“Svjetovne pak i bapske priče odbijaj, a vježbaj se u pobožnosti” (1. Timoteju 4:7).
Puno priče (riječi) uvijek izaziva ljude na grijeh. Mi smo pozvani odbijati to jest suprotstavljati se takvim stvarima.
Pismo nam govori da odbijamo:
Svjetovne priče
To nije nužno govor o nogometu ili politici, to je način razgovora koji koristi svijet. Svijet u biblijskoj terminologiji predstavlja sustav ponašanja, vjerovanja, praksi koji je u neprijateljstvu prema Bogu. To može biti ogovaranje ljudi koje je naravno jako “duhovno”. To su “uvidi” u kojima rušimo ugled jedni drugih i uzrokujemo da se zbog toga mnogi kaljaju.
“Ne varajte se: ‘zli razgovori kvare dobre običaje'” (1. Korinćanima 15:33).
Pismo nam također govori da svjetovne priče u sebi nose korijen proklinjanja i da su takve riječi i razgovori ustvari inicirani od strane zloga.
I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života. doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti i rod ih je ljudski ukrotio, a jezik – zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog – nitko od ljudi ne može ukrotiti. Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene: Iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako događati!” (Jakov 3:6-10).
To je također nepravedan govor, koji nas onečišćuje. Biblija nam govori da ne sjedamo u zbog podrugljivaca – ljudi koji se bave ovakvim pričama (Psalam 1:1-2). To su grupe ljudi koji se bave zapitkivanjima i ispraznim prepiranjima od koji nastaju zavisti, svađe, psovke, predrasude, trvenja (1. Timoteju 6:3-5).
To su također dvosmislene šale i mnogo toga drugoga.
Bapske priče
Ovo može biti pomalo uvredljivo za žene, no, ustvari se odnosi na oba spola. To su ljudi koji govore samo da bi govorili i uče, ali nikada ne nauče. Obično su to besposličari koji nemaju drugog posla osim bespotrebnog brbljanja (1. Timoteju 5:13). Takvi se izgovaraju i bježe iz svjetla zajedništva i uvlačeći se u kuće ljudi stvaraju kružoke koji nemaju svrhu izgradnje već sebičnih motiva i ciljeva (2. Timoteju 3:6-7).
Vježba ili trening je organizirana aktivnost s ciljem udjeljenja znanja, informacija i vještina, kako bi se poboljšala učinkovitost pojedinca u određenom području ili kako bi osoba naučila i zadržala nove vještine. Božja su djeca pozvana vježbati se u pobožnosti.
Pobožnost
“Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama” (Djela apostolska 2:42).
Umjesto da se izgubimo u besplodnim pričama pozvani smo se vježbati u pobožnosti. Pobožnost je velika sila koja nam može pomoći da nadvladamo mnoge negativne stvari. Prva je crkva bila pobožna. Biti pobožan ustvari znači slijediti Boga i u tome postoji pravi put. U današnje vrijeme pojam duhovnosti se izjednačio s pojmom pobožnosti. Duhovnost je osobna, dok je pobožnost osobna i zajednička aktivnost. Ako smo samo duhovni, a ne pobožni, otvaramo se za moguće probleme. A “duhovni” ljudi nemaju potrebe da ih netko podučava, oni nemaju potrebe za autoritetom ili vođenje, oni ne vide potrebu viti podložni nikome, jer njih Bog isključivo vodi. No, Bog je postavio službenike da treniraju ili pripremaju svete za djelo službe. Takvi “duhovni” ljudi smatraju da ne trebaju polagati svoje račune nikome, ali istovremeno su spremni svakome naći manu i grešku. U njihovim očima to je potpuno ispravno, no, na žalost u zabludi su. Takvi su ljudi veoma štetni i često pripadaju u prve dvije grupe koje smo opisali – izgledaju duhovno, ali plodovi nam govore drugačije.
Moram priznati da je katkada život u zajedništvu s vjernima veliki izazov. Moja sebičnost, motivi i karakter su na testu. Nije uvijek lako, moje tijelo bi drugačije, ali pismo je veći autoritet. Svakodnevno učim podložiti svoju volju i moram vam reći da ne uspijem uvijek, ali imam stav; u svijetlu sve postaje svjetlo, a ja ne želim imati ništa s tamom. Zato sam već gotovo dvadeset godina aktivno uključen u život i rad lokalnih crkvi, podložan pastirima i apostolu kojeg mi je Gospodin dao jer to je volja Božja. Vratimo se na djela apostolska i neka velika milost bude ponovno nad Božjom crkvom.
Mir svakome.
Autor: Petar Fabijanić
