Radeći s djecom sve više upoznajem i učim o tome što je to u djeci što im otvara vrata Kraljevstva Nebeskog. Uz djecu najčešće vežemo pojam nezrelosti, ali kroz njih, njihove stavove i razmišljanja dolazim do toliko zrelih zaključaka i onoga o čemu je Isus govorio na Gori preobraženja: “Blago onima koji su čista srca, jer će Boga gledati!” (Matej 5:8)
Pitaš se što ja to želim reći? Evo nekoliko slika koje ti mogu pomoći:
Jedna djevojčica udara drugu djevojčicu bez razloga, kao što volimo reći: “iz čistog mira”, ali druga djevojčica ne uzvraća. Ona se čudi i odlazi se požaliti teti. Teta dovodi prvu djevojčicu da se ispriča drugoj zbog svojeg ponašanja. I na kraju sve završava prijateljskim zagrljajem. Stvar teče bez imalo problema; oprosti, daj zagrljaj i igra teče dalje. U par trenutaka od nezadovoljstva do obostranog zadovoljstva!
U jednom gradu, u jednom dvorištu susreću se djeca različite boje kože i različitih imovnih statusa. Jedna lopta i dva gola dovoljna su za beskrajno zadovoljstvo i zajedničku igru. Nema tu predrasuda ni odbacivanja. Djeca ne rade razlike zbog odjeće, zbog boje kože, načina izražavanja i slično. Za njih je igra važnija od svega.
A tko donosi predrasude, tko sporo oprašta, tko želi svoju volju izgurati do kraja, makar i na štetu drugih? Ima li Netko kome se požalimo kao djeca? Prihvaćamo li Njegov odgovor, Božji način?
I kod odraslih i kod djece postoje svađe, pravdanja, ljubomora, ranjavanja riječima i stavovima. Razlika između djece i nas odraslih je to što su djeca spremna na brze promjene, brzo opraštanje, ne pamte zlo, a žele dobro.
Dakle, pogledajmo malene i učimo od njih. Da, češće se čuje da moramo učiti djecu kako bi znala, ali evo, Isus kaže da se mi ugledamo na njih i budemo kao oni.
“Zaista, kažem vam, ako ponovo ne postanete kao mala djeca, sigurno nećete ući u Kraljevstvo nebesko.” (Matej 18:3)
Autorica: Blanka Glešić
