“A onima koji ga primiše dade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime…” (Ivan 1:12)

Ultimativni Božji poziv svakom čovjeku je da se vrati u Božji dom. Mi to zovemo spasenje. Kada se čovjek spasi, Biblija govori o tome da se treba početi preobličavati obnovom svoga uma, kako bi mogao upoznati volju Božju za sebe. Nažalost, vidim da mnogi vjernici nemaju jasno razumijevanje identiteta kojeg im je Bog dao u Kristu. U poslanici Galaćanima 3:26 Bog nam otkriva da smo svi sinovi Božji u Kristu!

Mnogi ljudi imaju želju postati netko i nešto, ostvariti se u životu, ne shvaćajući da to mahnito traženje i težnja koju imaju nije ništa drugo nego potreba za priznanjem i intimnošću.

Budući da je naš život proces, tako je i razumijevanje sinovstva jedan proces – put po kojem idemo. Kako bismo mogli uspješno završiti svoje putovanje, moramo razumjeti etape.

Ne kažem da svi prolaze kroz sve etape, ali su ovo 4 stadija u kojima se neki od vas danas mogu nalaziti. Prije nego krenemo dalje, moram reći ovo: što se Gospodina tiče, mi smo svi Njegova djeca, ali ne razumijemo svi ono što On želi da znamo. Biblija govori o tome da se mi preobličujemo prema onome što gledamo. No, ako je naše razumijevanje nepotpuno ili krivo, mi ćemo se pozicionirati sukladno tome. Dakle, možemo reći da postoje: siroče, sluga (rob), dijete, zreli sin.

 

Siroče

Ovo su neke definicije: dijete čiji su roditelji mrtvi (Oxford); dijete lišeno roditelja, zbog smrti jednog ili često oba roditelja (Mirriam-Webster); dijete koje je ožalošćeno ili napušteno od roditelja (Wikipedija); netko tko je bez roditelja, ili nema identiteta kao sin/kćer.

No, moja definicija siročeta je netko tko nema povezanosti ili razumijevanje očevog srca ili naravi.

Želim vam govoriti o tome kako siroče razmišlja, pogotovo kada je to povezano sa našim putovanjem prema kraljevstvu i prema Ocu. Nazvat ću to “Duhom siročeta”. Ovo su neke od karakteristika tog duha: usamljen, napušten, odbačen, nevoljen, siromašan, bojažljiv, ne zna kako primiti ljubav, tužan, nesiguran, oslanja se samo na sebe, usmjeren samo na sebe, sebičan, bez nasljeđa, neovisan-buntovan i lutalački.

Što je podrijetlo tog duha (mentaliteta)? Biblija nam otkriva da je to Lucifer – U svom si srcu govorio: “Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnom sjeveru. Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu” (Izaija 14:13-14). “Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga! Na zemlju te bacih i predah te zemaljskim kraljevima da te prezirno gledaju” (Ezekiel 28:17).

Lucifer je izgubio svoju povezanost sa Ocem, također i razumijevanje Očevog srca i Očeve naravi. Upravo to su bili razlozi njegove pobune, napustivši Nebo postao je vječni lutalac, nikada se nije više mogao, niti želio vratiti kući. Jahve tad upita Satana: “Odakle dolaziš?” – “Evo prođoh zemljom i obiđoh je”, odgovori on. (u engleskom prijevodu Satan je odgovorio: „Vucarao sam se po Zemlji, išao amo-tamo“) (Job 1:7).

Misao “ne pripadam” bjesni u mislima siročeta i ograničava ga u svemu što čini. Siroče gleda svijet kroz leće nepovezanosti s ocem (roditeljem). Taj pogled na svijet ga ograničava da uspostavi dublje odnose i da djeluje snažnije u svome životu. Takva je osoba najčešće usmjerena na sebe i na svoje “preživljavanje”.

Onako kako mi vidimo Oca je ključno! To će usmjeriti naš odnos prema Njemu. Postoji šest osnovnih načina kako mi obično vidimo naše zemaljske očeve. Najčešće je ta slika prenesena u naš odnos sa Nebeskim Ocem: otac kojeg zanimaju naša postignuća, pasivan (daleki) otac, odsutan otac, autoritativni otac, otac zlostavljač, dobar otac.

Duh siročeta je primarno okarakteriziran ropstvom. To se jasno može vidjeti u Isusovoj usporedbi o izgubljenom sinu u Luki 15:11-31. Ova priča kao da ne pripada u kategoriju priče o siročićima, no prikazuje nam način razmišljanja kako siroče razmišlja. Neki od nas, iako imamo i zemaljske roditelje i Nebeskog Oca, ipak još uvijek razmišljamo kao siročad.

Oba sina su u ovoj priči “zaražena” ovim duhom. Razlog tome je što niti jedan niti drugi nisu razumjeli niti narav niti očevo srce. Obojica su bili u velikom ropstvu, svaki sa svoje strane. Onaj koji je napustio očinski dom bio je u ropstvu grijeha i buntovnosti, onaj koji je ostao kod kuće bio je rob zakona. Niti jedan od njih nije u potpunosti razumio očevo srce.

Mlađi sin:

– nije želio čekati da se dovrši proces odrastanja i zrelosti

– želio je da njegov otac umre

– otišao je iz očinskog doma, vođen duhom siročeta bio je “svoga tijela gospodar”

– svinjac mu je postao novi dom

– samovolja ga je odvela u očaj

Stariji sin:

– stariji sin je radio (“robovao”) u poljima svoga oca. On je mislio da čini “pravu stvar” – želio je zadovoljiti svoga Oca. Možda je teško radio u poljima jer je želio dokazati ocu da nije poput mlađeg brata, da nikad neće izdati oca, kao što je to učinio njegov brat. Želio je zaraditi svoje nasljeđe. Teško je radio za očevu ljubav i potvrdu, iako je to sve već posjedovao. Ovo je krug, krug ropstva i robovanja zakonu:

– započne sa osjećajem nesigurnosti

– što se nastavlja sa agresivnom težnjom

– i dalje rezultira natjecanjem

– koje rađa zavišću

– zavist zatim počne proizvoditi samoosudu

– koja je temelj za osuđivanje i samopravednost

– što na kraju proizvede tvrdo srce

 

Kako prepoznati imam li duh siročeta i jesam li u procesu razvijanja pojedinih stadija tog duha?

Pastor Bill Johnson objašnjava ovaj proces u 12 koraka:

– početak je da se usmjeravamo samo na pogreške koje vidimo u roditeljskom autoritetu

– njihove pogreške primamo kao osobna razočarenja, obeshrabrenja, ojađeni smo i razočarani

– počinjemo gubiti povjerenje u roditeljski autoritet

– bojimo se primiti ljubav, utjehu i savjet

– zatvaramo svoje srce

– počinjemo imati neovisni stav, oslanjajući se samo na sebe

– počinjemo kontrolirati svoje odnose se drugima

– ti odnosi postanu površni

– razvijemo bezbožnu misao da nema nikog da nam pomogne

– počnemo živjeti kao duhovna siročad

– težimo za tuđim prihvaćanjem i priznanjem

– svakodnevno se borimo sa tlačenjem u umu

Ako se možete povezati sa bilo čime od navedenog, sigurno se pitate kako se izvući iz toga?

Odbacite laži o Bogu i o sebi koje je otac laži – đavao posijao u vaš um.

Ponovite zajedno sa mnom: Ja imam dom! Ja imam oca! Ja imam obitelj! Ja nisam napušten! Nisam odbačen! Ja sam voljen i prihvaćen u Isusu!

Isus je rekao da nas neće ostaviti siročad već da će poslati Duha Svetoga da bude naš branitelj. Svakodnevno se ispunjavajte Duhom Svetim, On je Duh posinjenja, koji govori u naše živote tko smo mi. Pismo nam govori da sam Duh Sveti svjedoči zajedno sa našim duhom da smo djeca Božja. Isus je također rekao da će nas Duh Sveti podsjećati na sve što nam je Isus rekao. Jako bitno je da Biblija – Božja Riječ bude temelj tvog vjerovanja o tebi i o Bogu. Vjera dolazi od Božje riječi. U knjizi proroka Jeremije Bog je rekao: “Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Jahvina – naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu.” Ovo su Očeve riječi upućene njegovoj djeci. Primi te riječi u svoje srce, razmišljaj o njima. Polako počni otvarati svoje povjerenje prema Očevim obećanjima za tebe. On je rekao: “Kad preko vode prelaziš, s tobom sam; ili preko rijeke, neće te preplaviti. Pođeš li kroz vatru, nećeš izgorjeti, plamen te opaliti neće” (Izaija 43:2). Pročitajte Psalam 139:7-18!

Želim vas također ohrabriti da učvrstite svoje veze sa svojom duhovnom obitelji i da stavite svoje povjerenje u vodstvo crkve koje je Bog postavio. Neka vaš životni fokus bude kao što je i Isusov – Nebeski Otac. Nadvladavanje duha siročeta počinje sa otkrivenjem. Molite Oca da vam da otkrivenje, kako vas On vidi. Primite krštenje ljubavi!

 

Autor: Petar Fabijanić