Ljubljeni,
Božja je ljubav prema nama bezuvjetna. No, o njoj se više propovijeda nego što se ona prakticira. Možda je tomu razlog to što nemamo dovoljno primjera ili učenja o bezuvjetnoj ljubavi. Ljudska je ljubav većinom uvjetovana te, kada objekt naše ljubavi pokaže svoje mane ili nesavršenosti, prestaje. Ljudska ljubav voli samo kada je sve jednostavno, a prestaje kada postane teško. Ljudska ljubav čak objavljuje ustima da je bezuvjetna, no u praksi je zapravo uvjetovana. Njezine riječi govore da je bezuvjetna, no njezina djela pričaju drugu priču. Bolje je naučiti voljeti potpuno i bezuvjetno, te tu i tamo pogriješiti čineći isto, nego nikada ne voljeti. No, kako naučiti bezuvjetno voljeti? Moramo razumjeti i naučiti sljedeće istine:
1. Stvoreni smo na sliku Božju kako bismo voljeli Boga i ljude.
U našoj je prirodi voljeti te nam je Bog iz tog razloga dao dvije najveće zapovijedi koje sažimaju sve rečeno u zakonu i prorocima – Ljubi Bospodina Boga svojega svim srcem svojim, svim umom svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom te ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe (Matej 22:34-40). Kad god ne hodamo u ljubavi, to ide protiv naše prirode te duboko u našem duhovnom biću uzrokuje unutarnju bol i nesklad. Prvi grijeh bio je preobrazba prirode ljubavi prema Njemu i drugima u sebičnu, introvertnu prirodu koja brine samo o sebi i svojemu. Korijen grijeha je osobnost, a đavao je uspio potaknuti Adama i Evu da pokušaju pretvoriti same sebe u bogove umjesto da se ujedine s Bogom kako bi bili što sličniji Njemu. Kako bismo si dopustili da slobodno i bezuvjetno volimo jedni druge, bitno je razumjeti da smo stvoreni da volimo Boga i ljude. Slobodno i besplatno, jer besplatno smo primili i besplatno i dajemo. Kao što Bog voli nas u Kristu, tako i mi volimo Boga i druge. Volimo jer nam je u prirodi da volimo (I Ivanova 4:7-8). Nije teško voljeti druge kada prihvatimo da je Bog to usadio u našu prirodu. Tako smo stvoreni, da se naša sebičnost smanjuje te da, nanovo rođeni i obnovljeni u Kristu, ljubimo bezuvjetnom i požrtvovnom ljubavlju. Najveće dvije zapovijedi sada su spojene u Kristu – voljeti bezuvjetno kako je On volio, pošto je On u nama rodio tu novu prirodu kako bismo i mi voljeli kako je On volio.
2. Moramo razumjeti kako se razvija mržnja.
Kako to da Kršćani, koji se zalažu za to da je ljubljeni Nebeski Otac dao svojega jedinoga Sina da umre na križu za nas, a da ie Isus dao cijeloga sebe za nas, nisu sposobni voljeti druge ljude Božjom ljubavi? Zašto Kršćani posjeduju jednaku sposobnost mrziti kao i voljeti? Kršćani to često rade prebacujući svoju mržnju s đavla na objekt njihove mržnje. Svaki Kršćanin utemeljen u Božjoj Riječi logično mrzi đavla i sva njegova djela. No, ako ne odvoje ljude od demona i ne razumiju da su ljudi ljudi, a demoni demoni, Kršćani mogu povezati osobu s demonom i na taj način prebaciti svoju mržnju prema tom demonu na osobu. Demonizirajući ljude, mnogo je jednostavnije mrziti ljude koje preziru ili smatraju utjelovljenjem demona. U Bibliji je potpuno jasno da se ne borimo protiv krvi i tijela već protiv demona i demonskih sila (Efežanima 6:12). Moramo naučiti voljeti grešnike, a mrziti grijeh i đavla. No, to je jednostavnije reći nego učiniti. Koliko često su Kršćani, zbog toga što su se htjeli riješiti negativnoga, izgubili i ono pozitivno! Mnogi Kršćani, u praksi, mrze đavla, grijeh, ali i grešnika. Tajna je bezuvjetne ljubavi nikada ne prebaciti svoju prirodnu mržnju prema đavlu, demonima ili grijehu na ljude. Kada osoba ovo raščisti sama sa sobom, tada može pronaći ljubav i suosjećanje koje Bog Otac i Isus imaju za svakoga: i svetca i grešnika. Stariji brat razmetnog sina nije mogao shvatiti ljubav koju je otac imao prema mlađemu sinu jer je bratova ljubav bila uvjetovana, a očeva bezuvjetna. Bez obzira na to što je razmetni sin činio, očeva ljubav za njega nikada nije prestala. Volite ljude, mrzite demone. Razlikujte ih i uvijek ćete imati bezuvjetnu ljubav.
3. Znajte da smo svi mi bili grešnici te da smo spašeni milošću.
Naučimo usporedbu o nemilosrdnom dužniku (Matej 18:21-35). Tko je bez grijeha nek baci prvi kamen. Razmislimo kako bi moderna crkva reagirala na ženu kod zdenca (Ivan 4), Mariju (Ivan 11:2, Luka 7:36-50). Bez obzira na to koliko smo dugo Kršćani, to niti malo ne čini našu svetost ili pravednost više „našom“ jer smo dugo u Gospodinu. Možemo biti Kršćani tisuću godina, no naša vlastita pravednost i dalje će biti prljava haljina jer smo spašeni jedino kroz dar Isusove pravednosti (Rimljanima 3:23-24;5:17). Bez obzira na to imamo li autoritet u crkvi ili utjecaj na milijarde ljudi, još smo uvijek grešnici spašeni milošću. Da, mi jesmo sveti, no samo kroz besplatnu milost Kristovu. Ako se usudimo samo na trenutak pomisliti kako smo bolji od ostalih, sagriješili smo i nismo dostojni Božje slave. Jednako smo svježe spašeni milošću onoga trenutka kada primimo Isusa kao i milijun godina poslije. Njegova je milost dar spasenja i svetosti. A pošto smo mi toliko voljeni te nam je oprošteno, koliko više bismo mi trebali voljeti druge! Ako nam je dan veći autoritet, moć i utjecaj, više bismo trebali voljeti druge jer nam je Njegova milost omogućila da iskusimo moć i autoritet kroz Njegovu ljubav i milost.
Stoga, ljubljeni, zapamtite tri stvari – da smo rođeni kako bismo bezuvjetno voljeli, da moramo voljeti sve ljude bezuvjetno i mrziti samo demone i đavla, te da smo svi bili grešnici koje je Bog bezuvjetno ljubio i spasio svojom milošću – zbog toga možemo i trebamo uvijek bezuvjetno voljeti. Rođeni smo kako bismo voljeli, a možemo voljeti jer smo primili takvu bezuvjetnu ljubav!
Autor: Johann Melchizedek Peter
Prevela: Ivona Bilušić
