Jednom je jedan propovjednik rekao da kad bi nam bilo omogućeno da u Paklu provedemo samo dvije minute naši životi bi bili potpuno drugačiji. Bratu Billu Wieseu Bog je omogućio da u Paklu provede 23 minute. Bog mu je pritom uzeo svjesnost da je kršćanin. Ne samo da je vidio Pakao nego je i doživio strahote i muke tog mjesta. Ubrzo mu je Isus vratio sjećanje te ga izbavio. Nakon toga njegov život je bio korijenito promijenjen ali i životi mnogih drugih koji su došli u doticaj sa njegovim svjedočanstvom.
Svjedočanstvo je vrlo potresno. Bill svjedoči o tome kako je Pakao stvarno mjesto. Najstrašnije iskustvo koje je u životu do tada Bill doživio bilo je kada se jednom dok je sa prijateljima surfao na dasci iznenada pojavio morski pas i ugrizao ga za nogu. Bill kaže da se taj strah ne može ni usporediti sa strahom koji vlada u Paklu. Isus mu je rekao da mu je dao ovo iskustvo jer mnogi kršćani ne vjeruju u postojanje Pakla i priču o Paklu ne uzimaju za ozbiljno. Nakon što se Bill požalio Isusu da mu nitko neće vjerovati, Isus mu je odgovorio da je na njemu da prenese poruku, a da će Duh Sveti učiniti ostalo.
Čini se da je mnogim ljudima Pakao trn u oku i svatko bi ga krojio po svojoj mjeri. Većina bi voljela da Pakao ne postoji. Ali Biblija je jasna: Pakao je stvarno mjesto vječitih muka i patnji na koje nakon smrti odlaze ljudi koji se za vrijeme svog zemaljskog života nisu pomirili sa Bogom.
O paklu ne možemo govoriti bez da spomenemo kako ga možemo izbjeći. Bog je stvorio čovjeka iz ljubavi koja nije jenjavala ni nakon što se čovjek odmetnuo od njega. Pripravio je način da pomiri čovjeka sa sobom. Pismo govori da postoji samo jedan način, samo jedan put koji vodi do mira sa Bogom. Taj put je Isus. Isus je smrću na križu kažnjen za naše grijehe. Na njega je pala kazna za naše grijehe tako da svatko tko povjeruje u njega ne bude kažnjen. Biblija jamči da ćemo biti spašeni ako u svom srcu vjerujemo da je Isus uskrsnuo od mrtvih i ako našim ustima priznamo Isusa za svog Gospodara. Biblija nas uči da se moramo pokajati za naše grijehe (okrenuti za 180 stupnjeva) i biti Isusovi učenici. Znači ući na uska vrata i ustrajati hoditi uskim i strmim putem do kraja našeg života. Isus je rekao da će samo oni koji ustraju do kraja biti spašeni. Isus želi da budemo sveti kao što je On svet! Bez posvećenja nitko neće vidjeti kraljevstva nebeskog!
Bill Wiese tvrdi da se duhovna iskustva poput njegovog trebaju prihvatiti ili odbaciti ovisno o tome da li su u skladu s Biblijom. A nama su dana sa svrhom da se trznemo i probudimo kako bi preusmjerili naše fokuse sa naših potreba i naših života prema onima koji nisu doživjeli Božju ljubav i koji srljaju prema vječnoj odvojenosti od Boga! Sve u svemu Billovo svjedočanstvo vjernike će goniti prema evangelizaciji, u mlakima obnoviti žar i prvu ljubav, a nevjernike potaknuti na ozbiljno preispitivanje svog odnosa sa Bogom.
Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine nijedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni. Jer Bog nije poslao svoga Sina da sudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, tomu se ne sudi; a tko ne vjeruje, već je osuđen jer nije vjerovao u jedinorođenog sina Božjega. Tko vjeruje u Sina, ima život vječni; a tko ne vjeruje u Sina, neće vidjeti života, već gnjev Božji ostaje na njemu. (Ivan 3:16-18,36)
Autor: L. J.
