Nasljedovanje. Nasljedovanje roditelja je neizbježno. Kao što djeca u sebi nose uputu s nebesa da nasljeduju zemaljske roditelje, tako i mi postavši roditelji u odgoju djece tek nastojimo slijediti primjer našeg Oca koji odgaja nas odrasle. Otac na nebesima je prvi roditelj i svi ostali su uspješni ili manje uspješni prema tome koliko Njemu nalikuju.
„Činim samo ono što vidim da Otac čini“ govorio je Isus ljudima i oni su se zgražali, jer On je tvrdio da je doista od Boga jedinoga učio u izravnom odnosu. Duhovno nasljedovanje ide čak i dalje, pa i djeca koja nisu srela svoje roditelje nasljeduju njihovu duhovnu baštinu, što se manifestira u njihovim životima. Nasljeduje se dobro i zlo, a sve nevidljivo postaje vidljivo tijekom života. Nevjernici često sve zlo pripisuju Bogu, no to je zapravo prijevara. „U Ocu nema sjene“ (Jakov 1:7), a vladar ovoga svijeta je Sotona i grijeh učinjen u prošlosti od strane osobe s kojom smo povezani, može uroditi plodom u našem životu ukoliko je nasljedujemo. Ovo je tvrd govor i može se činiti nepravednim da plaća nedužan, no Bog je milostiv i tko Njega krene nasljedovati oslobađa se od svih grijeha. Svojih i tuđih.
U svakodnevnom životu nasljedovanje je puno opipljivije. Djeca nas doista promatraju, neki čak kažu da nas „upijaju“. Međutim tu nije kraj, jer ne prođe puno vremena i oni nas krenu oponašati. Dok je djetetu to prirodno, roditeljima može biti šokantno, jer dijete progovara, čini i ono što im se kod njih samih ne sviđa. Možda neka vlastita ponašanja ili osobine roditelji čak i ne primjećuju, ali djeca su tako dobar podsjetnik poslan od samoga Boga!
Gledati vlastito dijete kako uči, slijedi i napreduje zna biti i velika radost. Primjerice ovo ljeto posijali smo travu. Zalijevali smo je i više nego je bilo potrebno, obilazili, blagoslivljali i radovali se svakom centimetru tih rijetkih vlati trave. Sinčić je to poštivao i obilazio s nama travnjak uskom stazicom, nikad niti ne pomišljajući da siđe sa staze i pogazi travnjak. Za jutarnjeg polijevanja znao sam čak pogladiti vrhove sad već kakvog-takvog travnjaka i žena mi kaže da bi po mom odlasku on učinio isto i pritom rekao: TATA. Nitko sretniji od mene!
Čak i ako radite sve ispravno i čuvate svoju djecu, znajte da djeca imaju ograničeno razumijevanje svijeta koji ih okružuje. Bdijte nad djecom, da ne unište nešto vrijedno misleći da čine dobro.
Priča s travom naime nije gotova. Trava je napredovala, a s njom naravno i korov. Valjalo je stoga povremeno počupati nešto tih divljih trava i moj sin je opet vjerno krenuo slijediti moj primjer. Ja bih čupao korov, a on travu, jer on nije razlikovao jedno od drugoga!
Vjerujem da Bog, kao najbolji roditelj, ne samo što je dao dobar primjer, svoju Riječ, svoga Duha, već On i bdije nad nama. Mi imamo tek mjeru vjere i spoznaje, te griješimo kad nastojimo Boga nasljedovati u stvarima koje još ne razumijemo, kojima nismo dorasli ili u koje nas On (još) ne poziva. Bogu hvala što je najbolji roditelj!
Djeca su dar od Boga, ali i velika odgovornost. Pažnja, odgoj koji im pružamo formira njihovu osobnost, a osim materijalne prenosimo im i daleko važniju baštinu, onu duhovnu. Djeca to osjećaju, dišu, žive i prenose dalje svojoj djeci. Pazimo da mi kao roditelji u daleko važnijim, duhovnim stvarima ne zamijenimo ponekad “travu i korov”, jer ništa više ne završava sa nama – djeca nasljeduju.
Djeca su blagoslov i Bog nam govori kroz djecu – u to sam bio uvjeren i prije dolaska našeg sinčića na svijet. Od početku ove avanture zvane roditeljstvo svakim mi se danom to potvrđuje. Ove crtice su tek neka otkrivenja o sebi i Bogu. Njemu hvala ukoliko i drugima stignu biti na blagoslov ili čak ohrabrenje za roditeljstvo, jer ono doista mijenja naše živote i nas same.
Autor: K. C.
