“…iz vjere u vjeru, kao što je pisano: Pravednik će živjeti od vjere.” (Rimljanima 1:17)
Nakon što je Luther otvorio vrata u evanđelje vjere i milosti, nedugo nakon toga, on se okrenuo protiv anabaptista koji su donijeli na svjetlo biblijsku istinu o potrebi krštavanja odraslih ljudi na temelju njihove vlastite vjere. On ih je smatrao krivovjercima.
Kada su pentekostalci donijeli na svijet istinu o krštenju i darovima Duha Svetog, mnoge stare crkvene denominacije ustale su protiv tih učenja i praksi. No nakon sto i više godina, jedna desetina čovječanstva je iskusila i vjeruje u krštenje Duhom, dar jezika i druge darove Duha.
Od srednjeg vijeka Bog je postupno počeo obnavljati biblijske istine čovječanstvu. No, svako novo obnavljanje je naišlo na protivljenje ljudi iz nominalnih ili već utvrđenih crkvenih grupacija. Nijedna istina ili praksa nije s oduševljenjem prihvaćena od do tada organiziranih crkvi. Naprotiv, te stare crkve i službenici su gorljivo stali u borbu protiv nositelja tih novih spoznaja i doživljaja s Bogom koje je Bog obnavljao u svojoj Crkvi. Tako su oni koji su se do jučer borili za Boga i Božju istinu, okrenuli i postali protivnici protiv Boga i Božje istine.
Nažalost, tako su u dvadesetom stoljeću, neki od pentekostalaca ustali protiv karizmatskog pokreta ili pokreta vjere. Našavši neke stvari koje nisu u redu, ili stvari za koje oni misle da nisu u redu, oni su krenuli u frontalnu borbu protiv cijelih pokreta. Odbacili su te pokrete ili službenike. Izbacili su novorođeno dijete jer je ono bilo ukakano i prljavo. I to isto, danas rade neki drugi vjernici i crkvene organizacije. Oni pokušavaju odsjeći novu granu koja je počela rasti na Božjem stablu, oni odbacuju to novo dijete Božje. I nisu ni svjesni da se, zapravo, bore protiv Boga.
Danas, nakon trideset godina, pentekostalci u Americi su tražili oproštenje od voditelja pokreta vjere, i na kampusu od Kennetha Hagina službe imaju svoju teološku školu.
Autor: Damir Šićko Alić
