Jednom prilikom razgovarao sam s poznanikom i u dijelu našeg razgovora spomenuo sam Bibliju. Smatrao sam kako upravo ta knjiga ima argumente i odgovore za pitanja u našoj diskusiji. Iako je sebe smatrao kršćaninom odgovorio mi je otprilike sljedećim riječima: “Pusti Bibliju, ne može ona biti mjerilo – pa kada je ona napisana i koliko je puta prepisivana tijekom nekoliko tisuća godina?! Tko zna što je sve u tekstu mijenjano prema tome kako je kome odgovaralo kroz vrijeme?!” Dodao je još: “Meni ne treba Biblija, ja vjerujem u Boga i imam svoj odnos s Njim; kada mi je potrebno, odem u crkvu, pomolim se i to je to. Ne treba mi neki prastari tekst određivati kako ću živjeti!”
Nastavljao je u sličnom tonu, prilično siguran u sebe i svoju mudrost. Malo ga je zbunilo moje pitanje prema čemu ravna svoj odnos s Bogom. Poslušao me je kad sam objasnio da nije bilo baš tako lako mijenjati biblijske tekstove i da, unatoč raznim prijepisima koji su očuvani, u njima postoje tek minimalne razlike koje sasvim pouzdano ne utječu na temeljni smisao sadržaja; uostalom, o povijesti Biblije svakako se može podosta pročitati u relevantnoj literaturi. Međutim, ipak ga moji odgovori nisu uvjerili, ostao je nepokolebljiv u svojem stavu.
Kasnije sam razmišljao o tom razgovoru i pitao se kako je moguće da kršćani Bibliju smatraju tek nekom knjigom, pisanom za neka prošla vremena? Posve razumijem da su mnogi njezinim citatima manipulirali ljudima i radili krive stvari, no tom logikom možemo odbacivati i Ustav i važeće zakone ove zemlje jer su i njih pisali ljudi te ih mijenjali prema potrebama određenog trenutka i za interese određenih grupa. Međutim, na sudu zasigurno ne bi prošao argument: “Mislim da je zakon zastario pa ga ne moram poštovati!”, a još manje: “Neće meni zakon određivati kako ću živjeti!”. Istina, za razliku od Biblije, sve odredbe, pravila i konvencije koje uređuju odnose među ljudima možemo prilagođavati i mijenjati u skladu s okolnostima ili vremenom i odlično je da je tako! Međutim, Biblija regulira ponajprije odnos ljudi prema Bogu i to je razlog zašto bi ona (kršćanima) trebala biti neprikosnoveni temelj koji ne zastarijeva.
Naime, iako Biblija jest pisana tijekom dugog perioda, u određenim kulturnim kontekstima i jezikom određenog vremena, itekako je suvremena u svim okolnostima i svakom sadašnjem trenutku, zato što govori o duhovnim principima koji su svevremeni. Dakle, bez obzira na specifičnu modu vremena, običaje, tradicije, tehnološki napredak te stručna i znanstvena saznanja, Biblija poučava kako se u (ili unatoč) svemu tome odnositi prema Bogu. To nije samo ljudska mudrost već Sveto Pismo koje postavlja neprolazne duhovne standarde, što se zatim odražava u svakom području i općenito kvaliteti našeg svakodnevnog života. Zbog toga vjerujemo da Biblija nosi odgovore na svako naše životno pitanje. I zbog toga Biblija jest mjerilo prema kojem se kao kršćani određujemo u svijetu.
Autor: Danko Dujmović
