Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne ostvari.’’ (Matej 5:18)
‘’Hajde, pročitat ću i tu knjigu, nije mene nikad bilo strah knjige. Pa još kao prvašić sam dobio nagradu knjižnice, a to se ne zaboravlja.’’ Na to sam pomislio kad mi je ta djevojka govorila o „živom Isusu“ koji se pojavio i obratio joj se u njezinoj sobi, baš kao što se događalo nekima u Bibliji. Ipak, odakle početi? Bio je prohladni Uskrs i nakon projekcije lma o Isusu u nekom kinu na zagrebačkoj Ilici dobio sam na poklon Lukino evanđelje, pa rekoh: ‘’Ništa lakše, nije čak ni obimno štivo.’’ Godinama sam se upuštao u rasprave s vjernicima, objašnjavajući im da je to nužno ‘’pisao čovjek’’, da ‘’su prijevodi loši’’, da je ‘’redakcija u Vatikanu’’, … ali ovaj put – svjedočanstvo te djevojke bilo mi je pravi izazov. Ne mogu s njom raspravljati ukoliko doista ne pročitam tu knjigu, pa i stvar je opće kulture, zar ne? ‘’Progutao’’ sam evanđelje, kao gladan i žedan, te tražio još. Dobivši ‘’mali plavi’’ Novi Zavjet – moglo bi se reći da je to postalo moje ‘’dobro jutro’’, ‘’dobar dan’’ i ‘’laku noć’’: čitao sam, čitao i putem povjerovao. Zastao bih, začudio se nad samim sobom i nastavio. Znao sam zaspati s njim na grudima i postalo mi je to najdraže i najsvetije štivo. Sve mi je sad imalo smisla, sve je sjedalo na svoje mjesto; čudio sam se ljudima koji nisu vjerovali Isusu, kao da donedavno to nisam bio i ja. Sve mi se odjednom činilo tako jasnim, razložnim i istinitim. Ono što ne bih odmah razumio ostavljao sam za kasniji razgovor, pojašnjenje, istraživanje. Uživao sam, kao da sam nakon brodoloma isplivao na komadu daske na otok obilja. Imao sam dojam da ja čitam knjigu, a knjiga čita mene. Toj sam djevojci u tančine objašnjavao sve što me od zadnjeg čitanja fasciniralo, a ona me gledala u nevjerici i ponekad propitivala. Kao da sam tih dana živio u Kafarnaumu, Jeruzalemu …sve se odigravalo kao pred mojim očima. Nakon Novog Zavjeta ‘‘navalio’’ sam na onaj svima znani ‘‘oštri i nemilosrdni’’ Stari Zavjet. No, on mi se pak činio kao dokaz Božje dobrote i strpljivosti. Židove sam počeo osjećati kao braću po tvrdoglavosti, lutanjima, ali i po zajedničkom Ocu. Da bismo ispravno mogli razumjeti Božju poruku važan je motiv s kojim smo krenuli u Njegovu riječ. Čitati razumom, i čitati potaknut i vođen Duhom, to su dvije različite inspiracije koje nužno završe dijametralno suprotnim učinkom.
Mene je vrijeme s Biblijom odmaralo, krijepilo, pokretalo, korilo, pozivalo na pokajanje, očišćenje, molitvu, akciju, svjedočenje drugima, da se spase. Nije u njoj bilo religioznih rituala, već poziv na duhovno buđenje i borbu. Uz Bibliju sam počeo čitati i knjige osobnih svjedočanstava, pouke … ali sve je uvijek trebalo biti u skladu s Riječi, u cilju otkrivanja dubljeg značenja. Kada Bog kaže da je On sam – Riječ i da niti jedan ‘’zarezić’’ neće propasti, već se ostvariti, razumiješ da to nikako nije ‘’obična knjiga’’, ili tek jedna od mnogih u nizu. Naše riječi u usporedbi s Božjom – slabe su i zavodljive ako nisu usklađene s vodstvom Duha i samom tom Riječju. Danas je puno ljudi koji se ‘‘grade’’ mudrima, pa i mladi su izloženi raznim ‘‘instant’’ savjetima na društvenim mrežama. Čudim se kojom lakoćom ih kršćani međusobno prisvajaju i razmjenjuju, jer su milozvučne čak i kad zapravo promoviraju sebičnost i samodopadnost. Život me naučio da je Biblija kao ‘’lakmus papir’’ kojim sve provjeravam, kod sebe i kod drugih. Dok Bog poučava davanje, svjedočenje i Silu, spasenje cijele obitelji, pa i naroda, blagoslivljanje neprijatelja, svijet nam promovira ‘’odbacivanje negativnih ljudi’’ i šareni hedonizam prepun ‘’prava’’. Svojoj djeci ne mogu pružiti bolji početak odnosa s Bogom od upoznavanja s poukama iz Biblije. Srećom, danas su nam uz slikovnice na raspolaganju i biblijski crtići, te crkvene službe za djecu. Kad sam se u svojoj crkvi uključio da pomognem u radu s djecom, svaka je biblijska lekcija za malene bila prvo meni na blagoslov, jer me iznova podsjećala koliko je to uzvišen poziv i koliko je Bog milostiv i strpljiv. Svaki se dio Biblije može uvijek iznova otkrivati, u nekom novom svjetlu. To je pravo čudo kad ti se u konkretnoj situaciji otkrije nešto novo o nečemu što si toliko puta čuo i mislio da razumiješ, ili čak živiš. Biblija nije samo da se čita ili sluša, već ju moraš živjeti, prema mjeri vjere, prema otkrivenju i pozivu odozgo. O tome se i radi, da bi u ovome svijetu bili svjetlo jedni drugima – neizostavna je ta Riječ, da nam kao svjetiljka vodi korak. Otvori Bibliju i ona će ti otkriti stanje tvog srca, i srce Boga koji bdije i pokazuje kojim putem ti je ići! Učini to bez straha! Meni se to već dosad višestruko isplatilo! Uvjerio sam se da je Biblija Božja riječ i da bez nje dalje nit’ mogu, nit’ želim.
Autor: K. C.
Fotografija: Jeremy Bishop, Unsplash
