Ako želimo podignuti svoju djecu i nastojimo da imaju izgrađene vrijednosti i životne principe zasnovane na Božjoj Riječi, tada naš život treba biti posvećen Gospodinu, podložan Njemu i Njegovoj riječi.
Naša će djeca učiti iz onoga kakav je naš duhovan život. Stvaranje božanske atmosfere u domu oblikuje i donosi više od onoga što možemo vidjeti. Ako nas vide da molimo i čitamo Božju Riječ, ako smo oduševljeni po pitanju istine koju nam je Gospodin otkrio i dijelimo tu istinu s njima i oni će “piti s istog izvora”.
Čitati i proučavati Riječ zajedno daje prostora Duhu Svetom da objavljuje istinu u njima i stvara temelje za prve korake vjere.
Molitva za njih stvara i doziva u vidljivo ono čega nema. Kada nas vide da molimo, oni su sigurni. Majka i otac zajedno dok mole, stvaraju sliku jedinstva Kristovog. Uključivanje djece u molitvu dok rastu, gradi njihov molitveni život, a zajednička obiteljska molitva donosi u naše živote oslobođenje Božanskog nauma.
Druženje s njima, igre i razgovori oblikuju njihovu pozitivnu sliku o sebi, grade njihovu osobnost i govore im da ih volimo. Oni čeznu za time. To je hrana njihovoj duši. Kao što je Krist rekao da čini sve što mu je Otac rekao, tako i mi želimo da nas naša djeca nasljeduju. Što više čitam te riječi počinjem shvaćati dubinu odnosa koji je Krist imao sa svojim Ocem. To nije bio površan, stihijski odnos, već planiran, temeljit, ispunjen odnos Oca i Sina. Otac je uživao u Sinu i Sin je uživao u Ocu. Zato je Isus rekao: “Ja i Otac jedno smo.” (Ivan 10:30). Ako slijedimo taj primjer, naša će djeca hodati otiscima naših koraka. U cijelom tom odnosu između nas i naše djece važno je da znamo koga slijedimo. Budimo sigurni da slijedimo Krista. Nemojmo to zanemarivati, niti zapostavljati. Nemojmo biti prezaposleni sami sobom, jer na taj način vrijeme će proletjeti, a ništa neće ostati izgrađeno.
Jednom u svom životu imamo priliku biti dio gradnje nečeg što je dragocjeno Gospodinu, a to je podizanje generacije za Njega.
Ako shvatimo važnost te istine bit ćemo zadovoljni konačnim ishodom, gledajući našu djecu kako stoje čvrsto za Krista. I ne samo da stoje, već da podižu i prenose tu istinu dalje.
Ako dijete živi s kritikom, uči osuđivati.
Ako dijete živi s nasiljem, uči se tući.
Ako dijete živi sa strahom, uči biti zabrinutim.
Ako dijete živi sa samilošću, uči samo sebe sažalijevati.
Ako dijete živi s ismijavanjem, uči se sramiti.
Ako dijete živi s ljubomorom, uči što je zavist.
Ako dijete živi sa stidom, uči se osjećaju krivnje.
Ako dijete živi s ohrabrivanjem, uči se samopouzdanju.
Ako dijete živi u toleranciji, uči se strpljenju.
Ako dijete živi s pohvalama, uči cijeniti.
Ako dijete živi s prihvaćanjem, uči se ljubavi.
Ako dijete živi s odobravanjem, uči voljeti samoga sebe.
Ako dijete živi s priznanjem, uči da je dobro imati cilj.
Ako dijete živi s dijeljenjem, uči o velikodušnosti.
Ako dijete živi s poštenjem i pravednošću, uči da postoje istina i pravda.
Ako dijete živi sa sigurnošću, uči se vjeri u sebe i one oko sebe.
Ako dijete živi s prijateljstvom, uči se da je svijet mjesto na kojem je ugodno živjeti.
“Children Learn What They Live”, Dorothy Law Nolte (1924. – 2005.)
Autorica: Branka Menalo
