Za kršćane koji vjeruju u Bibliju nema sumnje da je homoseksualnost težak grijeh u Božjim očima. Strašan popis grijeha u prvom poglavlju Rimljana počinje baš s tim grijehom: „Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja“ (Rimljanima 1:26-27).
Unatoč tome, postoje homoseksualci koji krivo interpretiraju Bibliju i pronalaze izgovore i tumačenja koja opravdavaju ne samo njihovo ponašanje, nego i mogućnost da budu u isto vrijeme i „kršćani homoseksualci“ („gay christians“). Mnogi kršćani nisu svjesni da na Zapadu postoje crkve za „kršćane homoseksualce“ koje zagovaraju homoseksualnu teologiju:
– oni vjeruju da se odlomci u Bibliji koji osuđuju seks s osobom istog spola ne odnose na homoseksualce koji su u dugoročnoj, monogamnoj vezi. Njihov stav je da Biblija govori o poganskom ritualnom seksu, orgijama i pederastiji (stariji muškarci s dječacima)
– u priči o Sodomi i Gomori smatraju da nije riječ o kazni za vjerne i monogamne homoseksualne veze nego o Božjem gnjevu zbog orgija i silovanja muškaraca
– u Levitskom zakoniku, drže oni, seks s osobom istog spola nalazi se među mnogim odredbama koje su Isusovom smrću prestale biti nečiste (npr: „Svoga polja ne zasijavaj dvjema vrstama sjemena. Ne stavljaj na se odjeće od dvije vrste tkanine“…itd). Vjeruju da je i homoseksualizam prestao biti nečist zbog Isusove krvi koja je i tu odredbu učinila prihvatljivom
– Isus nije govorio o homoseksualnosti, što ih navodi na zaključak: kad bi to bilo toliko važno, Isus bi to sigurno spomenuo
– upućuju da je Biblija knjiga o Bogu a ne o ljudskoj seksualnosti
– pozivaju da se prvenstveno usredotočimo na zapovijedi kako treba ljubiti svog bližnjeg, imati samilost prema ugnjetavanima i držati najveću zapovijed: „Ljubiti Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim“.
Međutim, kakvi god da jesu argumenti gay-teologije, nije svatko kršćanin tko se želi tako zvati. Postoji razlika između samog nazivanja kršćaninom i istinskog života kao kršćanin. Ublažavanje i mijenjanje Biblije kako bi se opravdao ostanak u grijehu ne mijenja Boga i Njegovu Riječ, Istinu i pravo značenje. To je samozavaravanje. Unatoč velikom pritisku humanista i liberalaca da se homoseksualizam prizna kao prihvatljiv životni stil, Biblija sasvim precizno govori da je to neprirodan i životinjski grijeh koji mora biti odbačen od strane istinskog kršćanina i vjernika.
Zbog specifične situacije u kojoj su često bili gledani s gađenjem i odbacivani, homoseksualci uglavnom imaju veliku potrebu biti voljeni i prihvaćeni u društvu. Stoga mi kršćani trebamo i prema njima provoditi dobro nam znano načelo da mrzimo grijeh, ali volimo grešnika, jer je Krist umro kako za naše, tako i za njihove grijehe. Ipak, ne smiju biti ohrabrivani nastaviti s pogrešnim tumačenjem Biblije i praksom svoga grijeha jer zbog toga gube vječni život. „Jer plaća za grijeh je smrt, a Božji je dar vječni život u našemu Gospodinu Isusu Kristu“ (Rimljanima 6:23).
Autor: I. Š.
