Kada se osvrnem na svoj život, ne mogu da ne zahvalim Bogu na potencijalu, sposobnostima i darovima koje je stavio u mene i milosti da se ostvarim u njima. Smatraju me čovjekom akcije i vizije, jer sam u svom profesionalnom životu često bio pionir i inicijator novih projekata. U mojoj dugogodišnjoj praksi postojale su tri bitne životne odrednice: izdavaštvo, propaganda i sport. U svim tim područjima ostvario sam zapažene rezultate. Bio sam također dragovoljac, sudionik u domovinskom ratu.
Po pitanju moga vjerskog opredjeljenja, bio sam agnostik – nisam razmišljao o Bogu niti se protivio onima koji vjeruju. Takav je bio sistem u kojem sam odrastao i živio većinu svog života. No, stvari su se počele mijenjati kada su moja supruga i sin počeli odlaziti na sastanke Kršćanskog Centra ‘‘Riječ Života’’. Govorili su o onome što su čitali u Bibliji, a u njima sam počeo zapažati promjene u načinu života. To me je ponukalo da i ja sam, u okrilju svog doma počnem čitati Bibliju ali nisam mogao puno razumjeti. U to vrijeme nisam odlazio na crkvene sastanke, pa ipak, u meni je sve više počela rasti želja da dobijem više saznanja o Bogu i Njegovoj Riječi. Odlučio sam se zajedno sa suprugom prijaviti u Biblijsku školu. Odmah na prvom satu doživio sam ne baš ugodan doživljaj: na pitanje „Ima li netko tko ne govori u drugim jezicima?“ odgovorio sam samo ja i izašao na molitvu. Osjećao sam se pomalo ljuto na svoje kolege u Školi, jer sam pretpostavio da nisam ja jedini koji nije primio taj dar. Zašto nisu bili iskreni i stupili naprijed da traže molitvu?! Nakon što su se pomolili za mene, nisam odmah primio taj dar, ali sam rekao u sebi: „Ništa me neće otjerati!“ Škola je trajala kroz period tri mjeseca zimskog vremena. Bilo je velike hladnoće, kiše, snijega ali nijedan dan moja supruga i ja nismo izostali, zakasnili, niti smo se prehladili (za ljude u godinama to je velika stvar!) Došao sam učiti ono što je u Bibliji, slušati od službenika koji su darovito tumačili biblijske istine.
Nakon što je prošlo otprilike mjesec dana, na zdravstvenom pregledu, dobio sam saznanje da nešto nije u redu s mojom jetrom. Liječnik opće prakse uputio me je kod specijaliste na ultrazvuk i popratio riječima „Pa zar vam nisu rekli da imate mrlje na jetri? To bi mogao biti rak.’’ Tri godine prije imao sam rak debelog crijeva koji je bio uklonjen operacijom i kemoterapijom. Taj liječnik poslao me trećem specijalisti, uglednom profesoru u Kliničkoj bolnici Dubrava. On je obavio pregled, napravio snimku i uputio me da napravim biopsiju jetre.
Paralelno dok sam obavljao te pretrage, pohađao sam Biblijsku školu u poslijepodnevnim satima. Na početku jednog sata, predavačica je, ponukana Božjim poticajem u srcu, pozvala osobu sa teškom zdravstvenom situacijom da dođe naprijed na molitvu. Pitao sam se: „Jesam li to ja? Možda se ne radi o meni; pa ne želim zauzeti nečije tuđe mjesto, oduzeti drugome taj blagoslov?!“ Malo je pričekala, i budući se nitko nije javio, svi smo zajedno počeli moliti za spomenutu osobu sa zdravstvenom potrebom. Dignuo sam ruke visoko prema nebu u znak predanja i iščekivanja od Boga i svojih 182 cm visine produžio još za jedan metar. Tada sam osjetio kako velika toplina silazi na mene. U sebi sam pomislio: ‘’Bože, pa to sam ja!’’ Čitao sam u Bibliji i slušao o ozdravljenju vjerom, a sada sam i ja imao to svjedočanstvo.
Trebalo je mjesec dana da dođem do novih nalaza zbog sporog sustava zdravstva. Kada je liječnik opće prakse vidio snimku ultrazvuka promrmljao je: ‘’Više ništa ne vidim.’’ Spomenuo sam mu da sam vjernik kršćanin, no on me uputio dalje kod liječnika u Kliničkoj bolnici Dubrava. Nakon što je ovaj pogledao snimke ultrazvuka pitao me je: ‘’Zašto niste išli na biopsiju?’’ Djelovao je zbunjeno, nešto neodređeno prokomentirao i izašao iz ordinacije. Odlučio sam otići kod drugog specijaliste. Pregled jetre trajao je oko 20 minuta, no nakon promatranja liječnik nije ništa uočio, ništa nije vidio, ništa.
Dakle, na kraju Biblijske škole imao sam tri liječnička mišljenja otprije i tri mišljenja donesena nakon ove molitve. Bio sam čvrsto uvjeren da me je sam Gospodin Isus ozdravio. Pristupio sam tada učiteljici koja je na onom predavanju primila poticaj od Boga da molimo za ozdravljenje i pokazao svoje nalaze. Došao sam i svome pastoru i ispričao mu što se dogodilo. Na promociji studenata Biblijske škole zamolili su me da podijelim to svjedočanstvo pred svima za ohrabrenje.
U trenutku dok pišem o ovom iskustvu, od tih događaja prošlo je više od 10 godina i ja sam zdrav! Zahvaljujem Isusu!
“Tako je Isus obilazio sve gradove i sela. Učio je u tamošnjim sinagogama, propovijedao Radosnu vijest o Kraljevstvu i liječio svaku slabost i bolest.” (Matej 9:35)
Autor: Tihomir, 83.god.
