Da li ste čuli za film “Pobuna na brodu Bounty”? A da li znate da je napravljen na temelju istinite priče? Kakve veze ima Biblija sa pobunom na brodu Bounty? Priča o Bibliji sa broda Bounty je svjedočanstvo jednako o Božjoj providnosti kao i o vrijednosti Biblije u spašavanju društva od kaosa.Ginny Hastings je o tome napisala, “bez zakona koji bi ih vodio, pobunjenici sa broda Bounty pretvorili su otočki raj u pakao seksualnog zlostavljanja, pijanstava i ubojstava. Društvo je bilo na pragu samouništenja kada je jedan čovjek na brodu Bounty pronašao drevnu knjigu.”
Priča počinje sa događajima opisanim u poznatoj knjizi, “Pobuna na brodu Bounty”. Fletcher Christian koji je na brodu bio drugi poručnik, isprovociran despotskim vodstvom poručnika Bligha, počinje praviti splav s ciljem da preko noći, napusti brod. Jedan od mornara sugerira mu da bi mogao preuzeti cijeli brod, te iskorištavajući opće nezadovoljstvo na brodu, svrgnuti kapetana. On je poslušao ovaj savjet, i sljedeći dan, 28. travnja 1789. više od polovice brodske posade se pridružilo pobuni. Kapetana su smjestili na čamac i prepustili ga morskoj pučini. Ipak, nakon mnogih nevolja on dolazi do Timora.
Fletcher Christian vodi brod i ostatak posade do Tahitija, gdje su već i prije bili. U rujnu iste godine, on i još osam drugih ljudi sa broda Bounty, šest Tahićana, jedanaest Tahićanki i jedno dijete, otplovili su od ostalih, i na njihov zahtjev ostavili ih za sobom. Početkom iduće godine, iskrcali su se na nenastanjenom Pitcairnovom otoku, te spalili brod s ciljem da ne budu otkriveni i uhićeni. U početku se činilo da je otok pravi raj. Ali Englezi su izigrali Tahićane, oteli im njihove žene, i tako prouzrokovali pobunu. Unutar četiri godine, svi Tahićani i svi osim četvorice Engleza su ubijeni. Jedini preživjeli su bili Alexander Smith, Edward Young, Matthew Quintall, William McCoy, deset žena i nekoliko djece. McCoy je naučio kako destilirati alkohol iz korijenja biljki što je uzrokovalo da muškarci budu gotovo stalno pijani te žive u kontinuiranom orgijanju sa nekim ženama. Bojeći se za svoje živote, žene i djeca su pobjegle na drugu stranu otoka te tamo izgradile utvrdu kako bi se zaštitile.
McCoy se jednom prilikom dok je bio pijan, sam bacio sa litice. Matthew Quintal je postao pijan i lud ugrožavajući tako živote svih preostalih. Smith i Young su ga, kako bi zaštitili druge, ubili sjekirom. Smith je konačno uništio sav alkohol koga su imali, te prošao kroz višemjesečno odvikavanje. Younga su žene uzele k sebi jer je umirao od prekomjerne konzumacije alkohola.
Dok je nekoliko mjeseci živio sam, Smith je na ostatcima broda Bounty pronašao Bibliju i još jednu knjigu pod nazivom “Book of Common Prayer”. Ali bio je nepismen. Konačno, Yung i žene su se vratile u naselje u kojem je bio Smith i tamo ga, koristeći Bibliju naučio čitati. Young je 1801. preminuo. Alexander Smith je u periodu od sljedećih nekoliko godina nastavio čitati Bibliju dok je nije u cijelosti pročitao i dok nije narastao u njenom razumijevanju. Uvidjevši važnost poučavanja drugih, počeo je djecu učiti čitati. Na koncu su i neke majke naučile čitati. Koristeći Bibliju, sve je podučio o kršćanskoj vjeri te uveo dnevno molitveno vrijeme, nedjeljno slavljenje i sl.
1808. godine, Pitcairnov otok je otkrio kapetan američkog broda Mayhew Folger. Članovi posade su bili šokirani kada su ustanovili da je otok nastanjen sa trideset i petero ljudi koji su govorili engleski, bili polinezijske krvi i prakticirali kršćansku vjeru. Vanjski svijet je bio fasciniran viješću o otkriću “Fletcherove kršćanske zajednice”.
Englezi su bili naredili svakom kapetanu koji je putovao južnim Pacifikom da traže pobunjenike te ukoliko ih pronađu da ih uhite i deportiraju u Englesku kako bi tamo mogli biti kažnjeni za svoje zločine. Kasnije kada su Britanski brodovi posjetili Pitcairnov otok oni su pronašli tako savršeno uređenu koloniju da su odlučili biti neposlušni naredbama i ne prijaviti Londonu pronalazak preživjelih sa broda Bounty, iako su otok pripojili sebi kao britansku koloniju.
Kralj George od Engleske kasnije je poslao kapetana Waldgravea da posjeti Pitcairnov otok. Waldgrave je napisao: “Sa velikim zadovoljstvom smo promatrali kršćansku jednostavnost domaćina. Činilo se da u njih nema nikakve prijevare. Njihove kolibe su bile otvorene za sve i svi su bili pozvani da jedu njihovu hranu.”
Crkva i škola na otoku su sagrađene kasnije. Alexander Smith je osjećao osobnu odgovornost za kršćanski odgoj i brigu o mnogobrojnoj djeci na otoku. Nakon 1808., u oprezu zbog mogućnosti da ga deportiraju i sude zbog pobune i ubojstva, promijenio je ime u John Adams, u čast drugom predsjedniku SAD-a. Umro je 1829., u svojoj sedamdesetoj godini, a Pitcairnov otok je sve do 1940. ostao uspješna kršćanska kolonija.
Prije svoje smrti, zbog slabog vida, Smith je svoju Bibliju dao Leviju Haydenu u zamjenu za Bibliju sa većim slovima. 1940. godine je proslijeđena Danielu Mineru Lordu, pastoru “Marinerove crkve” u Bostonu. Nakon toga je postala dio “Lenoxove bibliotečne kolekcije starih i neuobičajenih Biblija” u Javnoj knjžnici New Yorka (New York Public Library).
Prijevod velikog dijela članka Richarda M. Rissa pod nazivom “Pitcairn’s Island”
