Čovjek: dobar ili loš? Ova je dilema stara koliko i sam čovjek. Možeš li prihvatiti tvrdnju da je čovjek u svojoj biti dobar? Mnogi su ljudi kroz razne epohe pokušali dati svoj odgovor i do danas se skupilo toliko mišljenja, stavova i tvrdnji da je pod nebom možda samo pitanje o Božjem postojanju dobilo više mjesta. Puno je onih koji zagovaraju autentičnost ljudske dobrote i uvijek opravdavaju naše propuste samo kao malu iznimku između savršenstva. Kad takvi analiziraju zla i sramotna djela u povijesti ljudskog roda uvijek kao krivca ističu samo pojedinca, neku grupu ili jedan narod, ali se zlo ne pripisuje generalno čovjekovoj prirodi. Uvijek izgleda da je zlo u onom drugom, a ne uzima se u obzir da smo ipak jedna vrsta koja se naziva: čovjek. Biblija prenosi da je i praotac svih ljudi, Adam, nakon svojega grijeha baš tako počeo optuživati Evu ne bi li on ostao nedužan. Branio je svoju navodnu dobrotu. Ovo je uzorak koji se može vidjeti kroz cijelu povijest ljudskog roda. Tako je počelo i ništa se od tada ne mijenja. Dolaze i prolaze samo neki novi ljudi, mijenjaju se lica i imena ali srce je u svima isto. Dobrota nije čovjekova priroda, zato čovjeka uvijek treba učiti da čini dobro. Uvijek se oko dobra mora toliko truditi i žrtvovati, dok se zlo “dogodi samo”.
Kako objasniti činjenicu da je velik broj ljudi koji žive s nama na zemlji toliko siromašno da ne mogu ispuniti svoje osnovne potrebe. Svakodnevno su gladni i čak umiru od gladi. U jednoj knjizi koja govori o siromašnima pročitao sam slikovit podatak kako ima puno ljudi na kugli zemaljskoj koji nikada nisu držali u ruci komad čistog bijelog papira. Zamisli samo, kako je moguće da u obilju stvorenoga ipak nedostaje za osnovne potrebe mnoštva ljudi!? Jesu li ti ljudi krivi što žive u siromašnim područjima? Takva mjesta nemaju prirodne resurse i ne obećavaju neku poslovnu dobit i zato tamo nema bogatih industrijalaca. Oni negdje drugdje traže svoju zaradu i ne mogu se baviti onima koji u njihovom poslu ne vrijede ni centa. Zbog siromaštva tamo vladaju prljavština i razne bolesti i bespomoćno umiru mala djeca, a velik dio ljudi u takozvanim razvijenim zemljama ima više nego dovoljno. Kako objasniti takvu razliku i tko je odgovoran? Mnogi koji bi mogli pomoći ne žele se zaprljati na takvim mjestima siromaštva. Oni se mažu blatom po licu, ali samo zato jer odlaze sa svojim društvom u obližnji šumarak i u maskirnim odijelima jedni na druge ispaljuju kuglice ispunjene crvenom bojom. Kažu da im to pomaže u oslobađanju od stresa i rješava nedostatak uzbuđenja. Na mnogim mjestima u svijetu ljudi se rasipaju svojim dobrima i ne znaju što će od dosade pa stalno izmišljaju novu zabavu ne bi li u sebi izazvali navalu adrenalina. Za vikend zajedno gledaju dokumentarne filmove i snimke neljudskih uvjeta u kojima ljudi umiru kao muhe, uzbuđeni su i svi se slažu kako je zaista teško onima koji tamo žive. Toliko su potreseni da trebaju još jedno piće i još jedan hamburger kako bi se smirili. Oni žele pomoći ali ipak nisu krivi što su tamo neki na drugom kraju svijeta bolesni od gladi. Konačno, svatko ima svojih problema… Kako objasniti ovako nešto i nije li to dokaz o prirodi čovjeka?
Na svijetu postoji i mnoštvo religija kojima čovjek želi oprati svoju savjest. Neki se ljudi smatraju dobrima jer tvrdo drže svoje vjerske propise i njima je vrlo važno da ne jedu određene vrste životinjskog mesa. Pomno paze da ne pojedu nešto nečisto i da ne pogaze svoj religiozni zakon. Tvrde da bi to bio veliki prijestup i grijeh. A onda jednog dana na sebe zalijepe desetke kilograma ubojitog eksploziva i zapute se u gužvu da eksplozijom raznesu sebe i brojne nedužne ljude. Za neke ljude i to je dobrota. Čovjek će svašta proglasiti dobrim ako to ide u njegovu korist. Naprimjer, velika religija koja sebi danas uzima za pravo da se naziva jedinom crkvom podignuta je na temelju mnogih pokvarenih ljudi. Oni su na jadu drugih gomilali svoje bogatstvo. Živjeli su izdvojeni od običnog puka kako se među njima ne bi okaljali, a u svojim su dvorima bili bludnici i proždrljivci. Zavjetovali su se na celibat, a imali su svoje bludnice. Ako bi se začela djeca trebali su sačuvati dobar glas o svojoj dobroti i zato je ubijeno mnogo male i nerođene djece. Između običnih ljudi oni su sebi uzeli mjesto posrednika do Boga. Danas neke od njih slave, dodiruju i ljube njihove dijelove tijela i nadaju se primiti neku milost od Boga.
Ti sada kažeš: “Ja to nikada ne bih tako učinio, ja znam što je dobrota i imam svoja dobra djela!” Da, da, znam… ali zar ne svjedoče sva ljudska djela zajedno? Po njima se vidi kakva je naša priroda, a i ti si dio istog roda – svi se zovemo ljudi. Takav je ljudski rod. Da je čovjek u srcu dobar nikada i nigdje ne bi bilo zlih djela. U ljudskoj se vrsti od pada u grijeh prenosi zlo sjeme i to je uzrok svih naših problema. Da imaš i sva dobra djela svijeta ne bi mogao promijeniti svoje srce. Bez Isusa srce uvijek ostaje prazno i bez snage vječnog života. Isus zato poziva sve one koji srcem vjeruju u Njega da priznaju svoj grijeh. Sakrivati svoj grijeh zapravo je najveći grijeh. Iako je sve znao o grijehu čovjeka Isus nije došao osuditi svijet. Dao je svoj život i platio nepravdu sviju nas. Isus je jedini Put da se promijeni srce čovjeka. Svi koji prihvate Isusa kao Spasitelja primaju novo srce, u kojem vlada pravednost, a ne više grijeh. Sve postaje novo i u duhu se oblače u predivno ruho. Tada se od njih traži da nastave putem pravednosti i brižno paze na svoje nove čiste haljine. Zato Isus kaže: “Ja sam Put, Istina i Život!”
Ako vjeruješ u Isusa otvori svoje srce i moli ovu molitvu:
“Isuse, priznajem da moja dobrota nije dostojna spasenja i vječnog života jer sam grešnik. Vjerujem da si ti umro na križu i platio cijenu za moje opravdanje. Oprosti mi moj grijeh i moj ponos, sada vidim da trebam tebe. Otvaram ti srce i zovem te da budeš moj Spasitelj. Vodi me putem svoje dobrote, a ja ću te slijediti. hvala ti Isuse!”
Autor: Robert Starčić
