Život i smrt. Pred kraj godine, u božićno doba mnogi se osvrću na proteklu godinu, na svoj život, te donose odluke za narednu godinu, za život koji slijedi. Takozvani New Year’s Resolution sam donio samo jednom u životu u očajničkoj želji da se sredim. Prva točka je bila da ću narednu godinu provesti sam, bez djevojke. Srećom, vrlo brzo sam upoznao djevojku koja je danas moja žena, preko nje upoznao sam Boga, a nekoliko godina kasnije oboje smo upoznali i našeg sina.
Dijete nije došlo odmah. Nakon par godina skladnog kršćanskog braka moja žena i ja našli smo se u neviđenom klinču. Kao dvoje samosvjesnih, tvrdoglavih i kritičnih mladih ljudi uletjeli smo u niz nesporazuma. Upravo tada Bog je odlučio da je vrijeme u kojem smo se mi intenzivno i bespoštedno bavili jedno drugim iza nas. Poslao nam je klicu svojega života i time nas neizmjerno usrećio.
Život se razvijao unutar moje supruge i ja sam toga manje više bio ne-svjestan, sve dok za jednog posjeta liječnici nisam ugledao obris svoga sina na ultrazvuku. Točnije, ono što me posebno dojmilo bila je mala siva pločica na ekranu koja je podrhtavala ubrzanim ritmom. „Što je ovo?“, upitao sam bez razmišljanja. Srce, to je bilo maleno srce našeg nerođenog sina! Bio sam van sebe od iznenađenja i radosti. Neka vas nitko ne prevari, život definitivno ne počinje rođenjem od majke, već puno ranije. Bog koji je život, stvara ga i daje na povjerenje roditeljima.
Zašto sve ovo pišem?
Naš sin raste, sklapa prve rečenice i možda će već u iduće božićno doba početi postavljati određena pitanja. Valja se pripremiti. U ovo doba godine svi puno govore o rođenju Isusa Krista. Dok jedni uprizoruju događaje u Betlehemu od prije dvije tisuće godina ili uredno postavljaju figurice pod bor, drugi se klanjaju pred njegovim likom na raspelu i misle da je to „kraj priče“. Malo je onih koji uistinu vjeruju u Isusovo uskrsnuće, u život s Njim.
Kako uopće objasniti djetetu pojmove kao što su: život, smrt i „drugi život“?
Jednog dana, pouzdano znam, sin će me pitati kako je neka beba došla na svijet. Recimo da je to još i najlakše pitanje. Ja ću, po svemu sudeći, reći da su se njegovi mama i tata voljeli i Bog ih je, kao i ono dvoje s početka priče, nagradio djetetom. Jasno je da ću nastojati izbjeći suvišne detalje.
Nekoga odjednom više neće biti među nama, a to će pretpostavljam biti teže objasniti. Zašto više nekoga nema? Kuda je otišao? Strah od smrti u nas je ugrađen od samoga početka ovog života. Mnoge je strah o tome razmišljati, pa i pitati o tome. Djeca pak neustrašivo traže odgovore. Srećom po nas starije smrt ne mora biti kraj, jer postoji i treće pitanje. Ukratko:
Ovakav život je uistinu samo jedan (Hebreji 9:27) i svakom dođe kraj. Svi ga nastojimo živjeti što bolje i na to se podsjećamo, za to se odlučujemo iz godine u godinu. Naizgled, istim ovakvim životom živio je i sam Bog, kao Isus. Rodio se kao i svi drugi, ali nije bio kao ostali. Imao je život kakav drugi nisu imali u sebi i zbog toga je bio mučen i ubijen. Istina, slično su završili mnogi prije Njega, ali opet On je bio različit, jer bio je bez grijeha. On je umro ovom životu i nastavio živjeti drugim životom. Vratio se, pokazao se, pokazao da je to moguće čak i nama, jer postoji i još bolji život poslije ovoga života (Matej 25:46, Ivan 3:15, 6:40). Oni koji upoznaju Isusa, povjeruju Mu i za života Ga nasljeduju – nakon smrti će živjeti s Njim i ništa im neće nedostajati.
Djeci nisu potrebne bajke, izmišljeni likovi, prazna obećanja ili romantizirani rituali. Ja ne želim da moje dijete o Bogu zna tek da se jednom godišnje kiti bor, da se tada dijele pokloni, jedu bakini kolači. Ja želim s Bogom i u Bogu živjeti sa svojom ženom, sinom i mnogima drugima zauvijek. Zbog toga se Isus rodio, umro i uskrsnuo.
Za razliku od izmišljenih priča – Istina o životu i smrti je obećavajuća i pobjeđuje sve strahove. Ako vas zanima Istina dovoljno je iduće godine, čim prije ukoliko već niste – upoznati se sa Isusom, On će vam sve objasniti puno bolje od mene. On jedini daje život, jer On je jedini život koji pobjeđuje smrt.
Djeca su blagoslov i Bog nam govori kroz djecu – u to sam bio uvjeren i prije dolaska našeg sinčića na svijet. Od početku ove avanture zvane roditeljstvo svakim mi se danom to potvrđuje. Ove crtice su tek neka otkrivenja o sebi i Bogu. Njemu hvala ukoliko i drugima stignu biti na blagoslov ili čak ohrabrenje za roditeljstvo, jer ono doista mijenja naše živote i nas same.
Autor: K. C.
