Pročitat ću vam na početku riječi Isusa Krista zapisane u Lukinom evanđelju:

„Zašto me zovete: ‘Gospodine, Gospodine’, a ne činite ono što kažem? Svatko tko dolazi k meni, čuje moje riječi i izvršava ih, sličan je čovjeku koji je ovako sagradio kuću: kopao je duboko i postavio temelje na stijeni. Kad je rijeka nadošla, bujica je navalila na kuću, ali je nije mogla srušiti jer je bila dobro sagrađena. Ali onaj tko sluša moje riječi i ne izvršava ih, sličan je čovjeku koji je sagradio kuću na zemlji bez temelja; bujica je navalila i kuća se odmah srušila, a od nje je ostala velika ruševina.“ (Luka 6:46-49)

Ovom kratkom pričom o dva čovjeka koji grade svoje kuće Isus je slikovito prikazao ljudski život. Ljudi imaju svoje zamisli o životu i svi nekako želimo ostvariti svoje naume, no sve što čovjek čini nema trajnu vrijednost i jednoga dana može se srušiti. Sav trud i ulog onog graditelja koji se nije obazirao na Isusove riječi na koncu je propao i od svega što je gradio ostala je samo velika ruševina. Rekao bih da ljudi često namjerno skreću svoj pogled od činjenice da ne možemo računati na našu suverenost u vladanju životom. Pažljivo se brinemo oko mnogih stvari, a naivno pristupamo životu kao da će naša samovolja trajati vječno i kao da pred nama nema nikakvog ograničenja, ali iskustvo života govori suprotno. Pred svima nama stoji jedan dan u kojem ćemo susresti Stvoritelja, Tvorca života i svega što postoji. Kada tijelo potroši svoju snagu i život dođe do kraja iza nas će ostati sve zemaljsko i to više neće imati svoju vrijednost. Sve što smo sakupljali tijekom života tada će biti procijenjeno prema drugačijim vrijednostima.

Kroz život slijedimo određene principe i navikli smo se na prirodne zakone, ne brinemo se jer znamo da nas zemlja pridržava i sigurno hodamo po čvrstom tlu, ali neće uvijek biti tako. Dok živimo na ovom svijetu imamo priliku i zato mislim da vrijedi zastati i razmisliti o kvaliteti gradnje života. Nećeš se zauvijek moći oslanjati na tjelesno i materijalno. Pouzdanje u snagu tijela, intelekta i sposobnosti pokazat će se nedostatnim jednog dana.

Ima ljudi koji traže nešto više i osjećaju snažnu potrebu da spoznaju smisao života, jer primjećuju da je sve tako krhko, prolazno i isprazno u sebi. Bezbrojne svjetske religije i filozofije svjedoče potrebu čovjeka da nađe svoju sigurnost i mir. Bog nam kroz Bibliju otkriva korijen našeg problema i želi nas uputiti u smisao života. Čovjek je u početku bio blizak s Bogom koji ga je stvorio i nije se sramio niti skrivao, ali kada je postupio mimo Božje zapovijedi odmah je spoznao svoje golo i propadljivo tijelo i pokušao se sakriti. No uzaludno je skrivati svoj život pred Bogom kad On ionako zna sve o nama. Upravo zato Bog je prvi zakoračio prema nama da nas potraži i pozove natrag u svoju prisutnost. Čovjek mora surađivati sa svojim Tvorcem, inače život nema smisla. Isus Krist je potvrda Božje ljubavi i Njegove ispružene ruke prema izgubljenom svijetu. Religije postavljaju mnoštvo pravila koje niti njihovi začetnici nisu mogli ostvariti, ali Božje zapovijedi nisu teške. Isus je ostvario sve što je bilo potrebno da se otvori put u vječni život. Ako tragaš za smislom tako je malo potrebno: samo vjera u Isusa Krista i odluka da Mu predaš svoj život.

Što je dakle smisao i svrha života? Vječnost je konačno odredište ljudi i zato je smisao života u Bogu.

Autor: Robert Starčić

Fotografija: Jeremy Bishop, Unsplash

PODIJELI ČLANAK