Zovem se Gabriel i imam roditelje koji su istinski kršćani u pravom smislu te riječi. Ja se pak nikada nisam previše zanimao za Boga, makar sam znao da je Isus svoj život položio za mene. Bio sam dijete kao i svako drugo i radio sam sve što i druga djeca, svidjelo se to mojim roditeljima ili ne.
Kada sam postao tinejđer, počeo sam pušiti, jer su to činili i svi moji prijatelji iz razreda. S vremenom to mi nije više bilo dovoljno, pa sam u osmom razredu počeo pušiti marihuanu i to mi se svidjelo, tim više što je nisam morao kupovati. Družio sam se tada sa starijim društvom koje je uvijek imalo toga u izobilju. U dvije godine stigao sam probati speed, exstasy, kokain, LSD i štošta drugo. Iskreno rečeno ništa mi od toga nije valjalo, a drugi dan bih se osjećao loše.
Bilo je to jedno mračno razdoblje u kojem sam se osjećao potpuno prazan. Sa marihuanom je došla i depresija. Metal glazba koju sam slušao je samo pojačavala to raspoloženje. Kada bih slušao neku pjesmu, bila ona tužna ili vesela, pao bih u depresiju bez ikakva posebna razloga. Tako sam živio misleći da mi je zapravo super, jer ne moram ni za što brinuti. Moji su roditelji s druge strane – brinuli. Školske ocjene su padale sve niže i niže. Iako nisam pao niti jedan razred, promjena je svima bila vidljiva, kao i depresija koja je isijavala iz mene poput crnog sjaja.
Roditelji su vidjeli sve te promjene i molili su se Bogu ustrajno za mene. Jednog dana sam pristao otići s njima na kršćansku konferenciju. U to vrijeme sam slušao jednu stranu grupu, a njihov pjevač je u jednoj pjesmi pjevao o tome da mu je život dosadan i da zna kako je kraj blizu, ali da mu samo Bog može dati znak i da će mu jedino Bog pružiti ruku. To su bili stihovi koje sam slušao i taj dan. U meni je jačala želja za predanjem Isusu Kristu i tada sam izmolio molitvu spasenja i predao mu sve svoje slabosti i boli. U početku nisam osjećao nikakve promjene, već sam samo pokušavao manje psovati, pušiti i sl., ali i to je urodilo plodom i tako sam sada oslobođen svih problema vezanih za stari način života. Dobre su stvari došle na njihovo mjesto. Moje ocjene su bivale sve bolje i bolje iako se i nisam previše trudio. Kako sam vidio da mi Bog pomaže, moja je vjera rasla, a s njom i želja za učenjem, pa sam postao jedan od boljih učenika u razredu. Pohvale su pljuštale po meni sa svih strana, iako sve zasluge pripadaju samo Isusu Kristu. On je taj koji je donio promjenu u mom životu i ne kanim se više udaljavati od Njega.
Sva slava, hvala i čast pripada Bogu koji može promijeniti i tvoj život!
Autor: Gabriel Crnjak
