Matej 25:1-13
Svih deset djevica imale su lampe. One su se pripremale za nadolazeće vjenčanje. Također možemo zaključiti da svih deset predstavljaju one koji su otkupljeni, jer su nazvane djevicama. Mi također možemo zaključiti da predstavljaju one koje služe, jer sve imaju svjetiljke. One predstavljaju ljude koji vole Zaručnuka, posvetili su svoje živote kako bi ga upoznali, kako bi bili upotrijebljeni da druge ljude povežu s Njime. To su oni ljudi koji sbi trebali imati veoma živ odnos sa Isusom.
Izazov je zadržati ulje u lampi dok lampa kontinuirano svijetli.
Neki se previše zaposle sa trčanjem oko ljudi, kako bi im služili i pomogli im upoznati Isusa. No, jesu li svjesni da je jedina stvar koja ih čini da sjaje jeste pomazanje-ulje Duha Svetoga koje je u njima. To je tajna života u Bogu. Poput Marije koja je sjela pored Isusovih nogu, i odabrala bolje, svatko je pozvan bliže Bogu.
Sve su pozaspale
Primjetimo da su sve zaspale. Svi u jednom momentu posustanemo. Možda smo bili jako vatreni i svjesni blizine Isusovog dolaska, pripremajući sebe i druge. No, dolazak se otegnuo i mi smo pozaspali. San, u ovom odlomku ne predstavlja nešto loše, san ovdje predstavlja životnu rutinu. Ovo je jako bitna stvar. Naime, svi nakon nekog vremena upadnemo u tu rutinu. Iako imamo odlične konferencije i službe koje nas bude, mi se nakon nekog vremena manje ili više vraćamo u uobičajenu rutinu. Mi često govorimo ljudima da je sa Bogom prava avantura, što je istina, no, i taj život ima u sebi element rutine. Isus u ovom pasusu jasno postavlja granicu između mudrosti i ludosti. Ovo je jako bitno primjetiti, jer nam o tome govori osoba koja će na kraju svega procijeniti naše živote. Dakle ono što On govori u ovom odlomku je jako bitan savjet. Također je ključno vidjeti što On želi od nas, kako bi I mi isto tražili.
Ponoćni poziv
O ponoći čuo se poziv da zaručnik dolazi. Rečeno je djevicama da izađu da ga susretnu. Ovdje se definitivno govori o Isusovom drugom dolasku, ali također i o valovima probuđenja koji se događaju u ovom vremenu. Kada se čuo taj poklik ili vika, čitav tabor se uzbudio. Svi su bili još bunovni od sna jer su bili u najtamnijem dijelu noći. Problem nije bio što su zaspale, pravi je problem bio što pet djevica nije imalo ulja. One su bile preokupirane svojim svjetiljkama, da njihove službe ispravno funkcioniraju I na taj način su zanemarile svoj odnos sa Zaručnikom. Postale su poput Efeške crkve koja je svoju prvu ljubav odbacila (Otkrivenje 2:4). Toliko su bile zaposlene svojim utjecajem umjesto da su razvijale svoj odnos sa Isusom. Nikad ne smijemo uzeti zdravo za gotovo naš odnos sa Isusom. Ako ne pazimo, malo po malo gubimo odnos i gotovo nikako ne razgovaramo sa Isusom.
Isus to naziva ludošću. Ludost je zato što smo stvoreni da budemo s njim. Pitam vas koliko je ludo govoriti o njemu, a ne govoriti sa Njim. U što možemo uvjeriti ljude ili im pomoći ako naš odnos s Bogom nije živ- Kršćanstvo nije klub dobrih ljudi. Kršćanstvo je odnos sa stvarnom osobom, Isusom! Kada svjedočimo ljudima, mi ih ne zovemo da se priključe nekom klubu ili organizaciji, već ih potičemo da dođu, da upounaju osobu-Isusa, njegovu ljubav prema njima.
Ponoćni poziv u životima ludih djevica je uzrokovao šok. One su male ime kao da su žive, ali su bile mrtve iznutra.
Njihova je reputacija bila takva da je izgledalo kao da poznaju Boga, ali nisu imale aktualan, živ odnos s Njime. Bez obzira na veličinu, ili domet tvoje službe ti imaš poseban zadatak koji ti je dan od Boga, IMATI UVIJEK ULJA U SVOJOJ LAMPI. Svjetlo proizlazi iz sadržaja lampe. Kada mi počnemo biti više okupiranu radom za Boga, umjesto da naš glavni cilj bude živjeti s Njim, u Njegovoj prisutnosti, mi postajemo ludi.
Da, mi trebamo raditi, no, to treba biti ispravno postavljeno, Naše služenje treba biti temeljeno na onome što pretječe iz naših srca. On će zbog toga katkad zdrmati naše živote kako bi našu pažnju ponovno usmjerio na sebe I privukao nas bliže sebi. On želi naša srca!
Nabavi ulje
Pet mudrih imalo je ulja. One su ostale povezane, njihov odnos sa Bogom je bio aktualan. Katkada se naš odnos sa Bogom pretvara u samo sjećanje na taj odnos. No, tu postoji I druga opasnost-izolacija.
Mi ne smijemo biti nepovezani sa tijelom Kristovim ili se zaustaviti u služenju. Ipak, mi trebamo preurediti svoja srca i uzeti više vremena povezati se sa Isusom, usred služenja drugima. Nikada ne smijemo izgubiti odnos srca k srcu sa Isusom.
Kupi ulje
Lude su djevice u ključnim momentima tražile mudre da im daju ulja No, to je nemoguće, jer moje ulje (odnos) ne mogu prodati ili dati nekome. Isus kaže u Otkrivenju “KUPI OD MENE U VATRI ŽEŽENOG ZLATA.” Mi kupujemo ulje tako što ulažemo svoje vrijeme i energiju u odnos sa Isusom. Vrijeme je život. Polaganje ruku ne može u naše živote oslobiti duboki život u Bogu koji trebamo imati. Ja ne mogu jednom to zadobiti I nikad to ne izgubiti. Imati duboki odnos sa Bogom možemo usporediti sa bilo kojim drugim odnosom. Taj odnos mora biti razvijan, održavan. U odnosu sa Bogom ili idemo naprijed ili nazad, nema nečeg poput statusa quo. Kada su mudre rekle “idite kupite ulja”, to znači uzmite vrijeme i razvijate taj odnos, mi to ne možemo posuditi od nekog. Vjerujem da je to jedna od zabluda u kojoj mnogi vjernici misle da će njihovi voditelji ili pastiri imati odnos sa Bogom umjesto njih.
Kada osoba nema kontinuirani odnos sa Isusom, naša srca se polako hlade, no naš Bog je oganj. Kada se mi izložimo ognju, On će otopiti naša srca, malo po malo mi ćemo se pretvoriti u one koji rade iz ljubavi.
Postoji izreka: “Ljubavnik uvijek nadmašuje radnika!”
Autor: Petar Fabijanić
