Moja se supruga, Jenell, nedavno sprijateljila s parom koji živi blizu nas i posjeduje tri konja. Oni joj dopuštaju da dođe nekoliko puta tjedno te hrani konje i brine se o njima, a zauzvrat joj daju da ih besplatno jaše. Ovo je, kao što se moglo i predvidjeti, mojoj supruzi donijelo neizmjernu radost te sam je na posljednoj postaji naše turneje čuo kako šapće da joj nedostaju konji. Primjetite da nije rekla kako joj nedostaju naša djeca već konji.
Tijekom jednog jahanja, upustila se u razgovor o Bogu s vlasnikom konja. Ubrzo je postalo jasno da je u prošlosti imao nekoliko loših iskustava s crkvom i kršćanima. Mojoj je supruzi ispričao veoma tužnu priču…
Nedavno je, dok je jahao svojeg konja kroz jedan lokalni šumski rezervat, naišao na obitelj koja je “kampirala”. Započeo je razgovor s njima i ubrzo shvatio da su beskućnici. Duboko u sebi se zavjetovao da će im pomoći pronaći privremeni dom dok se ne uspiju oporaviti te je krenuo s onime što je mislio da će biti najplodonosniji razvoj događaja. Počeo je zvati crkve po cijelome gradu da vidi mogu li pomoći obitelji. Jedna po jedna, sve su crkve rekle ne. Mislio je da je to nekakva pogreška te je nastavio zvati crkve. Osam crkava. Devet. Deset. Jedanaest. Svaka s istim odgovorom. Ne. Oprostite, ne možemo pomoći. Jedna ogromna, vrlo poznata crkva otišla je toliko daleko da mu je, kada je na kraju iskazao svoju frustraciju, rekla: “Kako bi završilo da jednom pomognemo nekomu?” Tako da jednostavno ne rade takve stvari ako su izvan politike crkve.
Ovo je, naravno, samo pomoglo zacementirati njegovu ljutnju prema crkvi, a Jenell radi sve u svojoj moći da mu objasni da kršćani ne misle samo na sebe i svoje crkve. No, ovo nije jednostavan zadatak. Hvala Bogu, čovjek je uspio pronaći pomoć toj obitelji kroz razne lokalne SVJETOVNE organizacije koje su se priključile kako bi im pronašle smještaj i pomogle oko troškova.
Pogledajte, Isus je opisao naš poziv i učinio ga tako bolno jasnim da bi ga i dijete moglo razumjeti: voljeti Boga, voljeti druge. Sve ostalo je dodatak.
Ova velika turneja na kojoj sam bio pokazala mi je raznolikost među crkvama diljem svijeta i bilo je, u najmanju ruku, zanimljivo. Neke su bile nevjerojatne, pune ljubavi, spremne pomoći i sretne što mogu poslužiti. S nekim je drugima, iskreno, bilo užasno raditi. Dok sam razgovarao s raznim službenicima i glazbenicima tijekom godina i kako smo razmjenjivali dobra i loša iskustva putovanja, jedna se stvar ponavljala kod gotovo svakog glazbenika, benda, službe ili evangelizatora s kojim sam se sprijateljio. Svi su mi dali isti savjet: ako se ne moraš pouzdati u crkvu, nemoj. Kao što Majed El Shafie spominje u filmu “Father of Lights”, kada crkva živi u svojoj zoni udobnosti, nije ju briga ni za što drugo osim same sebe i vlastitog opstanka.
Kada sam shvatio da je ovo puno češći slučaj nego što bi trebao biti, također sam shvatio – jer sam to vidio svojim očima – da postoje crkve u svijetu (da, čak i u SAD-u) koje gledaju prema van umjesto prema unutra; to znači da se žele brinuti za izgubljene i ljude slomljena srca; žele odjenuti i nahraniti Isusa, makar se to kosilo s politikom njihove crkve.
Puno sam vremena proveo ljuteći se na crkvu; ljutit zbog sveg licemjerja i dvoličnosti koju sam vidio, a opet nikad se nisam obazreo na vlastito licemjerje i dvoličnost. No, sada osjećam da su mi dane nove oči kako bih njima gledao, i umjesto slomljene religije, sada vidim zaručnicu Kristovu, na kojoj on neprestano radi kako bi je pokušao učiniti još ljepšom nego što sada jest. Često čujem optužbe da su “svi kršćani licemjeri” kao bojni poklik protiv kršćanstva. Dopustite da budem prvi koji će ovo reći, “Apsolutno ste u pravu, svi su kršćani licemjeri! Upravo nam zbog toga toliko treba Isus.” Čini se da problem nastaje kada se toliko uvučemo u pokušaje služenja za Isusa da zaboravimo postati poput Njega.
Prepoznat će nas po našoj ljubavi. Provedimo ovu izjavu u stvarnost.
Izvor: WP Films
Autor: Darren Wilson
Prevela: Ivona Bilušić
