Ako je Biblija nadahnuta od Boga, kao što sama tvrdi (2 Timoteju 3:16, 2 Petrova 1:19-21), od Boga koji je dobar i pravedan, onda ju svatko može čitati i razumjeti. Ne vidim zašto bismo trebali izokretati ono što ona tvrdi u pokušaju da iznađemo neko drugo značenje, metaforično ili alegorično samo zato što se doslovno značenje ne podudara s našim načinom percipiranja stvarnosti.
Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. (Izlazak 20:11) Ako Bog kaže da je stvorio cijeli svemir u šest dana, onda Bog vjerojatno hoće reći da je stvorio cijeli svemir u šest dana. Bog ne laže niti nas želi držati u neznanju po pitanju početaka našeg postojanja i postojanja cijelog svemira. Problem je u tome što je mnogo nas odraslo sumnjajući ili potpuno odbacujući autoritet Biblije i pouzdajući se u modernu znanost, koja u mnogo čemu stoji u suprotnosti s biblijskim naukom. Moderna kozmologija naučava da je svemir nastao kao posljedica Velikog Praska prije mnogo milijarda godina. (Ne zaboravimo da je to samo jedna teorija koju je nemoguće dokazati). Svi moderni modeli svemira kreću od proizvoljne pretpostavke da svemir nema niti kraj niti središte. Kada tu pretpostavku sagledamo u svjetlu Einsteinove opće teorije relativnosti, kao rezultat dobijemo svemir u konstantnom stanju širenja koji je star milijardama godina na svakom mjestu, bilo u sredini bilo na krajevima.
Prvo, Biblija nam kaže da je Zemlja u središtu Božje pažnje u svemiru, što implicira da bi ona mogla biti blizu njegovom središtu. Drugo, Bog je svemir (nebesa) razapeo, razastro, razvukao, rastegnuo (Job 9:8, 37:18; Psalam 104:2, 18:9; Izaija 40:22, 48:13, 51:13; Ezekijel 1:22; Jeremija 10:12; Zaharija 12:1). Treće, svemir ima granicu, stoga mora imati i centar. Ako ove pretpostavke ubacimo u trenutno postojeće formule fizike, nalazimo da živimo u svemiru u kojem satovi kucaju različitim tempom ovisno o lokaciji.
Također, efekt dilatacije (rastezanja) vremena bio bi još veći u početku širenja svemira. Kako se svemir širio, u jednom trenutku vrijeme je protjecalo veoma brzo na krajevima svemira, a gotovo da je stajalo u centru. Tj., dok su dani prolazili blizu središta, milijarde godina su prolazile na rubovima svemira.
To bi objasnilo kako opažamo svjetlost sa zvijezda kojoj su trebale milijarde godina da dođe do nas, a istovremeno se gomilaju dokazi kako Zemlja nije starija od 10 000 godina (o tome će biti riječi u drugim člancima.). Kada zbrojimo godine od početka do Isusa, dobijemo oko otprilike 4000 godina. Dakle, prema Bibliji, Zemlja nije puno starija od 6000 godina.
Znam da je mnogima, uključujući i meni, teško shvatiti o čemu se tu zapravo radi. Navikli smo razmišljati o vremenu i prostoru kao nečemu apsolutnom, konstantnom, no oni to nisu. Evo jedan primjer iz svakodnevnice. Ja živim na petom katu, i da odem susjedu s prvog kata, ustanovili bismo da njegov sat kuca sporije od moga, jer je on bliže zemlji te na njega djeluje jače gravitacijsko polje, zbog čega je i veća zakrivljenost prostor-vremena. Razlika, je naravno, zanemariva i ne zadaje nam glavobolje u svakodnevnom životu. No, u velikom sustavu kakav je svemir… vrijeme se, s naše točke gledišta, ponaša veoma nepristojno.
Dakle, čini se da ne postoji nužno kontradikcija između moderne znanosti i Biblije. Zašto me to uopće ne čudi? Bibliju je nadahnuo Bog koji je stvorio i vrijeme i prostor.
Izvori:
Joseph Schwartz, Einstein for Beginners
Russell Humphreys, Starlight and Time (detaljnije objašnjenje o tvrdnjama iznesenim o ovom članku)
Autor: M. D.
