“Jer ovo je krv moja, krv novoga saveza, koja se za mnoge prolijeva za oproštenje grijeha” (Matej 26:28). Isus govori o tome da se njegova krv prolijeva za oproštenje grijeha. Oproštenje znači pomilovanje, oslobođenje, sloboda, otpuštanje,očišćenje.
“…koliko će više krv Krista – koji po Duhu vječnom samoga sebe bez mane prinese Bogu — očistiti savjest vašu od mrtvih djela za službu Bogu živomu” (Hebrejima 9:14). Krv Isusa Krista, čisti našu savjest od mrtvih djela. Sa svrhom da služimo živom Bogu. Ne Bogu religije, već Bogu koju ima odnos s nama i voli nas i oblikuje kao djecu!
“Zamislite koliko će goru kaznu zavrijediti onaj koji Sina Božjega pogazi i nečistom smatra krv Saveza kojom je bio posvećen i ogriješi se o Duha milosti?” (Hebrejima 10:29). Mi smo posvećeni kroz Krv saveza! To je Kristova krv koja nas je očistila od grijeha, i posvetila za službu Bogu.
Ovo se stanje o kojem smo sada govorili naziva spasenje, nanovorođenje, ili potpuna obnova. To nije mogao učiniti nitko drugi osim Isusa Krista. Jedini dio u kojem smo mi sudjelovali jeste da smo ovo djelo učinjeno za nas od strane Boga prihvatili vjerom u Krista. Vjera u Krista je ona vjera koja razumije da niti jedna druga osoba nema sposobnost očistiti nas od grijeha, osim onog koji je bio bez grijeha i sam sebe predao za nas grešnike kako bi nas očistio, i opravdao-Isusa Krista!
“…zahvaljujući Ocu koji nas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti. On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, u kome imamo otkupljenje krvlju njegovom — oproštenje grijeha.” (Kološanima 1:12-14). Ovo se dogodilo kada si povjerovao u Isusa Krista, i priznao Ga Gospodinom. Tvoja se duhovna pozicija promijenila. Đavao/tama više ne gospodari nad tobom. Ti se nalaziš u Božjem Kraljevstvu, Kraljevstvu Isusa Krista-Sina, u kojem imamo oproštenje grijeha. Naše mjesto Kraljevstvu Božje garantira našu čistoću od grijeha. U Božjem Kraljevstvu nema mjesta za grijeh!
“…s njime suukopani u krštenju, u kojem ste i suuskrsli s njime po vjeri u djelovanje Boga koji ga uskrisi od mrtvih. I vas, koji bijaste mrtvi u prijestupima i neobrezanosti tijela svojega, oživi zajedno s njime; oprosti vam sve prijestupe, izbriše nama protivnu zadužnicu koja odredbama bijaše protiv nas i uze je između nas pribivši je na križ. Skinuvši poglavarstva i vlasti, javno ih izloži slaveći njome pobjedu nad njima” (Kološanima 2:12-15). Grijeh je podrazumijevao dug, ili zadužnicu koja se svakodnevno povećavala, jer smo mi svakodnevno griješili. Kada smo se okrenuli Bogu i povjerovali u Krista, ovo je postala naša stvarnost. Iako se ovo dogodilo prije 2000 godina, ova duhovna istina postaje stvarnost za svakog tko prihvati Krista. Svaki čovjek koji je rođen na licu zemlje, piše zadužnicu pomoću svojih grijeha. Ti ga grijesi kaljaju i sve više odvajaju od Božje pravednosti. No, ta zadužnica, terećenje grijehom je obrisana. Tko ju je obrisao? Bog! Sada više zadužnice nema. Svaka je osoba u svojem odnosu prema Bogu učinjena opravdanom – očišćenom od grijeha. To je istina koju Bog itekako vidi i razumije, a mi svakodnevno moramo rasti u njoj.
Očišćenje nije isto kao i posvećenje. Dakle očišćenje od grijeha je djelo Božje i nitko drugi osim Njega to nije mogao učiniti. To je djelo Njegove ljubavi i milosti prema nama (Efežanima 2:8-10). No, iako smo opravdani i očišćeni kroz Njegovu milost, On od nas traži posvećenje. Mi se trebamo posvetiti-odvojiti za Njega, prepoznati da je naš život sada u Njegovoj službi. Prije smo služili grijehu, tijelu, sebi, no, sad smo slobodni od toga, i Bog očekuje od nas da se posvećujemo služeći Njemu.
“Jer pisano je: Sveti budite, jer sam ja svet” (1. Petrova 1:16). Bog nas poziva da budemo/postanemo sveti. Pod time On ne misli da trebamo zaraditi svoje spasenje. Već da se odvojimo, za služenje Njemu, jer nas je on očistio od grijeha i sada smo sposobni služiti Njemu. Svetost = odvojenje, mi smo učinjeni svetima, to jest očišćeni smo od grijeha Kristovom krvlju, ali sada u ovom novom stanju pravednosti, pozvani smo živjeti posvećen život. Posvećujući kroz služenje Njemu.
“Težite za mirom sa svima, i za posvećenjem, bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina!” (Hebrejima 12:14). Bog nam govori da se moramo truditi, nastojati oko toga da se posvećujemo. To je uvjet da naše spasenje, ostane čvrsto i postojano. Ljudi koji se spase i nastave dalje živjeti po starome, ne žive život posvećenja/odvojenja kad tad će se okrenuti i otpasti od Boga. Ako ne služimo Bogu na Njemu ugodan način, tada je naše spasenje “na ledu”!
Pismo nam govori da u Božjem domu postoje posude za plemenitu i neplemenitu upotrebu. Mi smo učinjeni posudama za plemenitu upotrebu, no, postavlja se pitanje: Želimo li mi tu službu?!
Ovu razliku između očišćenja i posvećenja bi mogao objasniti još i s jednim jednostavnim primjerom. Naime svima nam je poznato djevičansko maslinovo ulje posebno čisto i neobrađeno ulje. Koje ima svoju cijenu, ali primjenu. Primjenu bira vlasnik. Dakle, to ulje ja mogu upotrijebiti za salatu, ili neku drugu hranu. Ili ga uzeti i odrediti da postane ulje za pomazanje. Isto to ulje koje može biti začin salati, može postati kanal iscjeljenja, i oslobođenja. Upravo tako je i s nama.
Mi svoje živote koji su očišćeni od grijeha možemo nastaviti dalje posvećivati u služenju Bogu, ili se prepustit da budemo uobičajeni.
“Vjerodostojna je ova riječ i hoću da to uporno tvrdiš, kako bi oni koji su povjerovali Bogu nastojali prednjačiti dobrim djelima. To je dobro i korisno ljudima” (Titu 3:8). Posvećenje, to jest djela koja su učinjena u Gospodinu su dobra i korisna ljudima.
Autor: Petar Fabijanić
