Druga zapovijed: “Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.” (Izlazak 20:4-6, prijevod Kršćanske sadašnjosti)
Mnogim vjernicima nije poznata druga Božja zapovijed. Nisu je učili na vjeronauku niti su čuli da se propovijeda u crkvama. Međutim, ona se nalazi u svim prijevodima Biblije, uključujući i rimokatolički prijevod.
Gdje je nestala druga Božja zapovijed?
Raspored Deset zapovijedi koji se koristi u Rimokatoličkoj crkvi potječe od svetog Augustina na prijelazu iz 4. u 5. stoljeće poslije Krista. Druga zapovijed je izbačena, a deseta je podijeljena na dvije, te ih je tako i dalje ostalo deset. Ona i dalje ostaje u rimokatoličkom prijevodu Biblije, ali ne i u rimokatoličkom Katekizmu iz kojeg se Deset Božjih zapovijedi naučava.
Zašto?
Zbog toga što je spomenuta crkva tijekom povijesti prihvatila poganske običaje izrađivanja religioznih kipova i slika pred kojima se ljudi mole ili ih drže svetima. Bog je Duh, te stoga ne može biti prikazan nikakvim zemaljskim likovima. Naša spoznaja Boga treba biti zasnovana na Njegovoj Riječi i otkrivenju Njegove ljubavi prema nama kroz Isusa. Mnogi ljudi, želeći ugoditi Bogu, obilaze religiozna mjesta, mole se pred religioznim kipovima i slikama, obilaze relikvije svetaca, a ne znaju da je upravo to Bogu mrsko i da im to ne donosi blagoslov, već prokletstvo. Bog je na to upozorio Izraelce, rekavši: “Pazite dobro! Onoga dana kad vam je Jahve, Bog vaš, govorio isred ognja na Horebu, niste vidjeli nikakva lika, da se ne biste pokvarili te da ne biste pravili sebi kakva klesana lika, kipa muškoga ili ženskoga obličja (Ponovljeni zakon 4:15,16). Ovaj stih opovrgava tumačenje da se vjernici mogu klanjati pred kipovima i slikama, klanjajući se zapravo onome koga oni predstavljaju. Druga Božja zapovijed ne brani samo klanjanje pred kipovima i slikama, već i njihovu izradu. Bog nije želio da se prave kipovi čak niti Njega samoga, znajući da bi to odvelo Njegov narod u idolopoklonstvo. U Novom zavjetu ništa se nije promijenilo, jer je apostol Pavao rekao: “Jer iako su upoznali Boga, nisu mu iskazali ni slavu ni zahvalnost kao Bogu. Naprotiv, postali su isprazni u mislima svojim i njihovo je nerazumno srce potamnjelo. Umišljajući da su mudri, postali su ludi te su zamijenili slavu besmrtnoga Boga kipovima, to jest slikama smrtnog čovjeka” (Rimljanima 1:21-23).
U čitavoj Bibliji Bog nijednom nije odobrio niti zatražio izradu kipova i slika pred kojima bi se ljudi molili ili klanjali. Ova praksa dolazi iz neznabožačkih religija, a Bog ju je u vrlo mnogo navrata zabranjivao kako u Starom, tako i u Novom zavjetu. Ulaskom kipova i slika u kršćanstvo, iz njega je izašla Božja slava. Za povratak Božje slave, kršćani se trebaju vratiti svojim temeljima, a oni se nalaze u Svetom Pismu, Bibliji.
U razgovoru s Isusom pored zdenca, Samarijanka ga je upitala: “Gospodine, vidim da si prorok… Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je Jeruzalem mjesto gdje se treba klanjati”. “Vjeruj mi, ženo” – reče joj Isus – “dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu… Ali dolazi čas – i već je tu – kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i istini, jer Otac takve klanjaoce želi. Bog je Duh, i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini” (Ivan 4:19-24).
Osim što Bog zabranjuje klanjanje pred kipovima i slikama, Isus je rekao da u Novom zavjetu ne postoje sveta mjesta na kojima se ljudi trebaju klanjati Bogu. Bog je Duh i nikako se ne može prikazati materijom. Oni koji žele pristupiti Bogu mogu to učiniti vjerom svoga srca i iskrenom molitvom.
Autorica: Željka Rupčić
